Aluminij - Kako je hercegovački div postao divovski problem?

U ponoć 10. jula se desilo ono od čega su strahovali mnogi - isključenje električne energije za mostarski Aluminij. Pet do dvanaest za hercegovački gigant je bilo vrijeme kada su njime potpuno ovladali stranačka poslušnost, neznanje, nepotizam i gramzivost.

Tačno u ponoć mostarski Aluminij ostao je bez napajanja električnom energijom

A ne tako davno je ova kompanija bila simbol savremene i Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Najbolji od najboljih su se potrudili da Aluminij bude generacijski projekat. Na to je podsjetio historičar Husnija Kamberović u svojoj knjizi Džemal Bijedić: Politička biografija.

Da se tvornica aluminija izgradi u Hercegovini je ideja Bijedića. On je kao predsjednik Saveznog izvršnog vijeća 17. januara 1970. godine položio kamen temeljac za Aluminij. Pet godina poslije je kompanija počela proizvoditi.

O veličini i značaju Aluminija na kojeg su Bosanci i Hercegovci opravdano bili ponosni govore brojke koje je Kamberović izdvojio.

"Prilikom izgradnje tvornice ugrađeno je 950 vagona čelične konstrukcije, 16.250 vagona betona, 600 vagona betonskog čelika, 18.700 tona mašinske opreme, izgrađeno 170 kilometara cjevovoda, tri kilometra kanalizacione mreže i deset kilometara asfaltnih puteva", naveo je sarajevski historičar.

Impresivna veličina i uređenost, te količina proizvodnje su bili povod da se Aluminij opiše kao grad u gradu.

Tvornicu u mostarskom naselju Baćevići nisu zaobišli problemi karakteristični za Bosnu i Hercegovinu na kraju 20. i početka 21. vijeka. U skoro tri decenije je hercegovački div postao divovski problem koji je u 2018. godini koštao više od 205 miliona maraka, s projekcijom da će se taj iznos do 2020. godine povećati za još 94 miliona maraka.

Toliko iznosi dug Aluminija - pokazao je finansijski izvještaj nezavisne revizorske kuće KPMG Croatia. Navodno je izvještaj pokazao da je prosječna plata bila 3.210 maraka, da je plata bivšeg direktora Ive Bradvice iznosila 20.036 maraka, te da je također bivši direktor Mijo Brajković u dva navrata na svoje ime uplatio 400.000 maraka s računa firme.

Finansijske dubioze nisu bile jedini problem. Aluminij, kao i brojne druge kompanije je bio i ostao mjesto nepotističkog zapošljavanja. Nazvan je "kreditnom karticom" Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine koja je kompaniju učinila ekskluzivno hrvatskom.

Radnici su se ozbiljno pobunili protiv takvog stanja kada je njima voda ušla u uši. Do tada su zajedno sa Hrvatskom demokratskom zajednicom i svim sazivima Vlade Federacije Bosne i Hercegovine uživali u neopravdanim koristima za koje im se činilo da će vječno trajati.

Pogledajte kako je izgledala deblokada magistrale M17 kod Salakovca

Kao da su proizvodili balvane

Na spomenute i druge činjenice je u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba ukazala profesorica ekonomije Svetlana Cenić. Naglasila je ključne uzroke postojećeg stanja u Aluminiju.

"Moramo krenuti od vrha. Deset godina gomilati gubitke i ne reagovati - ne uraditi strukturiranje, ne naći druge izvore energije, ne investirati! Revizija je pokazala odsustvo investicija, a struktura zaposlenih je pokazala da se povećavaju plate onima u administraciji, dok su neznatno smanjeni u proizvodnji koje su opet dosta visoke. Nabavka repromaterijala  i energenata, proizvoditi nešto, a da nema sekundarne proizvodnje je kao da izvozite balvane, pri čemu postoji strahovita oslonjenost na energiju. Niko nije razmišljao u investiranje. Na sekundarnoj proizvodnji aluminija su ljudi napravili vrlo uspješno poslovanje. Samo mostarski Aluminij nije", objasnila je.

Cenić je podsjetila na to da je svima bilo "super dok su se pare dijelile", te da su u vlasti bili oni koji su imenovale rukovodeće osobe u ovom preduzeću. Kako je kazala, tamo gdje ne postoji većinski vlasnik, vrlo je teško uraditi radikalne stvari dodavši:  

"Mali dioničar i vlasnici čine 44 posto vlasništva Aluminija. Bili su upućeni u sve jer imaju svojeg predstavnika. Vlada Federacije ima 44 posto udjela i Hrvatska 12 posto. Locirati problem na Federalnu Vladu je ružno. Jednostavno nije uredu. Dva su vlasnika po 44 posto, a kada treba dati pare, onda je vlasnik samo Federacija. Kada treba tražiti prava onda je 44 posto dioničara i radnika. Trebalo je investirati mnogo ranije da bi se ostvarila sekundarna proizvodnja i da bi proizvodni program bio drugačiji. Da proizvodnja ne bi bila gola energija. To je bukvalno nabijeno energijom - ne znam kako da drugačije objasnim." 

Uloga 'Elektroprivrede HZHB' i HDZ-a 

Smatra da 'Elektroprivredu Herceg-Bosne' treba pitati kako je obračunavala cijenu električne energije jer "stalno kukaju na cijenu energenata". Za portal Radiosarajevo.ba je ukazala na to da nije riješenje u subvencionisanju struje. Navela je da se to radi samo onda kada na primjer dođe do tržišnih poremećaja.

"Znalo se da propada. Svake godine veći gubitak i ništa se ne radi. Prije dvije godine je nešto urađeno da se proširi... Evo gdje smo sada nakon deset godina. Sada kao svi trebamo raspodijeliti odgovornost", kazala.

Komentarisala je ulogu Hrvatske demokratske zajednice u vezi ovog pitanja.

"Bili su u vlasti u svih deset godina. Njihovi ministri su u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Nisu u Vladi Federacije marsovci koji su sada kao protiv Hrvata. Ja bih volila da radi Aluminij i to da razbija. Ono što je bio prije i poslije rata se ne može porediti. Prije je proizvodio koješta. Tada je potojao Soko. Pa je preuzimao dobar dio toga. Nakon rata su nastali novi tržošni uslovi", rekla je za portal Radiosarajevo.ba.  

Zašto se ranije niko nije bunio?

Prema riječima Cenić, niko se nije bunio kada su se isplaćivale enormne plate, nagrade i ostale, kada se kupovao Swarovski, neke markirane stvari za reprezentaciju, a tada niko je blokirao put.

Poručila je da nije rješenje u radničkoj blokadi magistralne ceste M17 upozorivši:

"Zamislite koliki je gubitak kamiona koji su satima tu stajali?"

Također je podsjetila na izjavu direktora Aluminija Dražena Pandže da problem nije samo u cijeni električni energiji, već da oni sežu ranije u prošlost. Cenić insistira da Pandža ne ostane nedorečen odnosno da kaže koji su to uzroci.

Osvrnula se i na ulogu Federalnog ministra finansija za kojeg je rekla da je u posljednjih deset godina bio iz reda hrvatskog naroda. 

"On je taj bez kojeg se ne može, taman da premijer predloži ne znam ti šta, donijeti niti jedna odluka", navela je Cenić za portal Radiosarajevo.ba.  

Još jedan gigant koji propada

Pri stavu je da je nužno uraditi dubinsku analizu ukazavši da u Aluminiju nikada nije urađena Due Diligence analiza koja je, kako je rekla, urađena u BH Telecomu i HT Eronetu.

"BH Telecom je po uplati dobiti u budžet najveći. Prije dvije godine sva javna preduzeća u budžet uplatila 80 miliona maraka, od toga BH Telecom miliona. A tražen je Due Diligence jer zaboga nešto nije uredu. S druge strane postoji firma koja deset godina pravi gubitke i niko nije rekao da uradimo tu analizu... Glupo je meni sada pričate kao naknadna pamet. Ako u kući imate gubitak jednu godinu, drugu godinu, treću godinu - onda ćete se i Vi zapitati šta se može uraditi. Ovo ne ide. Osam uprava je promijenjeno i opet isto. Volila bi da gospodin direktor kaže šta je u pozadini iako je poredao mnoge stvari", mišljenja je.

Navela je i to da jeste "bolno vidjeti kako radnici iz firme izlaze sa kesama" dodavši:

"Samo pričamo o gigantima koji propadaju. Od rata nismo stvorili niti jedan gigant. Osim ovih privatnika koji rade na svoje mišiće... Samo gledamo propast. Kada pogledate gubitak po broju radnika, onda je bolje da im je poštar donosio platu... Tako bi bi možda bilo i jeftinije. Due Diligence se radi onda kada morate uraditi nešto dalje."

Saglasna je sa Federalnim ministrom industrije, energetike i rudarstva Nerminom Džindićem da je kroz stečaj moguće održati Aluminij u životu. 

Mora postojati vladavina prava

Napomenula je da svaki stečaj ili privatizacija moraju biti u skladu sa vladavinom prava. Smatra da to nije u prošlosti bio slučaj i da se zbog toga pojavljuju "koje kakvi Vijetnamci".

"Zato je nekome dobro, a nekome loše. Ako se zaista napravi rez i uđe u Aluminij, sagleda šta je moguće, a šta nije. onda u tom slučaju je stečaj rješenje, ali ako je pametno vođen. Da li mi imamo osobe koje su stručne i dobronamjerne, podvlačim dobronamjerne? Imamo li osobe koje vode ciljani stečaj ka oživljavanju proizvodnje? To ne mogu garantovati ni ja, ni bilo ko drugi."

Zaključila je da ako to nije moguće, onda je bolje napraviti novu fabriku.