Promocija monografije Krunoslav Kruno Cigoj u Muzeju književnosti BiH

Monografija Krunoslav Kruno Cigoj

Krunoslav Kruno Cigoj jedan je od najznačajnijih umjetnika druge polovice 20. stoljeća. U čemu je tajna njegova uspjeha, njegovih umjetničkih dostignuća, te ove odvažne klasifikacije? Odgovor na ovo pitanje treba tražiti u višeslojnom analiziranju jedne iznimne osobnosti, u analiziranju svih alikvota jednog velikog glasa koje su ga činile specifičnim i moćnim, i koji je zahtjeve partiture uvijek ispunjavao na bolji, puniji i gotovo nedostižan način, postavljajući ljestvicu vokalne interpretacije na viši nivo.

U vrijeme najplodnijih godina obilježenih mladalačkim žarom i poletom, od zvjezdanog uspjeha i titule „najmlađeg tenora na svijetu“, diskografskog buma u zemljama Zapadne Europe i domovini, nastupa u TV Show programima, američke plodne karijere – uspjeha o kojima današnji umjetnici, u sveopćoj ekspanziji onih koji žele da se bave ovim pozivom, mogu samo sanjati, otvorenih vrata Olimpa operne umjetnosti Metropolitan Opere u New Yorku, dijagnosticiranja teške bolesti usprkos kojoj je umjetnički djelovao cijelih 46 godina uključujući i režijske uspješnice, do samog hrabrog odlaska i ostavštine budućim naraštajima umjetnika, jasno je da se radi o nekome ko zaslužuje i više od jedne pisane studije.

Civilizacijske tekovine i postignuća jednog društva se ponaosob potvrđuju u načinu tretiranja onih koji su nas na bilo koji način zadužili, koji su nam ostavili pečat na duši, koji su nas predstavljali svijetu na afirmativan način. To je naša obaveza i dug od kojih ne smijemo odustati i za koje se moramo boriti.

Krunoslav Cigoj – Umjetnik. Krunoslav Cigoj – tenor. Krunoslav Cigoj – humanist. Krunoslav Cigoj – diplomat. Krunoslav Cigoj – otac, suprug, djed, prijatelj.

Jedan je od rijetkih, vrhunskih tenora rođenih u Zagrebu.  Obično je „tenorsko ludilo“ rezervirano za južne i sunčane predjele Mediterana, ali rijetko koji glas tog podneblja je mogao stati rame-uz-rame sa velikim Cigojem.

Djelovao je u vrijeme najvećih predstavnika te vrste glasa i bio uzdanica jednog geografskog specifikuma. Del Monako, Di Stefano, Pertile, Giacomini, Pavarotti, Domingo... Cigoj. Logičan slijed. Ponajviše zbog činjenice da su njegovi nastupi uvijek bili cjeloviti, zanesenjački od samih početaka, pa čak i kada je svjesno išao protiv sebe i svog delikatnog zdravstvenog stanja.

Poziv da budem autor monografije o Kruni Cigoju, kao reproduktivni vokalni umjetnik, ne samo da sam imao čast surađivati sa velikim maestrom, već i sve uspjehe dugujem njegovom povjerenju, izboru i pomoći, predstavljao mi je veliku zadaću, odgovornost, dug i rijetku čast. Vjerujem čvrsto da sve što se radi iz ljubavi i poštovanja nađe plodno tlo za nešto kreativno i vrijedno pomena. Ohrabren prijateljstvom sa obitelji Cigoj, uspjehom mog literarnog prvijenca iz prošle godine, također monografije o velikoj Gertrudi Munitić, podredio sam sve svoje mogućnosti, znanja i kvalitete da ispunim ovaj važni cilj.

Razmišljajući kako zadovoljiti zahtjeve za jedno muzikološki, i sa naučne strane, opravdano djelo, želja mi je bila da načinim knjigu koja će i sa drugih aspekata biti vrijedna i zanimljiva čitateljstvu, nasuprot uvriježenom obliku i karakteru monografija koje nam nude samo faktografske činjenica o biografijama, nagradama, ulogama čineći iste nečitljivim i paušalnim skupljačima prašine. Posebno u vrijeme kada je knjiga rijetko korišten medij, odgovornost se udvostručava i u nekim neorenesansnim nastojanjima da vratimo publici knjigu kao jedinstven medij koji ima još puno toga za ponuditi, rodila se ideja o konstrukciji monografije.