Sjećanje | Sarajevo, mart 1992. i barikade: Generalna proba zla uoči opsade grada i agresije na BiH
Noć nakon referenduma koji se 1. marta 1992. održao u Bosni i Hercegovini, kada je izglasana nezavisnost naše jedine domovine - na glasanje je tog dana izašlo oko 64 posto biračkog tijela, od čega je 99 posto građana glasalo za nezavisnost BiH od Jugoslavije - donijela je barikade u Sarajevu.
Barikade su, po naredbi zločinca Radovana Karadžića, a dirigentnom palicom Beograda, organizirale pristalice SDS-a, a cilj je bio umanjiti rezultate referenduma, destabilizirati vlast i pripremiti teren za agresiju na našu domovinu.
Kako će napisati Robert J. Donia u knjizi Od izbora do mrtve tačke: geneza opsade Sarajeva, 1990-1994, ideja o blokiranju Sarajeva prvi put se pojavila u septembru 1991, nakon hapšenja Milana Martića, ministra unutrašnjih poslova tzv. SAO Krajina. Tada je Malko Koroman, šef policije na Palama, predložio Karadžiću da blokira Sarajevo, što će zločinac i realizirati nekoliko mjeseci kasnije.
Veliki skok cijena: Nafta zbog rata poskupljuje na 100 dolara po barelu?
Reportaža sa ulica Sarajeva
Posebno potresan video o tome šta su pristalice zločinaca uradili tog 2. marta, vidimo na kanalu Videoarhiv, gdje stoji snimak dnevnika TVSA iz tog dana koji vodi Kosta Jovanović. "Situacija je zaista vanredna", emotivnim glasom govori ovaj novinar, dok njegov kolega Rasim Borčak iz studija pokušava dobiti MUP za više informacija.
"Telefonske veze očajne u Sarajevu", dodaje Jovanović gledateljima, dok ih informiše kako su na nekoliko mjesta diljem Sarajeva, posebno na Marijin-Dvoru i oko zgrade bh. parlamenta, od ponoći grupa naoružanih, neuniformisanih lica, postavili barikade, gdje pretresaju pojedince, ne daju mnogima da se približe te preusmjeravaju i kontrolišu saobraćaj. "Onemogućeno je normalno djelovanje javnog prijevoza, nisu krenuli ni vozovi", dodaje on.
Potom gledamo reportažni dio, sa ulica Sarajeva, gdje novinari obilaze brojne barikade, postavljene mahom od kontejnera, trolejbusa i vozila kojima se vrši remont vozila javnog prijevoza. Pogledajte video:
Komandanti odbrane naše domovine otkrivaju kako su odmah postavili "kontrabarikade na četničke barikade". U Sarajevu odmah zasjeda i Krizni štab, a Ejup Ganić s naslovnica poručuje: "SDS je organizator barikada". Predsjedništvo SR BiH jednoglasno je osudilo nasilje i pozvalo sve građane Sarajeva da se vrate svojim kućama i redovnim poslovima, a autor Nihad Halilbegović, jedan od aktivnih učesnika formiranja Patriotske lige, u svojoj će knjizi Sarajevo, od referenduma do agresije i napada na grad - 05. i 06. aprila 1992. godine, pribilježiti:
"Noć prije 1. marta, Karadžićeva zapovjed je bila jednostavna - zatvoriti grad. I to munjevitom brzinom. Jutro je donijelo - Sarajevo je bilo blokirano. Ulice su postale ratište, a barikade su postale simbol straha i netrpeljivosti. Naređenja je osobno izdavao, sa desetog sprata hotela Holiday Inn, šef kriznog štaba SDS-a Rajko Dukić.
U jednom od presretnutih razgovora od 2. marta, Dukić izvještava predsjednika SDS-a Radovana Karadžića o toku same akcije blokade Sarajeva. Razgovor teče ovako:
Karadžić: Kakvo je stanje?
Dukić: Ovaj, tu smo, uglavnom svi na okupu, ima nas puno. Pa, mislim da je dobra situacija. Vi znate da je jedan čovjek nastradao.
Karadžić: Naš čovjek u svatovima, je li tako?
Dukić: Ne, ne, na barikadi je poginuo, tu kod Pofalića.
Karadžić: A zar i dole ima barikada?
Dukić: Da, da, da. Sve je to presječeno. Sve držimo. Sarajevo je u blokadi, kompletno.
Karadžić: Odlično, dobro. Onda ćemo se sutra, ujutro, ja ću opet zvati prije...
Rajko Dukić i srpska svadba na Baščaršiji
(...)
Sa saopštenjem koje je Rajko Dukić potpisao u 10 sati ujutro, i iz Centrale SDS-a uputio redakcijama, jasni su pravi motivi blokade grada, koju Sarajevo u svojoj istoriji nije zabilježilo. Prvi zahtjev iz saopštenja SDS-a je da se obustave sve aktivnosti na proglašenju nezavisnosti i suverenosti Bosne i Hercegovine. U danu u kome se Bosna i Hercegovina trebala vjenčati sa svojom suverenošću i nezavisnošću, došlo je do vjenčanja druge vrste. Desila se sarajevska 'krvava svadba'. U tome nije bilo ničega spontanog i slučajnog. Nikada ranije, vjenčanja obavljena u Novom Sarajevu, nisu proslavljana na Baščaršiji. Razdragane svatove nisu napali stanovnici Baščaršije. Zločin su, prema prvim informacijama MUP-a BiH, izvršili kriminalci, ranije poznati organima gonjenja. 'Krvava svadba', u času u kome su se očekivali posljednji rezultati dvodnevnog glasanja, glasanja za nedjeljivu i suverenu Bosnu i Hercegovinu, iskorištena je za 'spontanu' blokadu Sarajeva.
(...)
Dakle, Karadžić zna za svatove i zna da je u svatovima nastradao 'naš čovjek', kako on kaže. Uz sve okolnosti koje su se dešavale, priznanje Karadžića da je to njihov čovjek, upućuje nas na razmišljanje da je ono što se dešavalo u vezi sa svatovima na Baščaršiji i pogibije svata, rezultat scenarija SDS-a. Naime, nepoznato je do tada da je srpsko vjenčanje obavljeno u nekoj od općina, u ovom slučaju u Novom Sarajevu, odnosno Novom Gradu, a da su svatovi proslavljalii i veselili se na Baščaršiji. Kada se naša saznanja o ovom događaju 'poslože' i kockice poredaju i popune mozaik, onda postaje jasno da je taj događaj unaprijed izrežiran od strane SDS-a, nažalost sa neželjenim posjedicama..."
Podsjetimo, Halilbegović se, prenoseći razgovor Karadžića i Dukića, referira na dva događaja.
Prvi je ubistvo Nikole Gardovića, o čemu smo saznali kada je SDS izdao saopćenje u kojem stoji kako su razlog za barikade "dešavanja na Baščaršiji". Naime, u nedjelju 1. marta, Dijana Tambur i Milan Gardović izrekli su "sudbonosno da", vjenčavši se u hramu Preobraženja Gospodnjeg (crkva na Pofalićima u Sarajevu). Potom su se uputili u Dom svete Tekle u dvorište Stare crkve na Baščaršiji, gdje ih je čekao svadbeni ručak. Parkirali su se kraj Vijećnice i krenuli prema Crkvi, a mladoženjin otac Nikola Gardović nosio je srpsku zastavu. Nikola Gardović će u narednih nekoliko minuta biti ubijen, a mladoženjin zet Radenko Mirković ranjen.
"Policija je sporo reagovala", reći će gradonačelnik Sarajeva Muhamed Kreševljaković, a 4. marta 1992. Centar službi bezbjednosti Sarajevo objavio je kako je "29-godišnji Ramiz (Jusufa) Delalić, rođen u Priboju, nastanjen u Sarajevu, za kojim se traga" umiješan u ubistvo svata na Baščaršiji. Oslobođenje tog dana dalje piše: "Za Delalićem se traga od prošle godine kada je pobjegao iz Istražnog zatvora u Sarajevu, gdje se nalazio nakon što je pred zgradom Predsjedništva SR BiH pucao na dvojicu građana kojima je nanio teške tjelesne povrede. Za njim je raspisana i savezna potjera zbog silovanja u Titovom Užicu. U dosadašnjem operativnom radu utvrđeno je da se na krvavoj svadbi pucalo iz dva pištolja. Sumnja se da su pucali Suad Šabović i Ramiz Delalić." Kasnije će reći da nije mislio "bukvalno" da je ubio Gardovića (naš arhivski dossier o Ramizu Delaliću možete čitati OVDJE), a pravosudni proces, ubistvom Ramiza Delalića (2007), nikada nije završen.
Drugi događaj, o kojem Dukić govori u razgovoru s Karadžićem, je to što je u Humskoj ulici u Pofalićima na barikadi ubijen Strajo Pandurević. Pandurevića je ustrijelio neko od njegovih saučesnika u blokadi grada. Kod tunela na izlazu iz grada prema Palama, nađeno je tijelo muškarca i jedna ranjena žena. Na Koševskom brdu je ubijen jedan muškarac a u u Vilsonovom je šetalištu ranjen Obrad Grubišić. Prema podacima iz Hitne pomoći, do drugog marta u Sarajevu je registrirano troje mrtvih i četvero povrijeđenih građana - navodile su vijesti iz tog perioda.
Mučki ubijeni Ramo Biber i Kenan Demirović
Ovdje se mora naglasiti da su u Sarajevu tog 2. marta mučki ubijeni Ramo Biber, radnik na osiguranju sarajevske žičare, te 17-godišnji Kenan Demirović, što je zločin se desio na Kobiljoj Glavi.
Biber je ubijen, kako smo doznali ubrzo nakon zločina, tokom obavljanja redovnih poslova obezbjeđenja na gornjoj stanici. Biber je bio na Vidikovcu, zajedno sa dispečerom Abdulahom Rizvanovićem. Negdje oko 14 sati grupa nepoznatih naoružanih muškaraca opkolila je stanicu, a neki su pokušali ući u objekat tražeći od Rame i Abdulaha da napuste stanicu. Biber je ubijen dok se s Rizvanovićem spuštao prema gradu. Dan kasnije, ujutro oko devet sati, na mjesto ubistva izašla je patrola Stanice javne bezbjednosti Stari grad, a uviđajem je rukovodio Ismet Dahić. Bibera mnogi zovu i prvom žrtvom opsade Sarajeva, a video uviđaja možete pogledati OVDJE - upozoravamo da je izrazito uznemirujući.
"U stanicu milicije Stari grad obratio se Abdulah Rizvanović koji je izjavio da je istog dana, oko 14 sati, na drugoj kapiji trebevičke žičare, gdje je obavljao dužnost dispečera, odnosno strojara za prijem korpi, zajedno sa Ramom Biberom, radnikom na fizičkom obezbjeđenju objekta, došla tri nepoznata lica u bijeloj maskirnoj uniformi, koji su se predstavljali kao pripadnici specijalne jedinice JNA iz Rajlovca i strogim glasom naredili da se otključa prostorija", kazao je u kameru Hayat televizije Dahić, nakon uviđaja u restoranu Vidikovac.
"S obzirom na situaciju koja se događala u gradu, uz sumnju da se radi o licima koja imaju namjeru da izvrše zauzimanje objekta, dogovorili su se da napuste prostoriju i da pobjegnu u pravcu grada. Krećući se trasom koju su, po izjavi dobro poznavali, uputili su se u pravcu grada. Negdje oko 300 metara u pravcu grada, na sedmom stubu trebevičke žičare, čuli su psovke i povike iza sebe i rafalnu paljbu. U jednom momentu, Biber se sapleo i pao u snijeg. Rizvanović je priskočio, podigao ga i nastavio trčati prema gradu", kazao je Dahić i nastavio: "Trećeg marta, oko 9 sati, u dogovoru sa rukovodiocem trebevičke žičare i upravnikom objekta Vidikovac, izašli smo na mjesto događaja i konstatovali da je izvršen nasilan ulazak u objekt trebevičke žičare, da je u prostoriji pucano iz vatrenog oružja, da su pronađene čahure ispaljene iz pištolja i automatske puške i da je komisija iz SJB izzvršila uviđaj i utvrdila tragove nasilničkog ulaska."
Dahić je objasnio i kako je pronađeno tijelo Rame Bibera: "Krećući se tragovima Rizvanovića i Bibera, na daljini od oko 300 metara od trebevičke žičare, kod sedmog stuba je pronađena bunda koju je odbacio Ramo Biber. Pedesetak metara dalje pronađen je džemper koji je bio natopljen krvlju koji je pripadao Biberu. Na daljini od oko 300 metara našli smo tijelo poginulog Bibera, gdje je vidljivo da je pogođen sa tri metka u predjelu pleksusa, a meci su ostavili duboke tragove. Na desnoj strani sljepoočnice je vidljiva ulazna rana metka nepoznatog kalibra."
Nekoliko sati nakon što je na Trebeviću ubijen Ramo Biber, desilo se još jedno ubistvo. U naselju Kobilja glava ubijen je Kenan Demirović. Dok se vraćao kući s posjete djedovom mezarju, na njega je pucano iz zasjede. "Pas tragač nas je brzo doveo do kuće gdje su se ubice sklonile", kazao je dan nakon ubistva reporteru Elviru Bucalu Vehid Hodžić, načelnik SJB Vogošća: "Upozoreni smo da ne prilazimo jer će se pucati na nas. Odmah sam naredio da se ljudi povuku, da ne gube glave. Tražio sam pomoć iz Sarajeva da se kuća blokira, da se izvrši korektan uviđaj. Da se pokušaju naći izvršioci i oružje. Dok se čekao uviđaj, trojica civila su se izvukla iz kuće i otišla kroz šumu."
Nakon dženaze, o tome kako mu je ubijen sin svjedočio je i Kenanov otac Adem Demirović. "Pošao je na dedin mezar i vraćao se nazad, preko livade, u šumi ga je sačekala zasjeda. Pucali su na njega mučki, u potiljak, usmrtili su ga na zvjerski način. Komšije, moram reći Srbi. Narod se digao, htio je demostracije, htio opkoliti ta sela ali ja to nisam dozvolio. Ne znam ko je to bio, krivca treba naći, to bi država trebala da uradi ali je ona onemogućena." Po Kenanu Demiroviću danas je nazvana jedna od ulica u sarajevskoj općini Novi Grad.
Barikade su uklonjene 3. marta. Mjesec dana kasnije, 5. aprila 1992. godine, zvanično je počela opsada Sarajeva, najduža opsada jednog glavnog grada ikada. Sarajevo je 1.425 dana bilo pod opsadom: bez struje vode, plina, životnih namirnica. Za to vrijeme ubijen je 11.541 civil u gradu, od čega 1.601 dijete, a preko 50.000 građana Sarajeva je lakše ili teže ranjeno. Procjenjuje se da je blizu 500.000 projektila ispaljeno na grad za vrijeme opsade, dok je zabilježeno da je 22. jula 1993. godine na grad "palo" rekordnih 3.777 projektila.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.