Još se osjeća miris legende o starom Koštunu i naopako potkovanim konjima

S. H.

Ilirsko pleme Daors naseljavalo je u prahistorijskom dobu područje Bosne i Hercegovine, a o njihovom postojanju danas svjedoče ruševni ostaci utvrda koje su pravili.

Jedna od utvrda je Stari grad Koštun (Koštur) u Dabrici, općina Berkovići, koji je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, potvrđeno je za Radiosarajevo.ba u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Stari grad na obloj glavici istočno od sela Dabrice koje leži oko 12 kilometara sjeverozapadno od Stoca okolni stanovnici zovu Koštur ili Koštun. Kroz njega protiče rijeka Radimlja, što se južno od Stoca ulijeva u Bregavu, lijevu pritoku Neretve.

Dabrica je poznata po zidinama i podzidama iz nekih starih vremena koje još odolijevaju zubu vremena ,a u zraku se osjeća miris legendi o starom gradu Koštunu i naopako potkovanim konjima koji su blago odnijeli za Dubrovnik, naveli su iz Općine Berkovići.

O gradu Koštunu nema direktnih podataka. Ne zna se pouzdano ni kada je izgrađen, ni kada je napušten. Na njegovim ostacima nisu primijećene nikakve pregradnje i popravke, tako da on predstavlja jedinstvenu cjelinu, rekli su nam iz Komisije.

Ostaci starog grada Koštuna (Koštur)

U prahistorijskom dobu ovaj predio je bio rubno područje koje je naseljavalo ilirsko pleme Daorsa, a u antici je pripadalo široj regiji čiji je centar bio municipium Diluntum – na području Stoca. Teritorij plemenske župe (civitas peregrinae) Daorsa, kasnije područje municipija u Diluntumu, prostirala se od sjevera na jug od Bijelog polja, preko Bišće polja, Dubrava, Popova, Stoca sa okolinom i Ljubinja. Na sjeveru ovo područje graniči sa Nevesinjskim poljem koje je nastanjivalo pleme Glindicioni (Glinditiones), a na jugu sa Fatničkim poljem u kojem treba tražiti župu naseljenu Deremistima (civitas Daeremistae).

Koštun je, prema mišljenju Đure Baslera, grad Justinijanovog limesa, koji je od juga, preko Stoca i Koštuna, išao na Blagaj i dalje na sjever. Koštun se identificira i sa gradom Dobriskikom kojeg spominje u spisu O narodima (De administrando imperio), nastalom polovinom X. stoljeća, bizantijski car Konstantin Porfirogenit. Grad se, prema Marku Vegi, čita kao Kastrum u Dabru. Kako je Koštun naziv izveo iz kastron, ovaj podatak se odnosi na njega. Pored Koštuna vodio je srednjovjekovni put iz Stoca u Nevesinje, te mu i u historijskim izvorima nalazimo spomena pri prolasku trgovaca ili prilikom pljački karavana. Tako se javlja 1285, 1384, 1404. godine i dalje, a zatim u XV vijeku više puta.

Koštun je sa župom Dabar bio u vlasti Sankovića, a nakon njihove političke propasti 1404. godine, prelazi Kosačama.

Grad se sastoji iz glavne utvrde sa dvije kvadratične i jednom okruglom kulom, te prostranog utvrđenog podgrađa koje zauzima površinu od preko 1 ha. Dužina mu je oko 200, a širina oko 50 m, sa debljinom zidova od 2 m. Zidan je od vrlo krupnog kamena.

Bedem vanjskog obruča ojačan je sa tri kvadratične kule i opasan jarkom koji se još dobro raspoznaje.

U izgradnji utvrđenog grada Koštuna mogu se uočiti tri glavne vremenske faze. Najstarija, vizantijska, je sa dvije kvadratične kule i izduženim pravougaonim predvorjem, koje povezuje kule i s njima čini pravilnu geometrijsku cjelinu. Ovo je, ustvari, bio mali antički castrum.

Dužina kastruma iznosila je 45 m, širina 9,7 m, a stranica kvadratičnih kula 8 m. Unutrašnja prostorija kule imala je kvadričan oblik sa stranicom 4 m. U ranijoj srednjovjekovnoj fazi na sjeveroistoku dozidan je obor čija duža stranica zida prati oblik zaravni prema strmini litice. Bočni zidovi su izvedeni pravilno u pravcu stranica kula. Ovalna kula štitila je grad sa slabo pristupačne strane.

Tlocrt Starog grada Koštuna (Koštur)

U kasnijoj srednjovjekovnoj fazi izgrađeno je utvrđeno podgrađe opasano bedemima i branjeno sa tri kule, dvije ovalne na zapadu i jedna pravougaonog tlocrta na južnoj strani. Unutar podgrađa očuvani su dijelovi nekih zgrada. Sigurno je ovo podgrađe bilo gusto izgrađeno, većim dijelom sa zgradama od drveta. One su služile za stanovanje i u gospodarske svrhe.

Utvrđenje Koštuna predstavlja rijedak primjer utvrde koja je živjela i dograđivala se od vremena kasne antike do vremena osmanske uprave.

Prema mišljenju kustosa Dimitrija Sergejevskog postanak ovog grada pada u rani srednji vijek i po tome spadao bi među naše najstarije gradove.

"Unutar zidina grada Koštuna Basler je konstatirao 'veliki broj fragmenata metalodobne keramike' iz perioda bronzanog i željeznog doba i zaključio da je na istom mjestu bila prahistorijska gradina s kraja II i  iz I milenija prije naše ere. Sjeverno od Koštuna, u stijenama iznad korita Radimlje, je pećina Kuriječa ispred koje je nađeno nekoliko fragmenata željeznodobne keramike, a u pećini je nađeno nekoliko fragmenata antičke provincijalne keramike i stakla", naveli su nam iz Komisije.

"Na lokalitetu Gradina su, uz prahistorijsku gradinu, pronađeni i  tumuli. U jednom tumulu ispod Stražnice na kojoj se nalazi Gradina, otkriven je grob sa zgrčenim skeletom iz ranog bronzanog doba. Ispod površine tumula nađene su bronzane, vjerojatno skrivene, knemide autohtonog glasinačkog tipa. Iz antičkog doba je, pored nalaza u pećini Kurjači, nađeno još ispred susjednog pećinskog staništa, zvanog Zečija džamija, nekoliko fragmenata grublje antičke keramike. Na području Dabrice su nađeni i rimski carski novci od kojih je objavljen samo jedan novčić Marca Aureliusa iz II stoljeća", naveli su za Radiosarajevo.ba iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

Danas je grad zapušten i prepušten daljnjoj devastaciji.

Do danas nisu vršeni konzervatorsko-restauratorski radovi, osim površinskog posmatranja, naveli su iz Komisije.

U Odluci o proglašenju nacionalnim spomenikom ovog lokaliteta koja je donesena 2004. godine ustanovljeno je da je teren Koštura izapran,  i naročito oko kula su nanosi obrušenog kamenja.

"Na pojedinim mjestima, naročito na sredini, perimetralni zidovi vise iznad zemlje oko 1/2 m, a na pojedinim dijelovima su sačuvani i do 3 m. Kule se nalaze u dobrom stanju. Skoro cijeli teren grada je zasut kamenjem sa građevine, a oko grada ima mnogo ugrađenog kamenja u suhozidima. Potrebno bi bilo obilježiti stazu od podnožja do grada", navodi se.

Dijelovi teksta iz knjige Husrefa Redžića, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 2018), objavljeni su uz isključivu dozvolu izdavača te nije dozvoljeno njihovo kopiranje i objava na drugim medijima. Više informacija o knjizi potražite FB stranici Sarajevo Publishinga ili putem maila redakcija@sarajevopublishing.ba. Knjiga se može nabaviti u knjižarama Sarajevo Publishing.

 

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak