Sarajevo u Karimovim pričama: Vampir u Kamernom, džinovski pacovi u katakombama...

U svijetu fikcije Sarajevo je već odavno besmrtno. Ali rijetko gdje je u proznom djelu bilo živo kao u pričama talentiranog Karima Zaimovića, mladog pisca i idola generacije devedestih čiji je život tragično prekinut neprijateljskom granatom u 24. godini. 

U jedinoj zbirci priča koju nam je Karim nedovršenu ostavio za svog kratkog života Sarajevo je čudesno oživjelo. U jeku trajanja najduže opsade jednog grada u modernoj historiji Karim je slušaocima nekadašnjeg Radija Zid Sarajevo u emisiji “Josif i njegova braća” otkrivao “čitav niz nepoznatih fenomena kao što su sarajevski vampir, džinovski pacovi u katakombama ispod grada i slične stvari”. Zaimović je time odagnao patnje koje je prolazio sa svojim sugrađanima i glavni grad naše države prikazao kao poprište svijeta u kojem se isprepliću drevne tajne i misterije koje on otkriva. 

Tako je na Alifakovcu živio Čovjek sa Šiljinim licem, a na Vrbanjuši je odrastao nevidljivi čovjek Amir Amrić. 

Čudo neviđeno 

U priči “Čudo neviđeno” Zaimović je tematizirao spaljivanje Vijećnice i višemilionskog fonda knjiga i rukopisa koje je tada posjedovala Nacionalna i univerzitetska biblioteka koja je bila smještena u toj zgradi. Među knjigama koje su spašene iz Vijećnice u Karimove ruke “je dospjela” knjiga stanovitog Dobrislava Mihčića.

U emisiji koja je svakako bila nesvakidašnja i za današnja poimanja radijskih emisija mladi Karim se nije želio baviti patetikom i razbacivati patriotskim frazama, stoga je ignorirao patnju ili bježao od nje donoseći nam priče, ovaj put o “sarajevskom vampiru” koji je harao gradom između 1913. i 1914. godine, a o čijem je postojanju saznao upravo iz Mihčićeve knjige. Naime, “krajem 1913. u Sarajevu se zbio niz nerazjašnjenih ubistava za koje se policija trudila da ne dospiju do javnosti."

Mihčić je identificirao vampira kao austrougarskog poručnika Karla Josefa Hirschfitza kojeg će on pomno pratiti, te se u konačnici 1914. godine i obračunati s njim, pazite gdje, “u pasažu zgrade u kojoj je danas smješten Kamerni teatar 55”. Dakle, u zgradi Napretka, također nacionalnog spomenika BiH.

Naime, Mihčić je tu pokušao ubiti vampira, a sam Karim je prilikom istraživanja “uspio razaznati otisak zgrušane krvi” u spomenutom pasažu. Iz dnevnika pisca Karim je otkrio kako je Mihčić onesposobio poručnika vampira u zasjedi, i sakrio ga u hermetički zatvoren kovčeg unutar jednog slijepog zida na tavanu Napretkove zgrade, nakon čega je zazidao tu izbu. Na početku rata i Karim se, pisao je, obreo na tavanu Kamernog teatra i vidio razvaljenu izbu, a kovčeg prazan. I osjetio strah. A malo ko nakon čitanja ove priče nije poželio da i sam provjeri tavan u zgradi Napretka ili još uvijek misli o tome. 

Oni su među nama 

Nakon što su Asim H. i Jadranko D. iskopali rupu za postavljanje plinskih cijevi u blizini porodične kuće na padinskom dijelu Sarajeva gdje su pronašli “hermetički zapečaćenu podzemnu komoru, zabravljenu masivnim katancem na teškim drvenim vratima”, ispred njih je jurnuo divovski pacov. Asim je upucao pacova munjevitom brzinom, a njegovo tijelo je preneseno na Veterinarski fakultet radi daljnjih ispitivanja jer takvo nešto nikada nije viđeno.

Daljnjim istraživanjem Karim će utvrditi da su pacovi obitavali u podzemnim tunelima ispod Sarajeva zbog SS jedinice Klingsor koja je ovdje boravila tokom Drugog svjetskog rata. Naime, pripadnici SS elitne jedinice su tokom boravka u Sarajevu odsjedali u hotelu Europa, a naši špijuni ubačeni među osoblje hotela otkrilo je kako je sa njima boravio i određeni broj njemačkih naučnika. Navodno je i sam Tito se pitao šta se to, za ime Božije, dešava u tom Sarajevu.

Tokom svog istraživačkog rada Karim dolazi do mape koju mu daje sarajevski ilegalac koji je preživio upad SS jedinica kroz kanalizacioni otvor hotela, a sama mapa zapravo je bila arapska mapa grada iz 1578. godine. Na mapi je bio ucrtan lanac tunela i podzemnih pećina koje su se nalazile ispod teritorija današnje općine Centar i općine Stari Grad. Navodno se prema tvrdnjama “stanovitog Sadžida ibn Buhare, mistika, putnika i alhemičara, ti tuneli i hodnici tu nalaze već dvadeset hiljada godina i tajno su svetilište jedne od najstarijih prethistorijskih religija – pantizma. 

Sarajevski trag 

Slušaocima u svojoj emisiji “Josif i njegova braća” Karim je otkio i to da se “u našem gradu krije možda najveća zbirka remek-djela slikarstva koje je moguće skupiti na jednom mjestu”. Saznao je to Karim potaknut prepoznavanjem dvojice uglednih menadžera koji se bave kupovinom i preprodajom umjetničkih djela u sarajevskom hotelu Holiday Inn.

Naime, oni su u Sarajevu boravili jer je umjetničkim kuloarima po Europi počela kružiti priča kako je u Sarajevu negdje deponirana ogromna umjetnička zbirka. U gradu je, između ostalih, boravio i jedan od kustora pariskog Louvrea, jer je njegov prijatelj u tržnici kupio meso koje je, ispostavit će se, bilo originalno djelo čuvenog Rembrandta. To bi značilo da je u Louvreu onda postavljena kopija tog djela. Kasnije će se saznati da je tokom izvođenja građevinskih radova u naselju Breka otkrivena podzemna odaja u kojoj se krila mala galerija, “odnosno tridetesak slika brižljivo deponiranih u nepropusne kontejnere” koji su kasnije prebačeni u grad u Akademiju nauka i umjetnosti. Tu su ih prebacili nacisti pod paskom Hitlerovog saradnika Goringa, a u europskim galerijama ostavljali kopije. 

“Cilj projekta bio je vratiti te besprijekorno falsificirane umjetnike u evropske muzeje i galerije, gdje i dan-danas vise a da niko i ne sumnja da su lažne i da se većina originala krije u podzemnim katakombama ispod Sarajeva. Navodno, prema Hessovim riječima, Hitler je bio odlučio da od spleta odaja i hodnika pod Sarajevom, koji se pružaju u nevjerovatnim dimenzijama i pravcima, stvori svoj glavni štab odakle će vladati pokorenim svijetom.” 

Bez imena 

U posljednjoj, jedinoj nedovršenoj priči u zbirci, priča počinje i završava se u neboderima Unitica gdje je bila smještena redakcija Radija Zid Sarajevo u kojoj je Karim radio na svojoj posljednjoj, osamnaestoj epizodi ciklusa “Josif i njegova braća” i predvidio svoju smrt. Karima u stvarnosti i Karima u priči pogodi agresorska granata sa neprijateljskih položaja iznad Sarajeva. Njegov mladi život nasilno je zaustavljen neprijateljskim gelerom u utorak, 1. augusta 1995. godine. Trinaest dana borio se za život, ali nažalost nije dobio tu bitku. Na dan kad mu je klanjana dženaza padala je kiša. 

Ukoliko ste nakon čitanja njegova “Tajne džema od malina” povjerovali ili poželjeli da su ove priče ostvarive u Sarajevu, to potvrđuje raskošni talent Karima Zaimovića i duh Sarajeva u kojeg svi još uvijek vjeruju.