Kako prepoznati i liječiti depresiju i anksioznost?

Sanja Šabanadžović Jerlagić
Kako prepoznati i liječiti depresiju i anksioznost?
Određeni statistički podaci govore kako jedna od četiri žene i jedan od osam do deset muškaraca u Bosni i Hercegovini dožive bar jednu anksiozno-depresivnu epizodu depresije za vrijeme životnog vijeka.

U svakodnevnom govoru, životu, ali i na psihoterapiji često možemo čuti ljude kako se žale da su depresivni, neraspoloženi, nervozni ili napeti. 

"Kada je, zbog psiholoških ili medicinskih stanja emocionalno stanje čovjeka obilježeno velikom tugom i zlim slutnjama, osjećajima bezvrijednosti i krivnje, povlačenjem od drugih, nesanicom, gubitkom teka i spolnih žudnji, ili gubitkom zanimanja za uobičajene aktivnosti ili gubitkom zadovoljstva što iz njih proizilazi, govorimo o depresiji ili depresivnom poremećaj", pojašnjava za Radiosarajevo.ba Đana Lončarica, diplomirana psihologinja, gestalt terapeutkinja te porodična sistemska terapeutkinja. 

Depresivna osoba gubi radost, sposobnost da uživa i sudjeluje u događanjima, smanjuje se i nestaje životni polet, energija i entuzijazam. Takvo stanje osobe odražava se na funkcionalnost, ali i kontakt s drugim ljudima, što izaziva još više problema u životu osobe, čime se još više povećava nezadovoljstvo sobom i umanjuje kvalitet života.

Sve to stvara jedan zatvoreni krug iz kojeg je ponekad veoma teško izaći. Osoba koja pati od depresije često nailazi na nerazumijevanje okoline, posebno porodice, što još više povećava osjećaj usamljenosti i izolacije.

"Kada osoba osjeća neodređen strah ili tjeskobu, kažemo da se radi o anksioznosti. Kao i neraspoloženje, koje je normalno stanje koje se ponekad javlja kod svakog čovjeka, osjećaj anksioznosti ili neodređenog straha, sastavni je dio života svake osobe. Strah kao osnovna emocija , između ostalog, ima i zaštitnu funkciju i služi kao odbrana našeg tjelesnog ili emocionalnog integriteta. Kada odbrambeni mehanizmi čovjeka prestanu djelovati, javlja se anksioznost koja je često znak da osoba treba mijenjati svoje ponašanje i uspostaviti nove odbrambene mehanizme, što je veoma često jedan od ciljeva i zadataka psihoterapijskog rada", govori Lončarica.

Anksiozni poremećaji su karakterizirani jakom tjeskobom koju osoba nastoji nesvjesno razriješiti na različite načine, korištenjem raznih mentalnih mehanizama. Izvor tjeskobe može biti unutarnji nesvjesni konflikt ili situacijski faktor poput traumatskog iskustva, stresa ili gubitka.

Kao i kod depresije, osobe koje pate od anksioznog poremećaja, često nailaze na nerazumijevanje okoline zbog simptoma koji često nisu uočljivi od strane drugih ljudi koji ponašanje tih osoba tumače kao „ čudno „ i „neprikladno“ određenom kontekstu. 

Kod anksiozno-depresivnog poremećaja javlja se prožimanje ili miješanje simptoma anksioznosti (tjeskobe) i depresije ( sniženog osnovnog raspoloženja ) koji svojim intenzitetom često narušavanju funkcionalnost i životnu radost osobe.  Da bi se suočili sa simptomima i opisanim psihičkim stanjima, potrebno je da ih ljudi za početak razumiju i prihvate.

"Izbjegavajući simptome i praveći se da ih ne primjećuju, ljudi to stanje ponekad pogoršavaju. Zbog straha od stigmatizacije, ljudi imaju otpor da se obrate stručnim osobama i traže stručnu pomoć, koja je ponekad neophodna. Psihoedukacija i psihoterapija mogu pomoći osobi da sebe i svoje probleme pogledaju iz drugog ugla i tako dobiju širu sliku i sebe i svog života. Jedan od ciljeva psihoterapije je i normalizacija trenutnog psihičkog stanja i shvatanje da je trenutno stanje prolazno i da se ne dešava samo toj osobi. Shvatanje da nisu sami i da postoje ljudi koji su prošli slično ili isto, daje ljudima utjehu i nadu i osjećaj da nisu sami i napušteni", dodaje psihologinja.

Proces liječenja ne dešava se preko noći, nema instant rješenja, potrebno je vrijeme da se razumije značenje simptoma, prepoznaju snage i resursi osobe i dosegne željena promjena.

Pripazite na lijekove!

Da bi prošli kroz tešku fazu, važno je strpljenje i odluka da prihvate pomoć i podršku kada je to potrebno. Neka istraživanja pokazuju da u tom periodu može pomoći i fizička aktivnost, ispunjavajući porodični i prijateljski odnosi, biljnji preparati za smanjenje anksioznosti kao što je npr. biljka pasiflora, uključivanje u grupe samopomoći osoba koji pate od istih poremećaja, individualna i grupna psihoterapija.

Posljedica neadekvatnog tretiranja ovih poremećaja može biti zloupotreba lijekova koje osobe mogu uzimati kao jedan vid samopomoći. To može imati veoma štetne posljedice po njihovo mentalno i fizičko zdravlje. Iz ovog razloga, važno je da se ljudi obrate stručnoj osobi odnosno psihijatru koji će propisati i kontrolirati uzimanje medikamenata.

 

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak