RS agresivno lobira, a Trojka čeka da sudija odsvira kraj?

Mandatni period koji bi se uskoro trebao privesti kraju nimalo je slavan za ono što bismo nazvali "probosanskim" političkim blokom.

Dok su se vanjskopolitičke inicijative dijela Bosne i Hercegovine koji bi uporno da glumi državu iznova aktuelizirale u formi višemilionskih lobističkih ugovora, s druge (ili treće) strane malo šta je imalo konkretan rezultat. Zapravo, ostaje nejasno šta je rezultat rada stranaka koje su u vlasti tokom protekle četiri godine stajale na probosanskoj strani.

Vertikalno, od Predsjedništva Bosne i Hercegovine, preko pozicija u državnom Vijeću ministara, pa sve do nestabilnih većina u parlamentima koje funkcionišu u ghost modeu, stranke Trojke (Socijaldemokratska partija BiH, Narod i pravda te Naša stranka), kako se čini, u odnosu na dominantne političke sile manjeg bh. entiteta predvođene Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), pokazuju maksimalni politički amaterizam.

Svekoliko lobiranje

Mnogo se od 2022. godine u javnom prostoru pisalo o lobiranju manjeg bh. entiteta, što govori u prilog tome da su stranke Trojke, politički savez u nestajanju, fragmentirane u svojim stajalištima ili barem u načinima realizacije određenih nastojanja. Umjesto da vode procese, one su, uprkos nekolicini pokušaja, sa sedam milja zaostatka pratile rad predsjednika SNSD-a Milorada Dodika. Nažalost, Dodik je pokazao da uspješno prati međunarodna kretanja, fluidno se pozicionirajući na dnevnoj osnovi po potrebi.

Razlika u pristupu lobiranju vidljiva je i na primjeru Ministarstva vanjskih poslova BiH, na čijem je čelu Elmedin Konaković (Narod i pravda). U januaru 2025., uoči inauguracije Donalda Trumpa, Konaković je, govoreći o Dodikovim višemilionskim lobističkim angažmanima, izjavio da "nije loše imati lobističke grupe, kao krunu neke vrste lobiranja", ali i da svoj posao možemo obavljati "ovako kako radimo".

Samo nekoliko mjeseci kasnije, Ministarstvo je sklopilo ugovor s organizacijom Bosnian American Alliance (BAA), koja je trebala pružati lobističke usluge bez naknade za Ministarstvo. BAA je, međutim, angažovala američku firmu Continental Strategy za 35.000 dolara mjesečno. Dodatne kritike izazvala je činjenica da je jedan od predstavnika BAA, poslovno povezan s firmom za klimatizaciju na Floridi. Prema dostupnim izvještajima, angažman je obuhvatao aktivnosti usmjerene na unapređenje odnosa BiH i SAD-a, ali ostaje pitanje kakve je konkretne i dugoročne rezultate donio za državu.

Kuda idu dijelovi Trojke?

Još uvijek aktuelni ministar vanjskih poslova naše zemlje Konaković, prema pisanjima pojedinih medija u našoj zemlji, želi u opoziciju, iako se tu i pozicionirao kroz vlastiti izborni rezultat.

Kako u domaćim unutrašnjopolitičkim prilikama, tako i na međunarodnoj sceni, političari su svjesni presudnosti narednog mandata za generalne prilike u BiH. A zašto bi iko pristao, i u najluđim scenarijima, da bude dio priče koju nije mogao kontrolisati ni u prvom pokušaju?

SNSD i HDZ stoje na svojim stajalištima, zabetonirani ideologijama koje prevazilaze i koje će nadživjeti svaku vlast u našoj zemlji.

Pa zašto bi onda predstavnici Trojke ikada pristali da ostanu na vlasti nakon četiri godine i, ograničeno nastavljajući vlastiti status, pristali na izazivanje još većeg nezadovoljstva javnosti?

Ovako se vlast, eto, prepušta izbornim pobjednicima. Dodik nije drugačiji i nastavlja raditi ono što je oduvijek radio, i to još intenzivnije, tražeći podršku SAD-a i Izraela.

Teret odluka koje će stranke na vlasti od 2026. godine morati donijeti nije nešto s čim bi se određeni političari mogli nositi bez preuzimanja potencijalno fatalnog rizika po reputaciju, pa će pozicije u državnom parlamentu biti idealne. Moći će četiri godine aktivno voditi kampanju za naredne Opće izbore, a za sve svakako kriviti onoga ko bude na vlasti. Idealna pozicija, zar ne?

Ćudić i Bećirović 

S druge strane, djelovanje Sabine Ćudić (Naša stranka) u evropskim institucijama, poput Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope, te njen angažman unutar evropskih liberala, kritičari su često opisivali kao puki diplomatski aktivizam. Ipak, Ćudić je bila i bit će državna parlamentarka; nije obnašala izvršnu funkciju, te je njen rad ostao bez konkretnog eha, što je uostalom pokazao i izborni rezultat Naše stranke.

Dok je SDP-ov Denis Bećirović kao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine mnogo puta boravio na raznim međunarodnim adresama, njegova kolegica iz iste institucije Željka Cvijanović (SNSD) paralelno je promovisala interesne sfere manjeg bh. entiteta. A takvi interesi su uglavnom neprihvatljivi za veći dio bh. javnosti jer predstavljaju gubitak državnog tkiva naše zemlje i zadiru u njena suverena obilježja.

No, o Bećirovićevim posjetama SAD-u nema komentara ni značajnih rezultata, dok se za Cvijanović sada otvoreno tvrdi da bi na liderskoj poziciji u SNSD-u trebala zamijeniti Dodika, jer je generalno prihvatljiv političar za prilike koje vladaju u Washingtonu.

Tiha diplomatija

Tako manji bh. entitet RS, uprkos finansijskim pritiscima s kojima se suočava i odlukama Ustavnog suda BiH koji njegovo djelovanje iznova proglašava neustavnim, sistematično, pa čak i agresivno angažuje strane lobiste.

Za to vrijeme, vlast u našoj zemlji, probosanski blok, stranke Trojke, vjerovatno vodi tihu diplomatiju, jer jedino što se čuje jeste "Dodik". Čak i kada povlači poteze koji se tumače inherentno negativno od strane američke administracije, za Dodika i manji bh. entitet se čuje i saznaje. Država BiH, usječena u političke interesne karte, postaje drugorazredna pozicija.

Takva situacija zahtijeva trezveno sagledavanje međunarodnih odnosa, a ne samo reagovanje na pojedinačne poteze Milorada Dodika. Politika Trumpove administracije, interesi Rusije, uloga Izraela i drugih važnih međunarodnih aktera moraju se posmatrati u kontekstu njihovog utjecaja na Bosnu i Hercegovinu. Iz takve analize mora proizaći zajednička strategija državnih institucija za očuvanje ustavnog poretka, suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje.

U toj neravnopravnoj utakmici, pojedinačni nastupi bh. političara, ne problematizirajući  njihov lični patriotizam, iznjedrili su samo deklarativnu podršku, bez stvarnih rezultata koji mogu parirati ozbiljno postavljenoj igri separatista i milionskim lobističkim mrežama koje se po potrebi aktiviraju.

Koliko je poznato, mandatu još uvijek nije kraj, no ključno pitanje više nije samo da li iko išta radi ili se čeka da sudija svira kraj.

Pravo pitanje glasi: šta vlast mora uraditi sada? Pojedinačne nastupe, medijski atraktivne posjete i lobističke angažmane potrebno je podrediti jedinstvenoj strategiji čiji će se rezultati moći provjeriti. Odgovornost za ono što slijedi ne mjeri se brojem sastanaka, izjava i međunarodnih kontakata, nego sposobnošću institucija da koordinisano djeluju u odbrani ustavnog poretka, suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.