Pošta logorašima: Postavljene spomen-ploče na Bijeloj kući u Omarskoj

Na mjestu nekadašnjeg logora Omarska, danas je u prisustvu brojnih bivših logoraša, članova udruženja logoraša, međunarodnih predstavnika te porodica šehida obilježena 27. godišnjica raspuštanja logora. Poslana je i jasna poruka da se zločin ne smije zaboraviti.

Godišnjica zatvaranja Omarske, ukletog mjesta gdje su ljudi živi spaljivani

Skup su organizovali Udruženje logoraša "Prijedor 92", Udruženje logoraša Kozarac, Regionalni savez udruženja logoraša regije Banjaluka, Udruženje  "Sedra", a pod pokroviteljstvom Saveza logoraša BiH.

Sjećanja pretočena u knjige

Polaganjem vijenaca i puštanjem balona u zrak odata je dužna pošta onima koji to nisu dočekali, a danas je uprkos zabrani postavljena i spomen-ploča.

Jadranka Cigelj-Jakimovski, Zagrepčanka koja je preživjela logor Omarska

Nijaz Mujkanović je period od 2. juna do 21. avgusta 1992. godine proveo  u logoru "Omarska". Napustio je poslednji logor, a sva sjećanja je pretočio u dvije knjige. 

"Sjećanja su teška i bilo je tužno proći ponovo kroz sve što se dešavalo. Mnogo neprospavanih noći je iza mene, a nakon izdavanja knjiga osjećam se lakše. Živo se sjećam kada sam doveden u logor i puta do logora, jer smo u autobusu sve vrijeme morali pjevati 'Muslimani konji potkovati, ne možete sa Srbima ratovati'. Eto sjećam se i danas i boli to sve mada je dosta godina iza nas. Iz Omarske sam prebačen na Manjaču i ukupno sam proveo u logoru 197 dana", kaže Mujkanović.

Njegova sjećanja na teške i mučne logoraške dane dijeli i Senad Husić, predsjednik Udruženja logoraša "Kozarac", koji je prošao kroz više logora i čija su sjećanja na te teške dane i danas nešto od čega se naježi. 

"Od 29. maja 1992. godine pa do dana raspuštanja sam bio u logoru 'Omarska' pa na Manjači, a pred raspuštanje Manjače sam završio u logoru 'Batković'. Razmijenjen sam tek 1993. godine", navodi Husić.

Genocidni elementi

Potpredsjednik entiteta Republika Srpka Ramiz Salkić je rekao da  prijedorski logori, etničko čišćenje, progoni, mučenja i nehumano postupanje s osobama nesrpske nacionalnosti pokazuju da je postojala genocidna namjera "pobunjenih bosanskih Srba u to vrijeme".

"Jasno je da sve što se desilo ima elemente genocida, ali nažalost i danas imamo vlast u ovom gradu i ovom entitetu koja to ne priznaje. Vlast u ovom gradu se mora distancirati od presuđenih ratnih zločinaca i mora napraviti distancu od svega onoga što se dešavalo, kako bismo mi mogli povjerovati da se zaista radi o demokratskoj vlasti", kaže Salkić.

Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza Udruženja logoraša regije Banjaluka, rekao je danas da dobro pamti ratna dešavanja i vrijeme kada je bio i živi štit u rodnom mjestu, što je preživio, nakon čega je prebačen u logor "Omarska".

"Ovdje sam doživio 'kompletan tretman' kao i ostali zarobljenici, iako sam bio među 28 maloljetnika. Poslije Omarske sam prebačen na Manjaču, u Trnopolje i tako dalje", navodi Duratović i ističe da su danas postavljene dvije spomen-ploče na prozor Bijele kuće iako kompanija "Arcelor Mittal", prema riječima Duratovića, nije dala odobrenje i lopticu prebacila na nadležne institucije.

Podrška iz Beograda 

Mlada umjetnica Anita Zečić i ove je godine postavila umjetničku instalaciju.

"Ove godine postavljam svoju treću umjetničku instalaciju koja se zove 'Dokaz', a opština Prijedor ima 73 masovne grobnice. Ukupno je postavljeno 120 tegli, od toga je njih 99 napunjeno zemljom iz grobnica, a na njima piše iz koje je grobnice, koordinate, koje je godine pronađena i koliko je leševa u njima pronađeno. One do kojih nismo mogli doći su označene praznim teglama. Treba stalno pričati o Prijedoru, jer smatram da se i dalje premalo zna o svemu šta se ovdje dešavalo", poručuje Zečić.

Anđela Savić, studentica iz Beograda, napisala je tekst o prijedorskim logorima i pročitala ga danas na skupu u Omarskoj. 

Bitno je biti u Omarskoj 

"Prije par mjeseci sam počela da volontiram u Fondu za humanitarno pravo i tamo sam se po prvi put susrela s Prijedorom, zato što sam radila na slučaju Milomira Stakića i tako sam zapravo i čula za logore i sve ono što se dešavalo u Prijedoru. Bitno je biti danas ovdje", govori Savić. 

U logoru "Omarska" je bilo zatočeno oko 6.000 Prijedorčana nesprske nacionalnosti, dok ih je oko 700 ubijeno. U logoru je boravilo i 37 žena, a njih pet nije živo napustilo logor. U logoru je bilo i 28 maloljetnika.

Godišnjica zločina: Stajali su na rub provalije, a zatim su im pucali u leđa

Da podsjetimo, dio logoraša logora "Omaraska" ubijen je na Korićanskim stijenama, dio na Hrastovoj glavici, a mnogi su podlegli mučenju.

Početkom augusta 1992. godine poznati američki i britanski novinari su otkrili postojanje prijedorskih logora, a zahvaljujući njima mnogi su preživjeli.