Sarajliji supruga umrla u Novom Pazaru, tamošnji sud želi da mu oduzme kćerku

Lišavanje roditeljskih prava, prema Porodičnom zakonu Republike Srbije, najdrastičnija je mjera koju sud izriče. A na korak da mu to bude učinjeno je Edin Čizmić iz Sarajeva, otac djevojčice stare oko 5 godina, koji od 2019. vodi u Novom Pazaru sudski spor sa članovima porodice pokojne supruge kako bi mu kćerka bila vraćena i on s njom ostvario zajednički život.

Kada je nakon 11 godina braka sa suprugom Elvirom konačno dobio silno željeno dijete, Edinu nije bilo ni u primisli da će njihova zajednička sreća vrlo brzo biti prekinuta nenadanom tragedijom.

Naime, neposredno po rođenju djeteta otišli su zajedno u posjetu Elvirinoj porodici u Novi Pazar, gdje je trebala biti održana i velika proslava babina. Edin se nakon nekoliko dana vratio zbog posla u Sarajevo, gdje ga je i zatekla vijest o iznenadnoj smrti supruge, piše Inforadar.ba.

U razgovoru pojašnjava da je zbog ogromnog šoka, kako za njega tako i cijelu porodicu, prihvatio prijedlog punice da novorođenče neko vrijeme boravi kod njih u Novom Pazaru. Po povratku u Sarajevo je redovno održavao veze i kontakte s punicom, svakodnevno razgovarao, redovno odlazio da obilazi dijete, slao novac za izdržavanje kćeri.

Nakon što je punica preminula 2019. godine Edin je odlučio da kćerku dovede da živi s njim u Sarajevu, ne sluteći da će se cijeli slučaj pretvoriti u za njega najmračniju noćnu moru i pravosudnu trakavicu. Naime, sestre pokojne supruge (Memina Jašarević i Nermina Helter) tome su se usprotivile, pa je Edinu preostalo da svoje roditeljsko pravo zatraži putem suda.

Međutim, Osnovi sud u Novom Pazaru njegov zahtjev je odbio, a rješenje je u posjedu portala Inforadar. Kako je i dalje u toku sudski spor u kojem Jašarević i Helter zahtijevaju da se Čizmić liši roditeljskog prava, sadržaj ovog rješenja, po savjetu Čizmićevog advokata, nismo u mogućnosti objaviti. No, ono što se iz obrazloženja sudske odluke iščitava jeste da „otac djeteta nije stekao roditeljske vještine da bi mogao da se adekvatno stara o djetetu!?“ Neminovno to otvara i pitanje rađaju li se ljudi sa stečenim “roditeljskim vještinama“, ili se i one uče i savladavaju samo kroz zajednički život sa djecom?

Za komentar cijelog slučaja, kolegica Gordana Katana sa Inforadara se obratila i Muzaferi Fakić, socijalnoj radnici Centra za Socijalni rad u Novom Pazaru. Umjesto konkretnih odgovora na pitanja na temelju čega je Centar za socijalni rad donio procjenu da otac nije podoban za staranje i život sa vlastitim djetetom, od nje su kolege doživjele gomilu napada. Fakić ih je optužila da su „plaćeni da izvještavaju o ovom slučaju“, te da je ona ta koja ima uvid u cijelu situaciju. 

Čizmić je u međuvremenu prolazio i prolazi svojevrsnu torturu pred institucijama u Novom Pazaru. Od, bez najave, otkazivanja ranije zakazanih ročišta, pa do sve rjeđih susreta s kćeri koji su za dijete sve traumatičniji, jer se odvijaju u kancelarijama socijalnih radnica.

"Oni čine sve da me se vlastita kćer sve više boji i da se između nas pokidaju sve emotivne veze", ogorčeno svjedoči Edin.

U mučnom procesu vještačenja socijalnih radnika u Novom pazaru Edin je morao obaviti i ljekarski pregled, na kojem je utvrđeno, a to nam je potvrdila i Fakić, „da je dijabetičar, da nosi naočale, pa kao takav nije podoban da se stara o djetetu!?“ Međutim, da li je praksa igdje u svijetu da se roditeljima „koji nose naočale i boluju od dijabetesa“ ili bilo koje bolesti koja se drži pod kontrolom, po automatizmu oduzima roditeljstvo?

U Porodičnom zakonu Republike Srbije navodi se da bi se odluka o lišavanju roditeljstva donijela prethodno je potrebno utvrditi da roditelj „zloupotrebljava prava ili grubo zanemaruje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava, odnosno da fizički, seksualno ili emocionalno zlostavlja dete; izrabljuje dete sileći ga na preterani rad, ili na rad koji ugrožava moral, zdravlje ili obrazovanje deteta, odnosno na rad koji je zabranjen zakonom; podstiče dete na vršenje krivičnih dela; ako je napustio dete; ako se uopšte ne stara o detetu sa kojim živi; ako izbegava da izdržava dete ili da održava lične odnose sa detetom sa kojim ne živi, odnosno ako sprečava održavanje ličnih odnosa deteta i roditelja sa kojim dete ne živi; ako s namerom i neopravdano izbegava da stvori uslove za zajednički život sa detetom koje se nalazi u ustanovi socijalne zaštite za smeštaj korisnika; ako na drugi način grubo zanemaruje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava“.

Kompletan tekst čitajte na ovom LINKU