Priča o ljudima koji rade najopasniji posao u Bosni i Hercegovini

Direktor Federalne uprave civilne zaštite Fahrudin Solak govori da je ovaj posao možda najopasniji u BiH: "Federalna uprava i kolege iz Republičke uprave su jedine organizacije koje ulaze u minska polja i pružaju pomoć stradalim u minskim poljima. Scene povreda koje oni vide u tom trenutku su izuzetno teške i potresne."

Ističe da to nisu uobičajene povrede koje se mogu vidjeti u nekim drugim nesrećama, „tako da je veoma stresan, naporan posao biti deminer“.

"Ali, to su kolege s kojima radim svjesno izabrale i mislim da taj posao dobro rade. Osim deminiranja, oni su uključeni i u druge vidove zaštite i spašavanja, kao što su potraga za unesrećenim, spašavanje u vodi, na vodi, spašavanje u ruševinama,  lavinama...", kazao je Solak.

Pripadnik deminerskog tima Federalne uprave civilne zaštite Mirza Zejnilagić se ovim poslom bavi od 1996. godine. Govoreći o tome koliko je to zahtjevan posao, kaže da oni koji ih ne poznaju često pitaju „zar nisi mogao ništa drugo naći“?    

Ističe da je bolje da se ovim poslom bave ljudi koji imaju neko iskustvo, koji će najbolje da obavljaju taj posao na terenu, napominjući da svaki dan moraju biti oprezni. Prisjećajući se posebno teških trenutaka, spomenuo je situaciju kada je deminer izgubio život.

"Nije bilo prijatno. Nas smo dvojica kolega morali izvući svog kolegu koji je greškom naletio na odskočnu minu. Morali smo odmah da reagujemo. Pola sata je trajalo izvlačenje našeg pripadnika", prisjeća se, dodajući da je to slika koja se ne može zaboraviti.

Naglašava koliko je važno svakodnevno upozoravati građane na opasnost koja prijeti od mina: "Većina minskih polja su obilježena. Međutim, situacija u BiH je takva da neki ljudi zbog egzistencije ulaze svjesno u minirano područje. Nesreće su se dešavale recimo kada ljudi uđu u šumu za sječu ogrevnog drveta, nisu poštovali znakove i došlo je do neželjenih posljedica."

Pripadnica deminerskog tima Busovača Nevenka Šušnja radi 20 godina i ona je medicinar u deminiranju.

"Radni dan počinje brifingom s tim-liderom, gdje se dogovaramo šta ko treba raditi. Kao medicinarka trebam voditi računa o deminerima, da li su zdravi. Ako ima neki zdravstveni problem, ili možda trenutačno nije sposoban, ja ga izolujem, ako treba i cijeli dan uz dogovor s tim liderom", navodi Šušnja.

Dodaje da je njena dužnost, isto tako, da vodi računa o "trauma paketu" koji se svake godine mijenja. Ona navodi da ima i nekoliko deminera koji su alergični, recimo, na ujed pčela i osa. Tu mora voditi računa da ima antišok terapiju protiv alergijskog šoka, te ostale potrebne preparate.

Napominje da pojedini demineri, koji rade 20 godina i duže, imaju problema s "civilnim" zdravstvenim stanjem, ne deminerskim.

Međunarodni dan borbe protiv mina obilježava se 4. aprila radi podizanja svijesti o problemima koje predstavljaju nagazne mine i druga eksplozivna sredstva.