Lezbejski aktivizam unutar feminističkog pokreta

Radiosarajevo.ba


Piše: Masha Durkalić, Sarajevski otvoreni centar

U okviru sedmog izdanja festivala ženske umjetnosti PitchWise 2012, održan je još jedan Otvoreni forum u organizaciji Sarajevskog otvorenog centra. Tema je bila “Lezbejski aktivizam unutar feminističkog pokreta”, a forum je održan u nedjelju, 16. septembra, u 12 sati u Galeriji Mak. Moderatorica panela bila je Emina Bošnjak iz Sarajevskog otvorenog centra, a učesnice su bile Matea Popov iz udruženja Zagreb Pride, Berina Džemailović iz Fondacije CURE, te Biljana Stanković Lori iz Novosadske lezbejske organizacije (NLO). Gošće su, zajedno sa moderatoricom, govorile o poziciji i mogućnostima lezbejskog aktivizma u okviru feminističkih pokreta u Hrvatskoj, BiH i Srbiji.

Udruženje Zagreb Pride se prvenstveno bavi organiziranjem zagrebačke parade ponosa, te njegove aktivnosti čini više programa koji su namijenjeni svim pripadnicima/cama LGBT populacije. Berina Džemailović je aktivna u Fondaciji CURE, te radi na edukativnim programima za mlade žene. Biljana Stanković Lori koordinira Novosadsku lezbejsku organizaciju od 2004. godine, čija su ciljna grupa direktno lezbejke, a NLO kreira i sistem arhiviranja lezbejske supkulture te putem različitih umjetničkih programa i aktivnosti nastoji stvoriti što više mogućnosti i medija preko kojih bi se lezbejska historija mogla pamtiti.

Hrvatska: uloga organizacija i neformalnih grupa

Diskusija je započeta pitanjem kako ove organizacije rade sa lezbejkama u svojim sredinama. Matea Popov je objasnila da je Zagreb Pride, s jedne strane, nastao iz LGBT pokreta, te s druge strane iz feminističkog pokreta. Svi događaji Zagreb Pridea nisu usmjereni isključivo na lezbejsku ili gay populaciju, nego su inkluzivni. Matea je istakla da u Hrvatskoj ne postoji jedinstvena lezbejska arhiva, te da se Zagreb Pride bavi arhiviranjem LGBT pokreta od njegovog početka u Hrvatskoj, ali da su u tom arhiviranju lezbejke dosta izgubile vidljivost. Po njenom mišljenju, neformalne organizacije puno bolje okupljaju zajednicu, odnosno lezbijke koje traže svoj prostor, nego što to trenutno rade formalne organizacije.

Za razliku od zapada, na Balkanu nije bilo linearne povijesti stvaranja LGBT ili lezbejskog pokreta, nego je feministički pokret nastao 90-tih godina nakon rata kada su žene pomagale drugim ženama, žrtvama rata i/ili silovanja. Krajem 90-tih, kada se priča donekle raščistila, stvoren je prostor za nove ideje i grupe.

Matea je kao primjer neformalnih lezbejskih grupa navela kafiće u kojima rade lezbejke, gdje se obično okupljaju i druge lezbijke, te prepričala primjer iz Splita kada je sedam lezbejki napadnuto na ulici. One su se uključile u tuču sa muškarcima koji su ih fizički napali, jer po zakonu nije zabranjeno braniti se, ali ovaj primjer ocrtava solidarnost i borbenost lezbejki koje su potpuno nevidljive, i nisu članice nikakve organizacije. “Feministički lezbijski pokret nije toliko vidljiv, čini se kao da je stalno u sjeni, ali u ključnim trenucima, kada treba reagirati, djelovati i pokazati solidarnost, uvijek su prve na frontu”, rekla je Matea.

U Hrvatskoj postoji i problem rascjepkanosti i trzavica unutar feminističkog pokreta, jer se prvi val feminizma etablirao prilično čvrsto te je teško napraviti korak dalje, ali Matea smatra da postoji sve više feminističkih organizacija i grupa na koje se Zagreb Pride može osloniti, te se nada da će postojati i više neformalnih grupa i događaja koji će okupljati queer individue.

BiH: Neophodna pomoć drugih organizacija

Berina Džemailović iz Fondacije CURE je pojasnila da se ova organizacija bavi feminističkim pitanjima te  radi sa različitim ženama u okviru edukativnih, istraživačkih i kulturno-umjetničkih programa. Uz to mnogo surađuju sa nevladinim sektorom u BiH i regiji, kao i sa neformalnim grupama. S obzirom na nedostatak prostora za lezbejke, Fondacija CURE je često otvarala mogućnosti za različite vidove aktivnog učešća, te je nastojala podržati druge organizacije koje se bave LGBT pitanjima.

U proteklom periodu je Fondacija CURE počela organizirati radionice i programe specifično namijenjene lezbijskoj populaciji, a u tom procesu su surađivali sa aktivistkinjama iz regije, jer je umrežavanje jedini način za efikasno funkcionisanje. U BiH je lezbijsko pitanje zanemareno: “Kod nas postoji blok iz kojeg je teško izaći – ne možemo biti prisutni u medijima ili tražiti novac, zbog straha da li je to prihvatljivo. Zato nam treba što više podrške drugih organizacija. Ne može samo jedna organizacija podržavati lezbejke”, rekla je Berina te dodala da je nezamislivo da će npr. neka aktivistikinja/feministkinja proći nekažnjeno ako kaže nešto protiv romske populacije, ali ako kaže da ne podržava lezbejke, to se pravda ličnim stavom, te ostaje bez reakcije.

Srbija: Lezbejke su na margini margine

Biljana Stanković Lori spomenula je Labris kao prvu formalnu lezbejsku grupu u Srbiji, koja je služila kao mala matica u kojoj su se sastajali aktivisti i aktivistkinje LGBT pokreta, iz čega su nastajale i druge inicijative.

Lezbejski aktivizam nešto specifično, ali ga je teško uspostaviti zbog sveprisutne centralizacije fokusirane na Beograd. NLO nastoji opstati u svojom političkom i antimilitarističkom djelovanju, te ne prihvata politike saradnje sa državom Srbijom, što ih još više odvaja. “Lezbejska populacija ima najmanje otvorenih vrata i lezbejke su na margini margine”, rekla je Biljana te dodala da NLO surađuje sa svim feminističkim ženskim grupama u Novom Sadu. Biljana ističe da lezbejke nisu prihvatile sebe, niti ih je prihvatilo društvo, ali da je NLO orgnaizacija koja vjeruje u različitosti.

S obzirom na to da i u feminističkom pokretu postoje nivoi nerazumijevanja, Biljana pogotovo vidi problem u postojanju tzv. “polufejk feminizma”, kojeg su feministkinje napravile pokušavajući da svima objasne koliko je feminizam adaptibilan i dobar, te u činjenici da su već 25 godina u feminističkom pokretu u Srbiji prisutne iste osobe.

Slobodan prostor, prije svega

Gošće Otvorenog foruma su se složile da je lezbejskom pokretu prvenstveno potreban slobodan prostor za djelovanje, gdje bi se lezbejke mogle okupljati bez straha od opresije.

“Taj prostor je preduvjet za nastajanje bilo kojeg lezbejskog pokreta i ono što najviše nedostaje”, smatra Matea, te ističe da se Zagreb Pride protiv toga bori između ostalog i dešavanjima na alternativnoj klupskoj sceni.

Berina Džemailović smatra da se pitanje mjesta lezbejki u feminističkom pokretu često izostavlja, te da se danas u BiH ne može govoriti o specifičnim grupama lezbejki koje su se same organizirale, nego se to dešava uz pomoć drugih ženskih feminističkih grupa.

“Osnovni razlog za to je upravo nepostojanje i neotvaranje prostora za razgovor o toj temi, zato što postoji prioretizacija unutar ženskog feminističkog pokreta”, rekla je Berina.

Biljana Stanković Lori smatra da je budućnost u preuzimanju odgovornosti, te u gerilskim akcijama, zbog ograničenog nivoa do kojeg se može djelovati. Jedna takva akcija sprovedena je od strane NLO-a 27. juna, Međunarodnog dana ponosa LGBT osoba, kada su u Novom Sadu ispred crkvi, katedrale, Gradske kuće, Zavoda za izdavanje udžbenika, Kulturnog centra, bacale otirače na kojima je pisalo: “Lezbejke vam žele dobar dan”, kako bi skrenule pažnju na položaj lezbejki.

“Trebamo prihvatiti različitost, i prestati objašnjavati zbog čega je to ok. Jedina mogućnost je defragmentacija pokreta i otpor državi koja je ratna”, rekla je Biljana.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak