U čije ime govori Max Primorac? | Analitičari: „HDZ i SNSD vode istu politiku s dva krila“

Još uvijek stižu reakcije povodom teksta Maxa Primorca, lobiste i višeg naučnog saradnika u Centru za slobodu "Margaret Thatcher" pri američkoj fondaciji "Heritage".

U svojoj analizi za The Washington Times Primorac, koristeći niz u najmanju ruku teško dokazivih tvrdnji, upozorava na navodnu "sustavnu represiju nad Hrvatima i Srbima" te "napuštanje multietničkih načela u korist dominacije jednog naroda".

U čije ime govori Primorac?

Trending

Godinu dana od tragedije u Kalesiji: Sjećanje na Inelu Selimović i njenog sina (13)

U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba o ovome smo razgovarali s političkim analitičarima i ekspertima iz Bosne i Hercegovine i regije.

Ksenofobija, islamofobija, vulgarnosti...

Dr. Jasmin Mujanović, viši vanjski saradnik u "New Lines Institute" i autor knjiga "Glad i bijes: kriza demokratije na Balkanu" i "Bošnjaci: nacija nakon genocida", ukazuje na zapanjujuću sličnost stavova Primorca s onima Milorada Dodika i vrha RS-a.

Istovremeno, valja primijetiti koordiniranost, pa čak i istovjetnost medijske platforme s koje se lansiraju ove tvrdnje.

"Ja sam imao priliku razgovarati s nekim ljudima, pogotovo u Washingtonu, koji, rekao bih, imaju simpatije prema specifičnoj priči Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u BiH. Oni insistiraju da ne postoji nikakva koordinacija sa SNSD-om niti s Moskvom, naravno. Zanimljivo je, iz čisto intelektualne argumentacije, prihvatiti tu njihovu analizu, a istovremeno se zapitati kako je moguće da, ako takva koordinacija ne postoji, zauzimaju gotovo identične stavove?", kaže Mujanović za Radiosarajevo.ba.

Tu se, kako dodaje, vraćamo na izvorni problem — da HDZ i SNSD vode istu politiku s dva krila.

"Koliko god se HDZ BiH i njihovi partneri u Zagrebu kitili tzv. samoproglašenim evropskim vrijednostima, u praksi vidimo da su njihovi stavovi i retorika identični najvulgarnijim ksenofobičnim, islamofobičnim i reakcionarnim narativima — istim onim vulgarnostima koje svakodnevno slušamo od Milorada Dodika", upozorava Mujanović.

"Medvjeđe usluge" bošnjačke politike

S druge strane, Davor Gjenero, politolog i politički analitičar iz Republike Hrvatske, upozorava da su "bošnjačke političke elite same sebi napravile medvjeđe usluge nekim vrlo nepromišljenim i štetnim potezima".

Smatra da je toleriranjem određenih poteza i retorike u proteklom periodu otvoren prostor i za štetnu političku logiku koja Bosnu i Hercegovinu i njen identitet svodi na tri zajednice — muslimansku te dvije kršćanske, pravoslavnu i katoličku.

"Time je otvoren prostor za afirmaciju političke logike kakvu zagovara Max Primorac, a zagovornicima te logike u ruke su dati ozbiljni argumenti. Naravno, koncept te ideje svodi se na odricanje od ‘dodane vrijednosti’ BiH i zagovor ‘trodiobe’ države na tri entiteta. Umjesto zagovora triju entiteta, za BiH je plodan samo zagovor decentralizacije države podijeljene na geografski i ekonomski krojene kantone, bez entiteta, uz osiguranje konsocijacijskih načela organiziranja vlasti, izbjegavanje majorizacije i poštivanje prava svake zajednice da samostalno bira svoju političku elitu. Važno je provesti presudu u slučaju ‘Sejdić-Finci’ i ‘Ostalima’ osigurati političku predstavljenost", smatra ovaj analitičar.

Štefica Galić, urednica, novinarka, aktivistica i humanitarka, dobitnica njemačke nagrade Johann Philipp Palm za slobodu govora 2018. godine, upozorava na motive nastanka ovakve analize i njenog plasiranja u međunarodnu javnost.

"Kada se cijeli jedan narod prikazuje kroz strah, stereotipe i političke etikete, to nije samo loša analiza, to je opasno poticanje podjela u društvu koje još nije ozdravilo od trauma prošlog rata. Nasljeđe srpsko-hrvatske agresije na BiH i danas se politički zloupotrebljava kroz djelovanje nacionalističkih stranaka svih etničkih predznaka, koje održavaju vlast šireći strah i namjerno instrumentalizirajući narativ o ‘muslimanskoj prijetnji’ i terorizmu kako bi zadržale političku kontrolu", riječi su Galić.

Bošnjaci nisu karikature

Prema njenim riječima, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini nisu karikatura iz zlonamjernih geopolitičkih komentara, nego stvarni ljudi koji decenijama pokušavaju graditi normalno evropsko društvo.

"Narativi koji ih svode na vjersku skupinu i prijetnju kršćanima ne doprinose miru ni istini, već hrane nepovjerenje i nepravdu. To trajno rade ekstremni srpskohrvatski političari na postjugoslavenskom prostoru. Budućnost BiH ne može se graditi na strahu i lažnim ugrozama, nego na međusobnom priznanju i poštovanju", zaključila je Galić ranije u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Cijeli razgovor sa Šteficom Galić pročitajte OVDJE.

Prema stanovištu dr. Zijada Bećirovića sa Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), istup Maxa Primorca (Heritage Foundation) predstavlja klasičan primjer ideološki obojene i selektivne interpretacije bosanskohercegovačke stvarnosti.

"One koja se uklapa u širi narativ konzervativnih i desno-populističkih krugova u Sjedinjenim Američkim Državama o navodnoj ‘islamskoj prijetnji Evropi’. Takvi narativi nisu novi, ali su u aktuelnom geopolitičkom kontekstu — posebno nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću — ponovo dobili političku i propagandnu instrumentalnu vrijednost", ističe dr. Bećirović.

Retorika iz devedesetih

Prema riječima čelnika IFIMES-a, Primorčev tekst sadrži niz netačnih, paušalnih i tendencioznih tvrdnji koje zanemaruju kompleksnost bosanskohercegovačkog društva, historijski kontekst agresije i genocida, kao i institucionalnu arhitekturu Dejtonskog mirovnog sporazuma.

"Pokušaj da se Sarajevo prikaže kao ‘islamski grad u Evropi’ predstavlja diskurzivnu strategiju stigmatizacije Bošnjaka i političke delegitimizacije njihove pozicije u Bosni i Hercegovini. Riječ je o opasnom diskursu koji podsjeća na retoriku iz devedesetih godina, koja je bila uvod u rat, etničko čišćenje i genocid", dodao je dr. Bećirović.

Cjelovit razgovor sa dr. Zijadom Bećirovićem dostupan je OVDJE.

Vesna Rajnović, profesorica filozofije i kolumnistica, primjećuje da "ono što zapravo ugrožava kulturne vrijednosti Zapada" jesu riječi Primorca koje je, u maniri dobrog učenika, preuzeo od Milorada Dodika, čije prijetnje otcjepljenjem Republike Srpske neskriveno opravdava.

"U tekstu navodi da se Srbi i Hrvati u BiH protive ‘muslimanskim nastojanjima da svoju blagu brojčanu većinu pretvore u centraliziranu državnu vlast pod svojom kontrolom’, što jednostavno ne odgovara istini. Hrvatska pozicija u BiH nije ugrožena niti obespravljena, nego privilegirana (o ovome je dijelom u studenom 2024. govorio i mons. Franjo Topić, op. ur.).

Dragan Čović ima moć utjecati na svaku političku odluku u Federaciji, dok istovremeno rado govori o navodnoj ugroženosti. U toj farsi pridružuje mu se i Primorac, pogrešno sugerirajući da je smanjenje broja bosanskohercegovačkih Hrvata za 60 posto izravna posljedica ‘grube diskriminacije’, ne spominjući kako su ratni, ali i mirnodopski profiteri osiromašili državu i doslovno prisilili njene stanovnike na iseljavanje u potrazi za boljim životnim standardom", kazala je Rajnović za Radiosarajevo.ba.

Kompletan razgovor sa profesoricom Vesnom Rajnović pročitajte OVDJE.

Kako dalje u BiH?

Kako dalje u ovakvim političkim okolnostima?

Davor Gjenero smatra da "Bosna i Hercegovina može funkcionirati kao konsocijacijska zajednica", jer identitet BiH znatno nadilazi zbroj identiteta triju "konstitutivnih naroda".

"Jevrejska zajednica jedna je od onih koje su identitetu i glavnog grada Sarajeva i Bosne i Hercegovine dale velik doprinos, a stvara se dojam kao da dio današnje političke elite odbacuje taj doprinos. Ideja da Zemaljski muzej može prodati Hagadu poruka je o odricanju od tog identiteta, a tako napravljena šteta je nenadoknadiva. Svođenje Bošnjaka na muslimane, Srba na pravoslavce, a Hrvata na katolike, odricanje od ‘Ostalih’, pa i onog malog broja preostalih Jevreja, razara povijesni identitet BiH, a naročito je opasno ako bi u takvom projektu sudjelovale sve tri ‘konstitucionalne’ nacionalne zajednice", stav je Gjenera.

Prema njegovim tvrdnjama, i Evropski sud za ljudska prava svojom je judikaturom pokušao doprinijeti stabilnosti BiH, naročito presudom u slučaju "Sejdić-Finci", kojom su afirmirana politička prava "Ostalih" u BiH, dakle onih koji nisu ni Bošnjaci, ni Srbi, ni Hrvati, a doprinose identitetu države.

"Složene države opstaju i stabilne su, unatoč kompliciranom uređenju, upravo zbog te ‘dodane vrijednosti’. Unatoč čestim političkim nestabilnostima, države organizirane poput Belgije mogu biti društveno stabilne, efikasne i osiguravati visok društveni standard svojim građanima", smatra Gjenero.