Kada i Jevrej bude mogao biti član Predsjedništva, bit će to kraj Čovićevog i Dodikovog nacionalizma

Izjava predsjednika Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine Jakoba Fincija iz augusta 2022. godine, data za izraelski list Haaretz, otvorila je pitanje koje nadilazi dnevnu politiku. Finci je tada rekao da je "zapanjen" stavom Izraela o izbornoj reformi u Bosni i Hercegovini, nakon što je Ambasada Izraela podržala hrvatski prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH. Prema kritičarima, te izmjene dodatno bi umanjile politički utjecaj Jevreja, Roma i drugih manjina.

Haaretz je podsjetio i na dopis izraelske ambasade u Tirani, u kojem se podržava model koji bi, kako navodi list, "odmjeravao lokalnu demografiju na izborima", potencijalno učvršćujući moć etnonacionalističkih partija.

Nacionalistička erupcija

U tom kontekstu, paradoks postaje očigledan: država koja je nastala kao odgovor na progon i diskriminaciju Jevreja podržava model koji u Bosni i Hercegovini cementira etničke barijere.

Tri i po godine kasnije, ambasadorica Izraela u BiH Galit Peleg izrazila je šok porukama s koncerata kontroverznog Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu, gdje je bila prisutna ustaška ikonografija, a skandirao se i sramotni pozdrav "Za dom spremni". Osudila je korištenje nacističkih simbola i pozdrava te poručila da je zgrožena prizorima iz dvorane Pecara, gdje je mlađa publika slavila uz nacističke gestikulacije.

"Šokantni prizori mladih ljudi u Širokom Brijegu koji slave uz nacističke pozdrave. Ovakvi izljevi mržnje moraju se iskorijeniti", kazala je.

Negodovao je i Amir Gross Kabiri, doskora, čini se, blizak saveznik Hrvatske demokratske zajednice i Dragana Čovića, koji je na platformi X objavio poruku u kojoj je naveo:

"Nedostatak odgovarajućeg obrazovanja rezultira zastrašujućim i opasnim neznanjem. Ustaški režim ubio je tisuće nevinih ljudi. Takva simbolika nema mjesta u našem civiliziranom društvu danas."

Sve ovo ukazuje na to da mudre poruke Jakoba Fincija, jednog od istinskih pregalaca mira i međureligijskog dijaloga u Bosni i Hercegovini, nisu ispravno shvaćene u pojedinim krugovima izraelske vlasti. Štaviše, paradoksalno, pojedini nastupi ohrabrili su nacionalističku erupciju, kako u Hercegovini, tako i nedavno nakon susreta Milorada Dodika s izraelskim zvaničnicima.

Takvu eksploziju destruktivnih snaga na najdirektniji način potvrđuju dvije slike: fotografija Dragana Čovića s Markom Perkovićem Thompsonom, objavljena gotovo prkosno, neposredno nakon što je ustaško sijelo u zapadnoj Hercegovini osudila čak i Evropska unija, te Dodikov povratak na secesionističke postavke i nove prijetnje.

Sve je to poraslo do razine da uglavnom uzdržani Radio Slobodna Evropa postavlja pitanje mogu li Čović i Dodik uništiti Bosnu i Hercegovinu.

Dodik i Primorac

Na takve "opasne poruke" i politike upozorio je u današnjem, gotovo antologijskom tekstu za The Washington Times Sven Alkalaj, ambasador naše zemlje u Washingtonu i bosanski Jevrej, decenijama odan vrijednostima bosanske multikulturalnosti.

"U posljednje vrijeme svjedočimo sinhroniziranim ksenofobnim napadima na bosanskohercegovačko društvo, koje je prije nekoliko decenija pretrpjelo masovna ubistva, protjerivanja, masovna silovanja i zatvaranja u koncentracione logore", navodi Alkalaj.

U tom kontekstu posebno je značajno razbijanje laži da vlasti u Sarajevu planiraju prodati Sarajevsku hagadu, što je nazvao "sramotnom neistinom".

Sarajevska hagada nije samo jevrejski rukopis iz 14. stoljeća; ona je simbol činjenice da je Bosna kroz ratove, okupacije i genocid uspjela sačuvati jedno od najvažnijih djela jevrejskog kulturnog naslijeđa. Tokom Drugog svjetskog rata, ali i tokom opsade Sarajeva 1990-ih, Hagada je čuvana kao dragocjenost koja nadilazi etničke i vjerske podjele. Tvrdnja da bi Sarajevo prodalo Hagadu suprotna je historijskom iskustvu: Bosna ju je čuvala i kada su drugi uništavali.

Primjer iz Širokog Brijega, ali i Dodikovo veličanje četnika koji su, kako navodi Alkalaj, između ostalog "predavali hiljade Jevreja, mnoge iz Bosne i Hercegovine, u koncentracione logore Banjica i Staro sajmište u blizini Beograda, gdje su vršena pogubljenja", jasno pokazuju suštinu onoga što zagovaraju politike Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Hrvatske demokratske zajednice, bez obzira na oblande raznih "sukoba civilizacija" u koje pakiraju svoje mračne planove destabilizacije Bosne i Hercegovine.

Takve politike suštinski atakuju na mir, bosanskohercegovačku državnost i prava svih građana Bosne i Hercegovine, bez obzira na etničku i vjersku pripadnost, pa i Jevreja.

Zato, u odgovoru na pitanje kako istinski stabilizirati Bosnu i Hercegovinu, kako stvoriti uvjete za razvojne projekte poput Južne plinske interkonekcije ili brze ceste uz Brčko distrikt, te kako onemogućiti da politike SNSD-a i HDZ-a BiH rade u interesu Moskve na destabilizaciji ovog dijela svijeta – valja se vratiti na uvaženog Jakoba Fincija i njegova upozorenja s početka teksta.

U Bosni i Hercegovini kao da je zaboravljena presuda u predmetu "Sejdić i Finci" protiv Bosne i Hercegovine, donesena 2009. godine, kojom je Evropski sud za ljudska prava utvrdio da je Ustav BiH diskriminatoran jer pravo kandidature za Predsjedništvo BiH i Dom naroda daje isključivo pripadnicima tri "konstitutivna naroda" – Bošnjacima, Srbima i Hrvatima.

Aplikanti, Dervo Sejdić i Jakob Finci, iz romske i jevrejske zajednice, dokazali su da su kao pripadnici manjina isključeni iz mogućnosti da budu kandidati za Predsjedništvo BiH. Suština presude je jednostavna, ali duboko važna: svaki građanin Bosne i Hercegovine, bez obzira na etničku pripadnost, mora imati jednako pravo da se kandidira za najviše državne funkcije.

Drugim riječima, implementacija presude značila bi da se i Jevrej može kandidirati za člana Predsjedništva BiH – ne kao simbol, nego kao ravnopravan građanin.

Zbog čega ljudi poput Dragana Čovića i Milorada Dodika ne žele prihvatiti rješenja na koja ukazuju presude u slučaju "Sejdić–Finci", ali i ostalih poput "Zornić", "Pilav", "Pudarić" i drugih?

Test iskrenosti

Dragan Čović godinama se predstavlja kao prijatelj Jevreja i države Izrael. Međutim, podrška modelima koji učvršćuju etničke ekskluzivitete, kao i nedavne oštre reakcije ambasadorice Izraela i Amira Grossa Kabirija iz Jevrejske zajednice Mostar, otvaraju pitanje: radi li se o istinskom zalaganju za univerzalne vrijednosti ili o političkom savezništvu zasnovanom na interesu jedne ekstremne političke agende?

Da li je Milorad Dodik istinski prijatelj jevrejske zajednice ili prizemnim manipulacijama pokušava priskrbiti podršku secesionističkim politikama i održanju na vlasti?

Zato se pitanje vraća na početak: ako je neko istinski prijatelj Jevreja i drugih građana Bosne i Hercegovine, onda mora podržati punu implementaciju presude "Sejdić–Finci" i drugih. Mora podržati sistem u kojem i Jevrej može biti član Predsjedništva BiH – bez etničkog prefiksa, bez teritorijalnih ograničenja, bez političkih kalkulacija.

Da budemo do kraja jasni: kada i Jevrej bude mogao kandidirati se za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine pod jednakim uslovima kao i pripadnici konstitutivnih naroda, tada će se moći govoriti o iskrenoj politici jednakosti.

Do tada, svako deklarativno prijateljstvo ostaje pod sumnjom – posebno ako dolazi iz političkog miljea koji koketira sa simbolima i ideologijama koje su Jevreje, Rome i druge deportovale u Jasenovac.