Propalo posljednje prebivalište bosanske kraljice Katarine

Smješten je na kosini Zec-planine i jedna je od najslabije istraženih srednjovjekovnih utvrda u Bosni i Hercegovini.

Poznato je da je u njemu bio smješten službeni ured kralja Tomaša u kojem je on povremeno stolovao, no ovaj stari grad mnogo je poznatiji po tome što je u njemu posljednja bosanska kraljica Katarina imala ljetnikovac.

"Ti podaci navode se i u franjevačkoj literaturi", potvrdio je za Radiosarajevo.ba kustos Franjevačkog muzeja u Fojnici fra Janko Ljubos. "Katarina je po dolasku Osmanlija u Bosnu, upravo s ljetnikovca pobjegla 'putem soli' u Dubrovnik, odakle je kasnije otišla u Rim."

Za vrijeme nastajanja Kozograda, Fojnica je bila rudarsko mjesto, a kasnije i važno trgovačko mjesto.

Kozograd (ili Kozao) kod Fojnice se spominje 1434, 1444. i 1447. godine u dubrovačkim izvorima, iako je nastao mnogo ranije, navode za Radiosarajevo.ba iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH koji su ovo arheološko područje proglasili nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine na sjednici 2015. godine.

"Kozograd i Varošište su činili zasebnu aglomeraciju neovisno o Fojnici. Kako čuvanje Kozograda nije moglo doprinijeti boljem strateškom položaju Fojnice, Osmanlije su ga nakon zauzimanja zanemarili, nisu postavili svoje posade i vjerojatno su ga razrušili", naveli su iz Komisije za Radiosarajevo.ba.

Ovaj grad je najčešće bio sklonište Dubrovčana koji su se u njega sklanjali sa svojim dragocjenostima, a koji je zahvaljujući blizini Fojnice i čestim posjetama dubrovačkih trgovaca bio izuzetno razvijen.

Ljetnikovac u kojem je boravila Katarina zapravo je pripadao kraljevini. U njemu se nalazila i kancelarija i dvori u kojima je ranije stolovao i kralj Tomaš, a koji je po dolasku Osmanlija morao preći na Bobovac.

I sam ljetnikovac od kojeg danas nema ni traga najvjerovatnije je urađen u duhu gotike, o čemu svjedoče ostaci ornamentirane plastike i fragment kamene plastične dekoracije gotičkog karaktera, vjerovatno iz unutrašnjosti jedne od dvorana tvrđave.

U okolini tvrđave nije bilo vode, tako da je voda u grad dolazila s bunara Branič-kule s izvora Bistrice. Još uvijek su vidljivi ostaci puta, kaldrme koja je spajala Kozograd s drugim dijelovima Bosne, kao i tragovi vodovoda.

Karakteristična srednjovjekovna tvrđava građena je od lomljenog ili obrađenog kamena škriljevca, i to vrlo vješto, no danas je o tome teško govoriti.

Ovo arheološko nalazište je potpuno devastirano i ni čemu ne služi, potvrdio je za Radiosarajevo.ba fra Janko Ljubos.

Iako je veoma važno neprocjenjivo historijsko blago, u Kozogradu nikada nisu vršeni sistematski istraživački ili konzervatorsko-restauratorski radovi, osim podatka o slučajnom nalazu od jula 1972. godine o pronalasku fragmenta kamene plastične dekoracije gotičkog karaktera, naveli su iz Komisije za Radiosarajevo.ba.

Zemljište na kojem se nalazi ovo arheološko područje pripada Franjevačkom samostanu, prema Ljubosovim riječima, Jugoslavija je koristila tu šumu i zemlju, a kada je došlo u njihovu nadležnost, na tom zemljištu nije bilo više ničega osim arheoloških ostataka. Zidine se više i ne naziru.

Kontaktirali smo i Kantonalni zavod za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa Srednjobosanskog kantona u kojem su nam rekli da nemaju službi u Općini koja pazi na ovaj grad, ali kako su fratri iz Franjevačkog samostana u Fojnici obilazili ovaj lokalitet, čistili ga i čuvali, koliko su mogli, od daljnjeg oštećenja.

Prije tridesetak godina u  središtu Kozograda izgrađen komunikacijski primopredajnik, a u njegovoj blizini nalazi se i skijalište - Fratarske staje.

Da je lokalna ili državna vlast razmišljala o turizmu, a svakako da bi ovaj lokalitet imao značajan turistički potencijal, danas bismo mogli imati organizirane turističke ture s ovog skijališta ili iz same Fojnice u Kozograd, posljednje bosansko prebivalište kraljice Katarine i nekadašnju službu bosanskog kraljevstva.