Od jednog kamena do čuvanja istine o genocidu: Kako je izgrađen Memorijalni centar Srebrenica

Na današnji dan, 20. septembra 2003. godine otvoren je Memorijalni centar 'Srebrenica-Potočari, kao spomen-obilježje za žrtve genocida počinjenog u ovom dijelu Bosne i Hercegovine 1995. godine. 

Prva dženaza je obavljena 31. marta 2003, kada je ukopano 600 žrtava genocida. Druga dženaza je bila 11. jula kada su ukopane 282 žrtve, a treća je bila 20. septembra 2003. godine kada je ukopano 107 osoba. Tokom 2003. godine ukopano je 989 žrtava genocida.

Memorijalni centar Potočari zvanično je otvoren 20. septembra 2003. godine, a otvorio ga je bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Bill Clinton.

Odlukom tadašnjeg visokog predstavnika Wolfganga Petritscha od 25. oktobra 2000. godine, trajno je određena zemljišna lokacija u Potočarima kod Srebrenice za mezarje i spomen-obilježje stradalima u julu 1995. u genocidu. 

Petritsch je 10. maja 2001. donio odluku o osnivanju Fondacije "Srebrenica - Potočari, spomen-obilježje i mezarje", a ova fondacija ustanovljena je kao neprofitna organizacija koja ima za cilj da sagradi i održava kompleks u znak sjećanja na žrtve genocida. Ciljevi Fondacije bili su da prima novčana sredstva i vrši isplate za obilježje, da sagradi, održava i obavlja sve druge poslovne aktivnosti ovog obilježja.

Dvije faze radova

Gradnja obilježja odvijala se u dvije faze. U prvoj je pripremljena lokacija za ukop 1.000 žrtava, a druga je obuhvatila pripremanje mezarja za ukop još 7.500 posmrtnih ostataka te gradnju musale, kripte za one koji ne budu mogli biti identificirani i pojedinačno ukopani. U toj fazi urađeni su spomen-soba, uslužne prostorije i parking.

Da bi se obavio ovaj posao, raspisana su tri tendera. Prvi za idejno rješenje i izgradnju, drugi za nadgledanje radova i treći za ukope. 

Savjetodavna radna grupa Memorijalnog centra zaključila je da dodijeljena lokacija nije dovoljna za muzej, arhiv i dopunske službe te je predložila da bude iskorištena bivša Fabrika akumulatora, koja se nalazi nasuprot lokacije za ukop.

Nakon konsultacija s Vladom bh. entiteta RS i uz podršku Izvršnog odbora memorijala, tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown 25. marta 2003. donio je odluku kojom se vlasništvo nad ovom fabrikom prenosi na Fondaciju. 

U drugoj fazi gradnje ovog memorijala, na ulazu u bivšu bazu UN-a u Fabrici akumulatora restauriran je betonski kubus s natpisom UN i HO DUTCBAT. Završena je i biblioteka za naučnoistraživački rad, a ujedno će služiti i za druge potrebe. Ova biblioteka imat će 2.500 bibliotekarskih jedinica.

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci preživjelih članova porodica.

Borba Majki Srebrenice

Na današnjem obilježavanju 20. godišnjice od osnivanja Memorijalnog centra, predsjednica udruženja Majke Srebrenice Munira Subašić opisala je kako je tekla njihova borba za osnivanjem centra.

Ispričala je kako su bh. vlasti tražile da se žrtve genocida ukopaju u Kladnju s čim se one nisu slagale. Pokrenule su peticiju o tome gdje će žrtve genocida biti ukopane, a onda su organizirale i anketu, pitajući preživjele - gdje ukopati žrtve, u Kladnju, u Sarajevu ili u Potočarima.

"12.500 hiljada glasalo je da se žrtve genocida ukopaju u Potočarima. Mi smo se sa svojom djecom vratile u Potočare", kazala je Subašić.

Kad je počela prva dženaza reis Mustafa ef. Cerić pitao je ko će otvoriti centar, Munira Subašić je kazala da će to uraditi Bill Clinton, bivši predsjednik SAD.

Istakla je da niko nije vjerovao da će Clinton doći u Srebrenicu, ali su nakon tri mjeseca dobili potvrdan odgovor i bivši američki predsjednik je u Potočare došao 20. septembra.

"Tada je cijeli svijet bio u Srebrenici. Došli su CNN, BBC... Svi su tada vidjeli istinu o genocidu. Uspjeli smo što niko na svijetu nije uspio", kazala je Subašić.