Psihologinja Emina Žuna odgovara: Zašto se vjeruje u teorije zavjere o pandemiji COVID

Lažne informacije šire se brže i od samog virusa, upozorili su još prošle godine predstavnici Svjetske zdravstvene organizacije, zemlje cijelog svijeta, ali i lidere najznačajnijih tehnoloških kompanija.

Godinu dana kasnije, uporedo s rastom pandemije i pojavom novih sojeva koronavirusa, brojne teorije zavjera o samom porijeklu koronavirusa, vakcinama i liječenju COVIDA-19 šire se društvenim mrežama velikom brzinom.

Otkud toliko nepovjerenje prema informacijama naučnika i ljekara? Zašto neki ljudi čvrsto vjeruju u teorije zavjere o pandemiji koronavirusa? Ko su antivakcinaši, a ko osobe sklonije vjerovanju u koronavirus kao zavjeru za portal Radiosarajevo.ba govorila je psihologinja Emina Žuna.

Razgovarala: Jasmina Ćebo

„ Ljudi su na samom početku pandemije htjeli da imaju puno jasnije odgovore nego što im je tada naučna zajednica mogla ponuditi... I odatle je i ta potreba za teorijama zavjere, jer one nude veoma jasne odgovore i objašnjenja. Često su tada i naučnici nudili kontradiktorne odgovore, što je među ljudima, koji su već unaprijed gajili nepovjerenje, dovodilo do još većeg nepovjerenja. Pošto naučne zajednice isto tako čine ljudi koji su skloni pogreškama, čine ih različiti pojedinci, tako da je to nekako logično ali na globalnom nivou to je dovodilo do neke veće 'šizofrenije'“, govori na početku razgovora Žuna.

Zanimalo nas je i zašto neki ljudi u regiji, ali i svijetu čvrsto vjeruju u teorije zavjere o pandemiji koronavirusa i vakcinama? Kome to, zapravo, odgovara?

„Mislim da ljudi imaju potrebu da vjeruju zato što im teorija zavjere nudi jasan odgovor. Na početku, kad su se pojavile teorije zavjere oko korone, sve je bilo nelogično. To je splet nekih slučajnosti, jer priču da ima neki virus u prirodi koji sa šišmiša pređe na čovjeka je veoma teško pojmiti, a teorija zavjere koja ima svoj unaprijed utvrđeni narativni obrazac, u kojem imamo neku skupinu moćnika, koja radi protiv ljudi zbog sopstvenih interesa, daje nam jasan uzrok, razlog i objašnjenje svega toga“, pojašnjava nam.

Žuna smatra da se to radi kako bi se dominiralo nad ljudima i postigli određeni interesi. Pored toga što se nudi objašnjenje, kako kaže, daje se i neka vrsta kontrole.

„Takvi ljudi će reći: 'OK, ja neću da pristanem na to i usprotivit ću se tome tako što se neću vakcinisati!' Ako možemo govoriti o karakteristikama ljudi koji vjeruju u takvo nešto, onda bi to bili oni koji inače imaju veoma razvijeno nepovjerenje prema autoritetima, pa i naučnim, i potrebu da znaju na čemu su, jer im to smanjuje osjećaj nesigurnosti i daje im kontrolu nad situacijom", bovori naša sagovornica.

Ko su naši antivakseri, a ko osobe sklonije vjerovanju u koronavirus kao zavjeru?

Koronavirus je proizveo određeni broj teorija zavjere, veći nego ikada do sada u historiji, zato što se pojavio u vrijeme kada internet algoritmi bujaju, brzo se šire i dolaze za veoma kratko vrijeme do velikog broja ljudi.

Na osnovu toga ljudi u određenom trenutku se osjećaju nesigurno zbog cijele situacije. 

„Ljudi pročitaju neki narativ koji nudi određeni odgovor na situaciju i smanjuje osjećaj neizvijesnosti te povećava osjećaj kontole situacije. Tako se postaje osoba koja vjeruje, a to nije neki misterij. Svi mi u određenom trenutku ili dijelu života možemo povjerovati u teoriju zavjere. Kada se spominje vakcinacija - to je bitno - zato što su antivakcinaši populacija koja je postojala i prije. Sjetimo se da narativ o vakcinama, koje uzrokuju autizam, postoji već nekoliko decenija i to je isti sindrom potrebe da se ne pristaje na nešto što nam se servira, jer je to u nečijem interesu. U ovom slučaju farmaceutske industrije sada se to proširilo i na vakcine koje se tiču korone i na druge ljude koji se boje ne samo autizma. Tako da je to logična evolucija tog narativa“, pojašnjava Žuna.

Poznato je da je SZO više puta mijenjala protokol o prevenciji borbe protiv COVID-19. Upitali smo da li je, možda, i to mogao biti razlog da se razvije nepovjerenje?

„Možda u nekoj manjoj mjeri, u većoj sigurno NE, zbog toga što su te teorije postojale i prije promjena. Ne znam koliko ljudi, koji imaju potrebu da vjeruju u konspirativne narative, uopšte čitaju informacije koje se mogu naći na stranici SZO-a ili slušaju njihove izvještaje?! Jer, zapravo, oni već unaprijed idu sa stavom da su protiv toga i da je to sve laž, manipulacija itd. S određene strane su možda i mogle da ih 'podgriju' i učvrste taj narativ, ali sumnjam da su mogli nešto značajnije uzrokovati“, mišljenja je Žuna.

5G mreža ne potiče koronavirus

Od pojave prvih informacija o uvođenju 5G mreže diljem svijeta prošlo je neko vrijeme, no i dalje se 'stavlja u isti koš' s epidemijom koronavirusa.

„Može se isto tako govoriti i da stablo kruške dovodi do širenja koronavirusa. Dovoljno puta ponovljena laž postaje istina! Mislim da je postavljanje predajnika 5G mreže i koronavirusa nekako vremenski koincidiralo pa ih je neko i povezao, a onda se nastavilo dalje histerično širiti i zadobilo neki status istine. Sjećam se da je na početku pandemije, prije godinu dana, bio popularan video koji se odnosio na vezu imeđu predajnika i koronavirusa. Inače teorije zavjere imaju neku multižanrovsku prirodu - uzmu se podaci iz raznih oblasti kao što su fizika, biologija, medicina, nuklearna medicina...i stvori narativ koji je na prvi pogled veoma zavodljiv, pogotovo za ljude koji nisu skloni nekom kritičkom mišljenju i naravno da će povjerovati u to“, govori nam Žuna.

Kako pomoći ljudima da prepoznaju lažne vijesti?

Ljudima je danas svejedno da li je nešto istinito ili lažno, ne predstavlja im to neku veliku razliku, smatra naša sagovornica.

„Lažne vijesti i medijske informacije obično odgovaraju nekoj temi koja je u tom trenutku od najvećeg značaja. Zna se da će se ljudi 'navući' no to i da će kliknuti i pročitati. Stil im je dosta jednostavniji i zanimljiviji od činjeničnih vijesti i često su senzacionalistički napisane, praćene sa slikama i video zapisima. Osnovni motiv lažnih vijesti je 'klik' i često se razlikuje sadržaj teksta s naslovom. A naslov je taj koji najčešće ostaje u pamćenju“, zaključuje na kraju razgovora za portal Radiosarajevo.ba psihologinja Emina Žuna.