Tako je pisao akademik Muhamed Filipović: "Završni čin ubijanja Bosne"

Nakon što smo sredinom maja ove godine podsjetili na gotovo proročanske riječi rahmetli akademika Muhameda Filipovića iz 2009. godine da će međunarodna zajednica u jednom trenutku "povući OHR i oprati ruke od nas" (iz knjige Kako sačuvati Bosnu autora Faruka Vele), u javnosti su se pojavila i druga podsjećanja na činjenicu da je jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih intelektualac bio čovjek ispred svog vremena.

"Niko nije bio ovlašten da dijeli BiH"

Zbog čega je, naravno, toliko napadan i osporavan.

Riječ je o tekstu otvorenog pisma akademika Filipovića visokom predstavniku Karlosu Vestendorpu koji je u štampi objavljen pod naslovom Završni čin ubijanja Bosne.

Filipović se visokom predstavniku obraća kao obični građanin BiH, ali i kao profesor logike, i to povodom posljednjih arbitriranja visokog predstavnika, naročito nakon prijedloga tri verzije nove bh. zastave. Ovo pitanje je, također, danas aktuelno i u kontekstu pokušaja negiranja ljiljana kao simbola Republike Bosne i Hercegovine, odnosno same bosanskohercegovačke države.

Izdvajamo dijelove iz opširnog Filipovićevog pisma.

"Ja, kao i najveći broj građana ove države, ne znam na šta su se sve obavezali oni koji su stvarali mirovni ugovor u Daytonu. Oni nas o tome nisu nikada obavijestili, pa čak i sada se prave kao da nisu znali šta sve sadrži. Oni, što se nas tiče, nisu bili ni ovlašteni, nisu imali legitimaciju, koja je i inače bila uveliko suspektna, ni na šta drugo osim da sklope ugovor o prekidu rata i uspostavljanju mira.

Niko od onih koji su predstavljali tada jedino donekle legalnu i legitimnu vlast u ovoj zemlji, nije bio ovlašćen da istu dijeli, da stvara nove države na njenom tlu i da se odriče svih znakova povijesnog kontinuiteta i državnog i međunarodnopravnog identiteta naše države. A ona je, kako znate, bila univerzalno priznata i bila je članica UN.

Državni kontinuitet

Naša država je nastala, pod istim imenom i uglavnom na istoj teritoriji, još u IX stoljeću (postoje sigurni dokazi o njenoj egzistenciji u to vrijeme). Od velike šizme (1054. godine) ona je multireligijska i nikada u njoj zbog toga nije došlo do unutarnjih ratova i sukoba.

Ta država je pala pod vlast Osmanlija 1463. godine, ali nije teritorijalno nestala niti je nestala iz svijesti našeg naroda, koji su se tada nazivali Bošnjani. Ona je održala svoje teritorijalno jedinstvo kao vidljiv znak njenog postojanja.

Kao takva je priznata od Berlinskog kongresa 1878. godine i u svojim granicama je stavljena pod kontrolu Austro-Ugarske. Čak i Austro-Ugarska joj priznaje status posebne države i teritorije u Statutu za BiH donesenom 1910. godine. Ona je obnovljena u velikom antifašističkom ratu 1943. godine na Zasjedanju predstavnika svih građana i naroda Bosne i Hercegovine i kao država ušla je u Federaciju Jugoslavije.

Na temelju sveopćeg referenduma 1992. godine, ona je proglasila neovisnost i kao takva bila priznata od svih država u svijetu, izuzev Jugoslavije, koja je povela protiv nje agresivni rat. Prilikom obnove državne neovisnosti, Bosna i Hercegovina je utvrdila i svoje ime i simbole, tj. grb i zastavu.

Ti simboli su jedino i samo simboli egzistencije naše države, znaci njenog povijesnog postojanja i kontinuiteta svijesti o tom postojanju u našem narodu i to svih vjera i nacija. Ti simboli nisu nacionalni ili vjerski i niko nije bio ovlašten i nije imao pravo da, bez ponovnog konsultiranja svih građana Bosne i Hercegovine, mijenja te simbole, da pristaje na nestanak države i prestanak njenog državnopravnog, povijesnog i međunarodnopravnog kontinuiteta.

Ti simboli nisu ni vjerski ni etnički ni nacionalno okupirani. Oni se ne mogu povezivati ni sa čim drugim osim sa postojanjem naše države u povijesti. Oni su neutralni prema svemu, osim prema potvrdi povijesnog kontinuiteta postojanja Bosne.

Stoga oni za nas znače upravo nešto što nas bitno utemeljuje u općoj i ljudskoj povijesti, kada nije bitno koje smo vjere ili nacije, nego da smo građani ove zemlje, ali građani zemlje koja ima svoju povijest i državnu tradiciju. Vi nas sada želite lišiti jedine satisfakcije našeg postojanja na ovoj zemlji.

Mi odbijamo kapitulantski stav, a kakav bi i mogao biti stav onih koji su pristali na sve, pa i na nestanak sopstvene zemlje da bi održali svoju vlast. Stoga mi vjerujemo da Vi niti imate ovlasti, niti možete, niti smijete, niti hoćete preduzeti taj završni korak ubijanja naše zemlje i države Bosne i Hercegovine.

Ako stojite na stajalištu da mira u Bosni nema ako nestane same Bosne, tada nemate prava ni da ukidate jedini još preostali vidljivi znak njenog postojanja, tj. njeno ime Republika Bosna i Hercegovina, njenu zastavu sa ljiljanima kao simbolom nevinosti, njen grb sa istim simbolom, jer su to jedini mogući znaci njenog rekuperiranja.

Referendum o simbolima

Ako ipak želite da provedete neku mjeru, čiji sadržaj Vas osobno ne mora ni interesirati, ako je ona sadržana u sporazumu kojeg Vi sprovodite, onda učinite ono što je neophodno i što će legitimirati Vašu demokratsku volju. Napravite Referendum o simbolima.

Nije tačno da naši građani katolici ili pravoslavni ne žele uopće te simbole.

To nema osnove, jer to nisu sigurno islamski simboli, stavovi da Srbi i Hrvati neće te simbole su stavovi vladajućih klika. A oni nisu kompetentni više da izražavaju mišljenja i interese svih Bosanaca.

To Vi dobro znate i zato nastojite da ih potisnete sa scene. Neka i ovo izjašnjavanje bude jedan prilog skidanju sa scene onih koji su je zalili potocima krvi nevinih...", naveo je u otvorenom pismu akademik Muhamed Filipović.