Legenda kaže: Jednu od najvećih srednjovjekovnih utvrda u BiH sagradila je žena

Na teško pristupačnom planinskom masivu Mlađevac, tamo gdje Drina iz klisure izlazi u plodnu ravnicu, stoljećima je građena čuvena zvornička tvrđava, jedna od najvećih i najvrednijih utvrda ove vrste u dugogodišnjoj historiji naše države.

Prema legendi, gradila ju je žena srpskog despota Đurđa Brankovića - Jerina, koju su tadašnji stanovnici smatrali prokletom. Zbog te legende, ova utvrda naziva se još i Jerinin grad ili grad proklete Jerine, dok je ipak u patrijarhalnom naslijeđu tog prostora se zadržao i naziv Đurđev grad.

Evlija Čelebija je obilazeći Bosnu u svojim putopisima zapisao da je ovaj grad sagradio jedan od srpskih banova koji se zvao kralj Vonsk.

Priča se da je upravo zvornička kula nekada bila sjedište glasovitog rimskog grada Ad Drinuma (preko Drine), nekadašnje vojne utvrde Rimskog carstva i logora na rijeci koja razdvaja Bosnu od Srbije. Iako su u Zvorniku gotovo uvjereni da je upravo ovaj rimski kastrum bio na obalama Drine kod Zvornika zbog brojnih arheoloških nalaza s ovog podneblja, da je Ad Drinum bio upravo tu još nikada nije dokazano u potpunosti, ali je istraživanjem antičke putne komunikacije kroz Zvornik iz područja Drinjače prema Zvorniku ubicirana putna stanica ovog rimskog vojnog logora. A kako se pretpostavlja se da je na području današnje utvrde postojala gradina još u prahistorijskom dobu, pronađeni su i ostaci koji govore da je na ovom području postojala i rimska utvrda. 

Zvornička utvrda je svakako imala izuzetan strateški i vojni značaj u historiji.

"Zbog prelaska preko Drine i strateškog položaja, u srednjem vijeku, a naročito u osmanskom periodu, Zvorniku se pridavala velika važnost. Utvrda je branila put koji je iz Srbije vodio u Bosnu prema Sarajevu i Dubrovniku, te Tuzli i Srebrenici i kontrolirala je komunikaciju koja je lijevom stranom Drine vodila prema Srijemu (dubrovački put), kao i važan transverzalni put iz doline Spreče za Kolubaru, koji je vodio skelom u Srbiju", potvrdili su za Radiosarajevo.ba iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine koji su ovaj historijski kompleks proglasili nacionalnim spomenikom 2005. godine. 

Iako cjelokupno područje Zvornika nije mnogo istraživano, pronađeni su brojni arheološki nalazi - ravničarska i gradinska naselja i grobne humke iz neolita, eneolita, bronzanog i željeznog doba. 

Prilikom građevinskih radova u Zamlazu sasvim slučajno pronađena je i kasnoantička grobnica na svod koji je sagrađen u 5. ili 6. stoljeću.

"Ovdje su živjela panonska epihorska plemena Amantini i Sirmiensi, a na obje obale Drine oko Zvornika pred kraj stare ere boravili su Skordisci", navode iz Komisije za Radiosarajevo.ba.

Dugo je Zvornik bio glavni trgovački centar. Njegova okolina je bila izuzetno bogata rudama.

"Dok su europski rudnici od sredine 14. vijeka sve više zamirali, u Bosni su rudnici u kojima je bila intenzivna proizvodnja tada, a naročito u 15. vijeku postali najjača privredna središta. Mnoga mjesta, iako nisu imala neposredno rudarsku proizvodnju,  izrastaju u napredne privredne centre ako se u njima trgovalo plemenitim metalima. Među njima su veoma značajni Visoko i Zvornik. Njegovom privrednom usponu, osim blizine Srebrenice, doprinio je i povoljan položaj na raskrsnici važnih puteva za Bosnu, Srbiju i Mađarsku", naveli su iz Komisije.

O trgovačkom svijetu Zvornika pisao je i Čelebija: "Svi njegovi stanovnici su Bosanci. Nošnja im je dolama i potijesne serhatske čakšire. To je trgovački svijet koji govori bosanski."

Iako bogat rudama, kada je oko 1430. počeo uspon Srebrenice, počelo je privredno odumiranje Zvornika. 

Nekada je ovaj grad bio pun života, a danas je površina od 49.000 metara kvadratnih pustoš. U ruševinama se raspoznaju ostaci starog grada - Gornji, Srednji i Donji grad.

Kada su Osmanlije došle u ovaj grad - dodatno su ga proširivale i utvrđivale. Ionako teško pristupačan grad, postao je tada još zaštićeniji. Samo jedan put omogućavao je ulaz u ovaj drugi grad, a klisure na kojoj je izgrađen zapljuskivala je neumoljivo hladna Drina.

Dolaskom Austrougara na vlast situacija se znatno promijenila. Odlučili su intervenirati u Starom gradu, ali su uglavnom rušili objekte, a u veoma maloj mjeri su se fokusirali na izgradnju. Zbog pojačanog intenziteta karavanskog saobraćaja morali su intervenirati na kapijama.  Unutar zidina izgradili su kasarnu za potrebe svoje vojske, podrum opremili cisternama i sazidali bunker. 

Ti radovi su znatno pogoršali stanje u Starom gradu... 

"Po završetku prvog svjetskog rata vrše se daljnje intervencije na proširenju puta. Proširuje se prolaz kroz sjevernu kapiju, znatno nasipa unutrašnji prostor grada, podiže niveleta puta i gotovo u cijelosti ruši južna kapija. Ovim radovima su znatno devastirani Donji grad i Stari grad Zvornik u cjelini", naveli su iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika za Radiosarajevo.ba.

U bivšoj Jugoslaviji bilo je nekoliko konzervatorsko-restauratorskih radova na starom gradu u periodu od 1964. do 1986. godine prilikom kojih je pronađeno mnoštvo arheoloških ostataka - stare municije itd, a manja arheološka iskopavanja posljednji put su izvršena 1988. godine.

Iako je trebalo biti drugačije, ovaj nacionalni spomenik prepušten je na milost vremenu.

"O Starom gradu Zvorniku rađen je elaborat u našoj instituciji, zbog toga mi obilazimo te gradove iako nisu u našoj nadležnosti. Kada smo prošle godine organizirali turističku turneju u Zvornik uočili smo da se nalazi u jako lošem stanju i da je grad devastiran", rekao je za Radiosarajevo.ba Benjamin Bajraktarević, direktor Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno historijskog i prirodnog nasljeđa Tuzlanskog kantona.

Kada je prije 12 godina ovo dobro proglašeno nacionalnim spomenikom, iz Komisije su naveli da nema specifičnih rizika kojima je izložen stari grad Zvornik, no od tada je opet previše prošlo...

Često ponavljamo da ne smijemo dopuštati da nam propadaju nacionalni spomenici - svjedoci bogate historije naše zemlje, čuvari našeg identiteta, a s druge strane i mjesta koja bi mogla vrvjeti turistima. Mjesto na kojem bi se mogli snimati filmovi, npr. remake nekog velikog holivudskog filma, spotovi... 

Važno je samo još da shvatimo njihov višestruki značaj i počnemo se brinuti o njima.