Stari kameni most: Mjesto gdje se Bosna spaja s Hercegovinom

Stari kameni most u Konjicu jedan je od četiri najznačajnija u Bosni i Hercegovini, pored Starog mosta u Mostaru, Višegradske ćuprije na Drini i trebinjskog Arslanagića mosta.

Prelijepi bh. spomenik, sagrađen 1682. godine, našao se i na listi zaštićene kulturno-historijske baštine BiH, a mnogi smatraju i tačkom gdje se Hercegovina spaja s Bosnom.

Most je predstavljao remek-djelo arhitekture 17. vijeka. Kao graditelja legenda spominje Algu Hasečića, visokog službenika u Carigradu, dok ga neki autori, ne navodeći izvore za svoju tvrdnju, pripisuju veziru Ahmet-paši Sokoloviću. 

Prvi zapis o konjičkom mostu napravio je Giacomo Luccari još 1790. godine. Drugi zapis o kamenom mostu u Konjicu napravio je engleski arhitekta i putopisac sir Arthur John Evans 1875. godine prilikom proputovanja kroz Konjic.

Prilikom povlačenja 3. marta 1945. godine, most su bombardovanjem porušile njemačke snage, a ostali su čitavi samo kameni stubovi.

Pošto je to bio i jedini prelaz preko Neretve, 1946. godine je napravljen novi betonski most niže od ćuprije. Preko ostataka kamene ćuprije 1962. godine postojeća drvena konstrukcija zamijenjena je armirano-betonskom.

Godine 2006. općina Konjic je počela s radovima na rekonstrukciji ovog simbola, uz pomoć Vlade Republike Turske i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, kao i revitalizaciji stare konjičke čaršije s rekonstrukcijom starih dućana koji su bili neposredno uz most sa lijeve strane.

U obnovljeni most ugrađeno je ukupno 2.408 blokova sedre, više od 10 tona olova, skoro pet tona klamfi, a sve je učvršćeno malterom napravljenim kao nekada, od pijeska, kreča i mljevene opeke. Zadržana je i dužina mosta od 101,80 metara i širina od 5,25 metara. Ukupni troškovi obnove iznosili su oko 5,3 miliona maraka.

"Bio je to najljepši ukras moga rodnog grada uz koji sam imao sreću provesti dio svoga djetinjstva. Bio je to divan kameni most na šest lukova. Sagrađen je u doba Osmanlija dobrotom Haseći Ali-age prije više od tri vijeka. Nije šala tri vijeka, tri stoljeća, trista godina, eh koliko li je to mjeseci, dana, sati, minuta, koliko ljudskih života",  govorio je bh. putopisac Zuko Džumhur o ovoj ćupriji.