Sedamdeset godina Arhiva HNK | Amir Kadribegović: Mi čuvamo blago Bosne i Hercegovine

Mostar je ovih dana u znaku arhiva i arhivista. Naime, u okviru obilježavanja Dana znanosti u FBiH i Dana Arhiva i arhivske službe u BiH, u gradu na Neretvi održana je prigodna dvodnevna manifestacija u organizaciji Arhiva Hercegovačko-neretvanskog kantona, u saradnji s Federalnim ministarstvom prosvjete i nauke te arhivistima iz cijele BiH.

Predstavljena je i monografija o Arhivu Hercegovačko-neretvanskog kantona u periodu od 1954. do 2024. godine, koja je s pravom nazvana ličnom kartom ove respektabilne ustanove.

Povodom niza događaja, koji traju od sredine 2024. godine, za portal Radiosarajevo.ba govorio je Amir Kadribegović, direktor Arhiva HNK. Razgovarali smo o značaju Arhiva, njegovoj prošlosti i značajnim pojedincima, ali i najavljenim budućim projektima.

Nemjerljiv značaj

Radiosarajevo.ba: Arhiv Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao nasljednik Arhiva Mostara, odnosno Hercegovine (osnovan davne 1954.), nastavlja s programima obilježavanja svoje 70. godišnjice. U kojoj mjeri ova značajna godišnjica naglašava važnost institucije na čijem ste čelu? Zašto je Arhiv Hercegovine važan za ukupnu historiju i baštinu BiH?

Kadribegović: Arhiv HNK je jedna od baštinskih ustanova nemjerljivog značaja za Bosnu i Hercegovinu. Pored činjenice što čuvamo i obrađujemo arhivsku građu, mi od osnivanja u punom kapacitetu radimo u službi javnosti, što u suštini i jeste misija arhiva. Čuvari smo autentičnih svjedočanstava o društvu, brojnih promjena koje su se dešavale na ovim područjima. Posjedujemo građu koja dokazuje kontinuitet života, dokaze o institucijama i ljudima u izvornom obliku.

Pored toga, omogućavamo pristup relevantnim informacijama istraživačima i zainteresiranim institucijama i građanima te pružamo podršku nauci, kulturi i obrazovanju. Uz sve to imamo prosvjetno-pedagošku i upravnu ulogu.

To je najkraći opis zbog čega je Arhiv HNK važan za ukupnu historiju i baštinu BiH. Nabrajanje zbirki i važne građe koja se čuva u Arhivu zahtijevalo bi opširan naučni elaborat. Jednim, opisnim dijelom građa naše ustanove navedena je u prvoj Monografiji Arhiva HNK i nadamo se da će ova naša publikacija skrenuti pažnju javnosti na veličinu i značaj koji ima Arhiv HNK za našu zemlju.

Čak 15 hiljada knjižnih jedinica

Radiosarajevo.ba: U okviru ovog značajnog datuma promovirana je Monografija Arhiva koju ste nazvali "prvom ličnom kartom" Arhiva HNK-a. Šta ona otkriva o identitetu i razvoju Arhiva što do sada nije bilo sistematski predstavljeno javnosti?

Kadribegović: Monografija konačno objedinjeno svjedoči o našem radu i djelovanju, naslijeđu, našoj misiji i našem putu. Budući da je ovo prva publikacija Arhiva, po prirodi stvari obuhvata sve informacije koje su važne za našu ustanovu. To, naravno, uključuje podatke o bogatstvu arhivske građe koju posjedujemo, podijeljeno na fondove i zbirke, sa posebnim osvrtom na najvrijednije – Orijentalnu zbirku i zbirku Acta Turkarum.

Zatim, informacije o dosadašnjoj izdavačkoj djelatnosti i svim aktivnostima koje je Arhiv imao kroz vrijeme (izložbena djelatnost, prosvjetno-pedagoška djelatnost, arhivska savjetovanja). Naravno, monografija donosi i osnovne podatke o bogatoj biblioteci Arhiva koja broji 13.107 naslova, odnosno više od 15 hiljada knjižnih jedinica.

Tu su i podaci o radu vanjske službe i zaštiti građe van arhiva, kompletan popis uposlenika, sjećanja kolega, mišljenja drugih o nama i još dosta toga što može biti zanimljivo široj društvenoj zajednici.

Lična karta Arhiva

Radiosarajevo.ba: U monografiji je obuhvaćeno 70 godina rada i doprinos 82 zaposlenika. Koliko je bilo zahtjevno objediniti tako dug vremenski raspon i različite profesionalne epohe u jednoj publikaciji?

Kadribegović: Izrada i priređivanje monografije bio je jedan od zahtjevnijih i najobimnijih projekata koji se radio u Arhivu u posljednjih 20 godina.

To je i logično, jer su gotovo svi uključeni bili profesionalno i emotivno izoštreni u namjeri da uradimo najbolju moguću publikaciju. Otežavajuća okolnost bila je to što mi koji smo činili redakciju nismo imali ranije objavljenu monografiju ili neki sličan sadržaj na koji bismo se mogli referirati.

Imali smo i određenu nelagodu da nešto važno ne izostavimo ili da nam se ne desi da neki događaj ili neku osobu ne uvrstimo u sadržaj. Mali broj ljudi koji su radili od početka u Arhivu još je među živima. Čak i oni koji su kasnije počeli raditi, recimo šezdesetih godina prošlog stoljeća, pa čak i kasnije, nisu bili u prilici da nam prenesu neke podatke o događajima i ljudima koji su tada radili.

Recimo, mjesecima smo tražili fotografiju pokojnog Vladana Savića, jednog od sedam direktora koje je Arhiv imao u svojoj historiji. Na kraju je kolegica koja je pretraživala građu koja je objavljivana o Arhivu u "Novoj Slobodi", nekadašnjem listu koji je izlazio u Mostaru, primijetila njegovu malu fotografiju koju smo uz današnju tehnologiju prilagodili za štampu. Za neke kolege u matičnim knjigama nisu bili upisani podaci o tome koje su tačno poslove obavljali, pa smo takve informacije dodavali prema usmenim kazivanjima starijih kolega.

Bilo je izazovno i zahtjevno, ali smo u konačnici bili presretni što smo generacija uposlenih koja je uradila prvu monografiju Arhiva HNK, koja je zaista lična karta ove ustanove i bit će početna tačka kod svih narednih istraživanja ili priređivanja publikacija za buduće jubileje.

Velikani: Ravijola i Hivzija

Radiosarajevo.ba: Posebno ste istakli doprinose Ravijole Kolak i Hivzije Hasandedića kao časnih prethodnika. Koliki je njihov značaj u očuvanju baštine Hercegovine?

Kadribegović: Ravijola Kolak i Hivzija Hasandedić bili su pioniri arhivske djelatnosti u Hercegovini i bukvalno su uspostavili organiziranu arhivsku službu u Mostaru. Također, bili su prvi uposleni u Arhivu, koji je tada, 1954. godine, imao naziv Arhiv Grada Mostara. Deset godina poslije Arhiv je dobio proširenje svoje nadležnosti na cijelu Hercegovinu, čime je postao regionalni arhiv i shodno tome došlo je do promjene naziva u Arhiv Hercegovine, koji je imao nadležnost nad čak 18 općina i gradova.

Hivzija Hasandedić svojim je radom u Arhivu ostavio trajni legat u dokumentovanju, prikupljanju, obradi, prevođenju i u izdavačkoj djelatnosti našeg Arhiva. Hivzija Hasandedić je odrednica, pojam arhivistike, ne samo u Arhivu HNK nego, slobodno mogu reći, i u regionu. On je nedostižni bard arhivistike!

Pored toga, Hivzija Hasandedić toliko je uradio za promociju kulturno-historijskog naslijeđa Hercegovine, popularizaciju izuzetne baštine ovog područja, da se to njegovo djelo uopće ne može valorizirati nekim odrednicama. Navešću samo jednu činjenicu: Hasandedić je najviše citirani autor u oblasti istraživanja kulturno-historijskog naslijeđa ikada za područje Hercegovine.

Faktički, bilo ko, od bilo kuda, ako istražuje baštinu Hercegovine, sigurno će jednom navesti neki primjer koji je zabilježio Hasandedić, jer je ovaj vrsni istraživač, arhivista i orijentalista bukvalno obradio gotovo svaki objekt koji je imao vjerski ili kulturni značaj od Herceg Novog do Konjica.

Pored toga, on je svojim nevjerovatno predanim radom spasio od zaborava brojne vjerske i kulturne objekte koji su kroz burnu historiju Hercegovine bili uništavani i time ih spasio od potpunog zaborava. Arhiv HNK je protekle godine, kada smo obilježavali naš jubilej – 70 godina rada i postojanja – organizirao omaž Ravijoli Kolak i Hivziji Hasandediću.

Također, organizirali smo okrugli sto na temu: "Orijentalno naslijeđe Hercegovine u djelima Hivzije Hasandedića" i u pripremi je zbornik radova sa tog događaja. Dok smo u tekućoj 2025. godini održali prvi događaj u historiji Arhiva izvan granica BiH, u Novom Pazaru u Srbiji, koji je bio formatiran kao tribina "Hivzija Hasandedić – život i djelo". Arhiv ima obavezu trajno čuvati, njegovati i promovirati njegovo djelo. Također, pokrenuli smo inicijativu da jedna obrazovna institucija ili ulica u Mostaru dobije ime po Hivziji Hasandediću. Nadamo se da će se to uskoro i realizirati.

Kilometri građe

Radiosarajevo.ba: Istaknuli ste potrebu da savremeni arhiv bude otvoren, dostupan i tehnološki osnažen. U kojoj se fazi danas nalazi Arhiv HNK-a kada je riječ o digitalizaciji građe?

Kadribegović: Mi se u Arhivu trudimo da pratimo potrebe građana, istraživača i stručne javnosti s kojima sarađujemo. Prvi korak koji smo uradili u 2024. godini bilo je uvođenje naše biblioteke u COBISS sistem. Moramo se pohvaliti i reći da je biblioteka Arhiva HNK prva arhivska biblioteka u BiH koja je postala članica COBISS sistema, koji obuhvata 1.485 biblioteka iz osam zemalja zapadnog Balkana.

U ovoj godini otišli smo korak dalje i uspjeli smo nabaviti potrebnu informatičku i tehničku opremu za početak procesa digitalizacije. Trenutno se radi na instaliranju opreme, tako da obavljamo i pripreme koje uključuju i obuku uposlenih za taj zahtjevan proces. Digitalizacija arhivske građe u našem Arhivu je megaprojekt i sigurno najveći projekt od osnivanja Arhiva. Jer kilometri građe koju čuvamo u našim arhivskim depoima zahtijevaju vrijeme da bi se skenirali i elektronski pohranili.

Naravno, potrebno je uraditi i obradu velikog dijela neobrađene građe, što je ogroman izazov za nas jer nemamo dovoljan broj stručnog kadra. Jedna ozbiljna prepreka digitalizaciji arhivske građe, ne samo u Arhivu HNK nego u svih 11 arhivskih ustanova u BiH, jeste nepostojanje jedinstvenog softverskog rješenja.

Mi smo upravo na dvodnevnoj manifestaciji kojom smo obilježili Dan Arhiva i arhivske službe u BiH održali panel-sastanak sa predstavnicima svih arhiva iz naše zemlje, na kojem smo razgovarali o digitalizaciji i traženju zajedničkog rješenja. Smatramo da u što skorije vrijeme arhivska mreža u BiH treba iznjedriti zajedničko rješenje kako bismo krenuli punim zamahom u proces digitalizacije.

Nijedan arhiv u BiH nema adekvatan objekt

Radiosarajevo.ba: U kontekstu Dana arhiva i arhivske službe u BiH, šta smatrate najvećim sistemskim problemom arhivske djelatnosti u zemlji danas?

Kadribegović: Problemi postoje u svim oblastima, kao što postoje i potrebe brojnih institucija. Mi ih u Arhivu pokušavamo nadomjestiti realiziranjem brojnih projekata. Moramo znati da su i arhivi u BiH pretrpjeli rat, razaranja arhivskih objekata i gubitak arhivske građe. Objekt koji koristi Arhiv HNK bio je teško oštećen; računamo da je tada uništeno, nestalo i otuđeno oko 20 posto ukupne arhivske građe.

Dok su kolege u regionu primjenjivale nove standarde, arhivisti u BiH obnavljali su svoje objekte, čime smo izgubili korak s drugima. Međutim, arhivisti su svojim velikim radom dosta toga nadomjestili. Svi arhivi u BiH hronično imaju iste probleme, a to su prije svega neadekvatni objekti u kojima su smješteni arhivi, nedostatak prostora za pohranu i čuvanje građe te nedostatak stručnog kadra.

Nevjerovatno može zvučati činjenica da nijedan arhiv u BiH nema objekt koji je prema arhivskim propisima sagrađen za obavljanje arhivske djelatnosti. Svi radimo u prilagođenim objektima. Za čuvanje građe postoje jasno definirani standardi koji su isti svugdje u svijetu. Taj problem ne postoji od prije nekoliko godina; u takvim okolnostima arhivi rade i djeluju od 1947. godine, kada je osnovan prvi arhiv u BiH, a to je bio Arhiv BiH. Kolege iz Kantonalnog arhiva u Travniku vjerovatno će biti prva arhivska ustanova u BiH koja će dobiti projektovanu zgradu prema arhivskim standardima, jer se kod njih trenutno radi na novom objektu.

Imam potrebu naglasiti da je Vlada HNK 2004. godine, preuzimanjem osnivačkih prava nad Arhivom, spasila našu instituciju od mogućeg propadanja te nam osigurala stabilnost, prije svega za dalji neometan rad, ali i razvoj. Svjedoci smo da iz godine u godinu Arhiv bilježi bolje rezultate i ima pozitivan rast u gotovo svim segmentima rada.

Za buduće generacije

Radiosarajevo.ba: Nakon objave ove monografije, koji bi bio sljedeći strateški korak u razvoju Arhiva HNK-a?

Kadribegović: Arhiv HNK je u posljednje dvije godine, organiziranjem 16 događaja koje smo promovirali u šest gradova u BiH – tačnije u Stocu, Mostaru, Jablanici, Konjicu, Sarajevu i Trebinju – te gostovanjem u Novom Pazaru u Srbiji, oborio sve postojeće rekorde naše institucije. S ponosom mogu reći da su 2024. i 2025. godina u produkcijskom smislu bile najuspješnije godine od osnivanja naše ustanove.

Unutar navedenog broja događaja Arhiv HNK je priredio i promovirao dvije arhivske izložbe, organizirao međunarodnu naučnu konferenciju, okrugli sto, omaže, promovirao vrijedna naučna djela i, u konačnici, izradio i promovirao prvu Monografiju Arhiva u njegovoj historiji. Mi smo navedenim prije svega sebi postavili visoke standarde.

Produkcija koju mi radimo posljednjih godina realno je veća od naših objektivnih mogućnosti i ljudskih kapaciteta koje imamo. Međutim, smatramo da je potrebno uvijek raditi više i bolje. Konkretno, u narednoj godini planiramo dvije nove arhivske izložbe, imamo preliminarne dogovore za nova gostovanja i promocije u gradovima u kojima Arhiv ranije nije bio, u Tuzli i Zenici, a pored toga imamo dogovore s kolegama iz Državnog arhiva Crne Gore da organiziramo izložbu na Cetinju.

Imamo u pripremi zbornik radova koji ćemo promovirati nakon objave i paralelno sa svim nabrojanim radit ćemo na već spomenutoj digitalizaciji. Za relativno malu instituciju koja ima deset uposlenih i ogromno kulturno-historijsko naslijeđe koje čuvamo, trudimo se uraditi najbolje što možemo.