Navršava se 500 godina od dolaska Gazi Husrev-bega u Sarajevo: Od kasabe posta grad...

Ove godine se navršava 500 godina od dolaska čuvenog Gazi Husrev-bega (1480.-1541.), najvećeg vakifa (dobrotvora) i izuzetno značajne ličnosti naše ukupne historije, u njegovo Sarajevo.

Piše: Faruk Vele

Prema pisanju poznatog bosanskohercegovačkog historičara dr. Muhameda Hadžijahića (1918.-1986.), „Gazi Husrev-begovu ličnost treba posmatrati iz dva aspekta“.

„Prije svega to je najveći dobrotvor i prosvjetitelj u bosanskih muslimana, a u isti mah to je nezaobilazna osoba u vojnoj historiji Osmanskog carstva, odnosno bosanskog i kliškog, kao i smederevskog sandžaka“, bilježi Hadžijahić.

Gazija i dobrotvor

Ovim značajnim povodom, ali i kako bi se jedno značajno djelo reaktueliziralo i sačuvao od zaborava, Izdavačka kuća „Vrijeme“ iz Zenice upravo je objavila reprint izdanje knjige „Gazi Husrefbeg – njegov život i njegovo doba“, čiji je autor Ćiro Truhelka, čuveni arheolog, etnograf, antropolog i istraživač, te utemeljitelj, prvi kustos i direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Truhelka je, podsjećaju iz IK „Vrijeme“, prije više od jednog stoljeća objavio monografiju o Gazi Husrev-begu kao „najvažnijem vladaru osmanlijske Bosne – gaziji i dobrotvoru“. I Hadžijahić smatra da je Truhelka „s mnogo uvažavanja i obzira napisao do sada najbolju monografiju o Gazi Husrev-begu“.

O novom izdavačkom poduhvatu direktor IK „Vrijeme“ Muamer Spahić nam kaže:

„Želeći ovo, spisateljski superiorno i dokumentaristički dragocjeno, štivo učiniti dostupnim današnjim čitaocima, odlučili smo ponovo ga objaviti u našoj ediciji Bosanski portreti, koju čine knjige o sasvim različitim osobama. U njoj su, jedni uz druge, kraljevi i pjesnici, fudbaleri i slikari, ratnici i glumci, okrunjeni i prognani, slavljeni i prezreni. Nizom portreta pravimo pejzaž skicirajući zemlju njezinim detaljima – kulturom, tradicijom, vjerovanjima, prirodom, klimom..., ali i nadama, strahovima, željama i snovima. Truhelkina monografija “Gazi Husrefbeg, njegov život i njegovo doba” jedna je od onih knjiga koje uvjerljivo i snažno iscrtavaju pravo lice Bosne“.

Podsjetimo, sve do 1521 godne ne znamo mnogo toga pouzdano o Husrev-begu. Naime, te godine je bio sandžak–beg u Smederevu.
Prema pisanju autora, imao je značajnu ulogu prilikom osmanskog osvajanja Beograda 1521. godine, grada koji je „smatran ključem bogate Ugarske“. Uz Gazi Husrev-bega, značajnu ulogu u tim operacijama imao je i bosanski sandžak-beg Kučuk Bali-beg Jahjapašić i drugi dostojanstvenicu.

Odmah nakon pada Beograda, uz sultanov blagoslov, Gazi Husrev
– beg i Gazi Bali – beg zamijeni li su svoje položaje. Gazija je otišao u Sarajevo da vlada Bosanskim sandžakom, a Bali – beg u Beograd kamo je prenesena stolica smederevskog Sandžaka.

Po dolasku Gazi Husrev-bega za bosanskog namjesnika, u Sarajevu su odmah započeli veliki građevinski poduhvati. Po svojim građevinama i vakufima koje je ostavio za izdržavanje svojih zadužbina, Gazi Husrev-beg je najveći i najznačajniji legator u Bosni i Hercegovini.

Odrastao na osmanskom dvoru

Historija bilježi da je Gazi Husrev-beg rođen je u Serezu (Egejska Makedonija) gdje mu se otac nalazio kao sandžak-beg, namjesnik. Inače, njegov otac Ferhat-beg bio je rodom iz Bosne, dok mu je majka bila turska princeza Seldžuka, kćerka sultana Bajazita II, pa je Gazi Husrev-beg po ocu porijeklom iz ovih krajeva, a po majci je vezan za osmansku sultansku familiju.

U dubrovačkom arhivu iz 1483. godine zabilježeno je kako Dubrovčani šalju darove Radivoju, kršćaninu iz Bosne, a bratu carskog zeta koji je tada već bio unaprijeđen u Ferhat-agu, visokog dvorskog službenika na kojoj dužnosti je i poginuo, navodi se u zvaničnoj stranici Gazi Husrev-begovog vakufa.

Husrev-beg je još kao dijete ostao bez oca koji je poginuo 1486. godine u bici kod Adene kao vojskovođa Beyazida II boreći se protiv egipatskog sultana Kaitbaja. Majka mu je također rano umrla i pokopana je u zasebnom turbetu pokraj koga je kasnije podignuto i turbe njenog oca sultana Beyazida II.

Husrev-beg je odrastao i odgojen na osmanskom dvoru, a svoje prvo zaduženje dobio je kao diplomata. Dodijeljen je kao pratnja svome daidži careviću Mehmedu koji je 1503. godine postavljen za krimskog namjesnika sa sjedištem u gradu Kefi. Kao izaslanik carevića Mehmeda išao je na ruski dvor gdje je sa ruskim knezom, kako u svojoj povijesti Bosne navodi Salih-ef Muvekit „sjedio za istom sofrom“. Kako već 1504. godine umire carević Mehmed, Husrev-beg je iz Kefe premješten za beglerbega u pokrajinu Skenderiju sa sjedištem u Skadru.

Vitešku titulu gazija, odnosno heroj, koja se je davala istaknutim osmanskim ratnicima i junacima zbog vojničkih uspjeha i hrabrosti, stekao je 1521. godine prije dolaska u Bosnu, zbog zasluga u osvajanju Beograda