Robert Dacešin za Radiosarajevo.ba: Kao narod smo dosta bliži Argentini i Kolumbiji nego Njemačkoj

Poznati bh. travel blogger Robert Dacešin prošlog mjeseca doživio je neugodno iskustvo kada mu je Alternativna televizija (ATV) otkazala višegodišnju saradnju zbog njegovog komentara o spornim udžbenicima historije u RS-u i žrtvama genocida u Srebrenici.

Nakon svih dešavanja, rođeni Banjalučanin dobio je ogromnu podršku javnosti, a sve to ga je potaklo na jedan novi korak, da ljude koji ga prate više uključi u svoj rad time što će donirati novac za organizaciju njegovih putovanja, a zauzvrat dobiti ekskluzivne sadržaje i bolji uvid u to što radi.

Pomirenje naroda

Više o svemu tome, kao i svojim novim avanturama, otkrio je za portal Radiosarajevo.ba.

"Uopće nisam smatrao da će taj moj status, jedna objava, toliko uzburkati masu. Bio sam svjestan da to možda nije po volji nekih struja gdje živim, ali opet nekako smatram da profil koji imam mogu da koristim za neke druge stvari osim za putovanja. Ko ne želi da me prati, neću mu zamjeriti da me otprati ili blokira, jer želim da širim neke vrijednosti u koje lično vjerujem", rekao je Dacešin za portal Radiosarajevo.ba i nastavio:

"Uvijek sam stava da je jedini korak da naša država ide naprijed da se naši narodi pomire, ujedine i žive zajedno u miru, jer je veliko bogatstvo da imamo tri različite kulture u ovako maloj zemlji. To treba početi gledati kao veću prednost, prije svega ekonomski, jer je jako mali dio svijeta dobar sa sve tri strane. Na primjer, dio gdje ja živim, ekonomski bi mogao da privlači investicije iz Rusije, Kine. FBiH je interesantna arapskim zemljama i Turskoj, dok je Hercegovina opet okrenuta prema Zapadnoj Europi. Mi smo možda jedina zemlja da na sve tri strane nekako balansira, što je nerealno dobro, ali iz nekog razloga kod nas to ispada problem."

Kako je kazao, njegov post je imao sasvim drugačiju poruku.

"Taj post je više imao za ideju da se ljudi osvijeste. Ne treba gledati šta neko drugi radi. Nebitno na čijoj strani neko bio, ne treba veličati neke stvari koje nisu zaslužile da se veličaju i mislim da moj narod ima mnogo većih heroja. U školi smo učili o Obilićima, Karađorđevićevima, Obrenovićima. Ja bih da učimo o Novaku Đokoviću, Nikoli Tesli, a ne o ljudima koji su uništili narod."

Dacešin je obišao više od 100 zemalja (104/195), a već skoro mjesec dana je na putovanju po Južnoj Americi.

"Trenutno sam na putovanju u Argentini, Čileu i Urugvaju više od 20 dana. Bio sam u dosta argentinskih gradova. Obišli smo nacionalne parkove. Posjetio sam najjužniji grad na planeti Ushuaiu, odakle ljudi idu na Antarktik. Bit će naravno video o tome uskoro.  Ostaje mi još nekoliko zemalja da obiđem ovdje - Peru, Venecuela, Gvajana, Surinam, Paragvaj. Za neke je dosta teško dobiti vize, ali bit će i to u narednom periodu."

Upravo ovaj kontinent na njega je ostavio najveći dojam.

"Meni je ta Južna Amerika vrlo srodna. Vjerujem da i većina naših ljudi koja je bila ovdje misli tako. To je zato što je mentalitet dosta sličan i koliko god geografski bilo daleko, po meni smo mi dosta bliži Argentincima i Kolumbijcima nego Nijemcima i Austrijancima. Sve ove države su prošle kroz neke ekonomske, političke i socijalne probleme. Sve one su imale neke krize i jednostavno naš narod se poistovjeti s tim. Naš narod zna kako je nemati i kako je živjeti u problemu, a njihovi narodi i danas žive u dosta turbulentom periodu. Bez obzira na sve to, ljudi su veseli, pozitivni. Prosto je energija dobra i mislim da je Južna Amerika uz jugoistočnu Aziju najbolja destinacija."

A tu mu se desilo i jedino negativno iskustvo.

"Jako teško je reći šta me je dojmilo, a šta nije, jer nekako varira od situacije, osjećanja, vremena, ljudi... Dovoljno je da upoznate jednog dobrog čovjeka na ne tako interesantnoj destinaciji i da vam bude super, a opet jedan lošiji slučaj da vam se neka zemlja ne dopadne. Eto baš u toj Južnoj Americi, kad me neko pita za zemlju koju najmanje volim, obično kažem Čile, mada mislim da Čile ima zaista dosta toga da se vidi. Bio sam i u Atacami, nekada najsuhljoj pustinji na svijetu.

Ali situacija poput one kada su me izdžeparili i kada sam izgubio sve fotografije iz telefona, nekako učini da ti možda tih nekoliko dana ne bude nekako milo. Mislim opet da nema nijedne zemlje koja ne nudi nešto. Ja lično možda nisam fan skandinavskih zemalja iz razloga skupoće i teškoće ostvarivanja nekog ljudskog kontakta, ali apsolutno svaka od tih zemalja nudi dosta toga da se vidi".

Prijateljstvo s Nurkićem

Kroz svoj posao imao je priliku ostvariti i prijateljstvo s našim najboljim košarkašem Jusufom Nurkićem, kojem je bio gost u Arizoni na utakmici Phoenix Sunsa. Približio nam je to iskustvo.

"Prije otprilike nekih pet godina smo se dodali na Instagramu. Inače pratim NBA čitav život i njega lično. Košarka mi je uz tenis sport koji najviše pratim. Kada su mi javili da ću ići u Arizonu, prije nekih osam-devet mjeseci, rekao mi je da se obavezno javim. Stvarno je ispoštovao maksimalno i ispao brat. Sredio nam je karte za dvije utakmice, uključujući onu s Los Angeles Lakersima. Nas je bilo sedam ukupno i to su bile karte na vrlo dobrim mjestima.

Ono što on radi je nestvarno, da je neko iz naših krajeva uspio da dođe tu gdje jeste. Pogotovo kao neko ko nije igrao košarku kao klinac i neko ko nije bio zaljubljen u taj sport. Da je u roku od pet godina došao od faze da ne igra košarku do NBA-a, zaista je za veliki respekt. Prosto mnogo dobar lik i totalno opuštena osoba. Vidjeli smo se u Banjoj Luci ovog ljeta, poslije toga na raftingu u Konjicu. On radi mnogo toga što se ne priča. Mnogo čini za zemlju, pomaže dosta ljudi, što vjerujem da mnogi ne znaju. Nadam se da će ove godine osvojiti prsten i zaokružiti ijednu lijepu NBA karijeru koju već ima."

Zbog promocije BiH u svijetu, Dacešin je prošle godine dobio diplomatski pasoš. Otkrio nam je koliko mu je to olakšalo putovanja.

"Mnogo sam zahvalan na njemu ljudima koji su mi ga dali i prepoznali ovo što radim. Ja sam isto očekivao da će to da bude deset puta lakše, ali u nekoj praksi baš i nije. Nije se puno promijenilo. Poslije toga sam u dosta zemalja gdje sam išao ponovo vadio vizu i bila je ista procedura kao s običnim pasošima. U nekoliko njih poput Alžira i Japana mi je pomoglo.

Generalno, to nije na tom nekom nivou da je sve otvoreno, ali opet olakšava dosta stvari. Najveći problem putovanja s bh. pasošem je taj što postoji jako malo konzularnih predstavništava. Koliko znam, BiH ima samo dvije ambasade u ovom dijelu svijeta – u SAD-u i Kanadi. Ukoliko se meni pasoš ovdje izgubi ili mi ga neko ukrade, meni je najbliža ambasada Washington. To je jedna stvar gdje bih iskreno volio da se nešto desi. Znam da je to vrlo skup posao, ali mislim da je to jako bitno i da će pomoći našoj zemlji da dobije bolji imidž u svijetu i našim ljudima koji putuju da se osjećaju sigurnije."

Ispočetka je putovao sam jer mu je bilo teško organizovati se s drugima. Iako je mnogima teško napraviti taj korak, preporučio im je da se odluče na njega, jer se to iskustvo ne može mjeriti s drugima.

"Taj osjećaj koji imaš kad si s lokalcem, kada s njim izađeš u noćni klub, kada te upozna sa svojim prijateljima i pitaš ga neke stvari o životu je nešto sasvim drugačije. Preporuka mladim ljudima da slijede taj primjer, jer uštedite, dobijate jedno novo iskustvo. Putovanje dobija jednu drugu dimenziju."

Nebriga o prirodi

Iako je većinu vremena na putu, Robert i dalje živi u Bosni i Hercegovini, koju uvijek izdvaja bez obzira na sva mjesta koja je posjetio, pogotovo u smislu života. Pitali smo ga po čemu je BiH tako posebna.

"Ja to stalno govorim. Što više putujem, više mi se živi kod nas. Naravno da vidim mnogo lijepih stvari vani i ne bih mogao živjeti 365 dana u godini ovdje, ali tek kada odeš vani, počinješ da cijeniš neke najobičnije stvari. Evo, recimo, sad kad sam bio u Argentini, kad pitaš šta im se dopada, svi kažu sigurnost. A nama je ta sigurnost nešto o čemu i ne razmišljamo. Mislim da jako mali broj zemalja ima pitku vodu, krov nad glavom, sva četiri godišnja doba, što je isto blagoslov. Ekonomski stvarno nije najbolje. Postoji puno stvari u smislu obrazovanja i zdravstva koje bi mogle biti bolje, ali mislim da kada poredimo svijet da je Europa dosta ispred. Evo, ovdje u Argentini i Urugvaju, koliko god to na fotografijama izgledalo veliko i lijepo, život prosječnog čovjeka je mnogo komplikovaniji.

Problem je taj što ljudi ne osjećaju nacionalni ponos. Rijeke koje imamo su najljepše koje sam ikada vidio. Obišao sam 104 zemlje i to stvarno ne kažem kao neko ko živi u BiH. Ali opet mi ih ne čuvamo. Prije nekoliko dana smo hodali jednim nacionalnim parkom u  Čileu, cijene svega su deset puta skuplje nego kod nas. Recimo, noćenje u šatoru je 150 dolara, ulaz u nacionalni park 50 dolara...Kod nas da odete na Sutjesku ili bilo koji park, mislim da vam treba četiri ili pet puta manje novca. A rekao bih da je jednako lijepo. Ta neka naša mjesta ne cijene sebe dovoljno, jer mi idemo tom nekom politikom da ništa niije skupo. Ali kada imaš najveću prašumu u Europi, jedan od najvećih kanjona u Europi, Prijevor, Zelengoru, Trnovačko jezero, Maglić... mislim da to treba naplatiti, jer samo na taj način će i stranci biti svjesni toga i početi da cijene ono što mi imamo.

Ne treba bježati od tih stvari. Ja sam za to da naši ljudi uvijek mogu jeftinije da obiđu domaće atrakcije, kao što je svuda slučaj. Bilo koji muzej u svijetu, stranci i lokalci nemaju iste cijene. Mislim da je sasvim OK da stranci plaćaju više, kao što i ja plaćam više kad negdje odem. Na taj način ćemo pokazati tim ljudima da neka mjesta trebaju cijeniti više, a mi sami ćemo možda shvatiti da se ona mogu i moraju cijeniti više."

Otkrio nam je i koje probleme je uočio istražujući BiH i šta je to što bi trebalo unaprijediti u tom smislu kako bismo postali veća turistička atrakcija.

"Kada smo hodali nekih 100 kilometara kroz nacionalni park Torres del Paine (Čile), sto puta su nam rekli da ne bacamo smeće, jer su kazne ogromne i stvarno nijedan papirić nismo vidjeli, što je za svaku pohvalu. Kad naš narod bude počeo razmišljati tako i kad mu njegova priroda bude jednaka kao njegova kuća, da mu čistoća prirode bude bitna kao čistoća kreveta u kojem spava, mislim da ćemo samo tad napredovati i shvatiti da svi ti projekti koji se rade, hidroelektrane i druge stvari, koliko god mogu da donesu ekonomski, puno više uništavaju.

Ja neću da živim u zemlji koja stavlja ekonomski interes ispred ovih stvari i koja hoće da uništi prirodnu sredinu zbog nekog novca koji će možda dobiti. Mislim da je tu neka stvar i da su ljudi pokazali zajedništvo po pitanju toga. Narod se dosta ujedinio. Nadam da će sve te priče stati i da ćemo mi kao nacija shvatiti da ovo što imamo može jednog dana nestati i da ništa nije zauvijek", dodao je Dacešin u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.