Iza nas najduža i najmračnija noć u 372 godine

Svijet je s ponedjeljka na utorak prošao kroz najdužu i najmračniju noć u zadnje 372 godine, zahvaljujući iznimnoj pojavi tokom koje se Sunce, Zemlja i Mjesec nalaze poredani u savršenoj crti jedno iza drugog baš na dan zimskog solsticija, najkraćeg dana u godini, ali u nevjerojatnim bojama Mjeseca u potpunoj Zemljinoj sjeni mogli su uživati samo sretnici u Sjevernoj Americi i na krajnjem sjeveru Evrope, i to ako im pogled prema nebu nisu zaklanjali oblaci. 

Zapadna Evropa mogla je svjedočiti tek početnoj fazi pomrčine, do zalaska Mjeseca, a zapadna Azija završnoj fazi u trenucima izlaska Mjeseca. Pomrčina je počela u 8.33 sata po srednjoevropskom vremenu ulaskom Mjeseca u prizmu Zemljine sjene i trajala do 12.01, kad je iz sjene izišao i posljednji dio Mjeseca, ali faza pune pomrčine, u kojoj Zemlja fizički zaklanja Mjesec od Sunca, počela je točno u 9.41 i završila u 10.53. 

Od početka do kraja pomrčine Mjesec je promijenio cijeli niz boja - od narančaste, bakrene, ljubičaste, pa čak i krvavocrvene, kakav je bio u punoj pomrčini - ali ni u jednom trenutku nije bio potpuno nevidljiv zbog rezidualnog (preostalog) svjetla koje se prema njemu odbijalo od Zemljine atmosfere. 

"Apsolutnio je prelijepo", kazao je oduševljeni Torfi Olafur Sverrisson, jedan od tridesetak Islanđana kojima je tamošnja udruga astrologa amatera omogućila da s jednog parkirališta teleskopom prate noćašnju pojavu, još nestvarniju zbog izrazito čista neba nad Islandom. 

"Nevjerojatno je moći tako izbliza (teleskopom) pratiti ne samo Mjesec nego i Saturn", rekla je Bergny, još jedna članica probrana društva promatrača. 

"Oduševljen sam svaki put kad vidim taj veliki crveni Mjesec kako visi iznad naših glava. Mjesec će ostati crven sat i 12 minuta i nema se što drugo raditi nego uživati u tome dok traje", izjavio je predsjednik te udruge astronoma amatera Saevar Helgi Bragason. 

Amerikanci, koji su uspjeli uživati u noćašnjem događaju, požurili su se na socijalne mreže podijeliti s drugima svoja iskustva. "Upravo sam ustala kako bih vidjela pomrčinu i doista je nevjerojatno. Neprekidno uzdišem od oduševljenja", napisala je Shonali Burke iz Washingtona. 

No internetom se slijevala i razočaranost onih koje su u promatranju pomrčine omeli gusti oblaci. Sarkastično zahvalivši naoblaci nad Los Angelesom "za blokiranje prve Mjesečeve pomrčine na dan zimskog solsticija u zadnje 372 godine", korisnica Twittera Cory Parker dodala je kako će sad "morati uloviti iduću" (pomrčinu). 

To bi joj moglo i uspjeti ako se pokaže ispravnom tvrdnja organizatora festivala Plava svjetlost, koji u švedski dio Laponije vodi turiste kako bi gledali polarnu svjetlost (aurora borealis), koji smatraju da će se iduća puna pomrčina Mjeseca na najdužu noć u godini pojaviti 2029., a malo teže ako su u pravu izvori koji to predviđaju tek 2094. 

Potpune pomrčine Mjeseca na zimski solsticij iznimno se događaju, o čemu svjedoči činjenica da je prošla zabilježena 21. decembra 1638., kad je trajala od 1.12 do 2.47 sati. 

Koliko je to doista bilo davno, dočarat će neki od događaja koji su ostali zapisani u povijesti. Te, 1638., godine u Evropi je bijesnio Tridesetgodišnji rat (1618.-1648.), švedski doseljenici prvi su put doplovili do Amerike i osnovali prvo naselje u današnjem Delawareu, Nizozemska je kolonizirala Mauricijus, osnovan je New Haven, prvi planirani grad u Americi, osmanlijski sultan Murat IV. Okrutni osvojio je Bagdad u ratu s Perzijom, Francuskom je vladao kardinal Richelieu, u septembru se rodio budući kralj Luj XIV. (Kralj sunce), umro je engleski pastor John Harvard, po kojem je poslije nazvano vjerojatno najpoznatije američko sveučilište, a 13 dana prije pune pomrčine umro je veliki hrvatski pjesnik Ivan Gundulić. 

Pomrčine mjeseca u prošlosti su se povezivale s praznovjerjem i smatrale lošim predznacima, osobito u bitkama. Poraz perzijskog kralja Darija III. od Aleksandra Velikog u bitki kod Gaugamela 33 godine prije Krista predvidjeli su vračevi u trenucima kad je Mjesec nekoliko dana prije bitke postao krvavocrven zbog pomrčine. 

Kristofor Kolumbo, navodno, pomrčini mjeseca duguje život. Kad je početkom 1509. ostao nasukan na Jamajci bez ikakvih zaliha hrane i s neprijateljski nastrojenim domorodcima, s pomoću astronomskog almanaha zaključio je da će se 29. februara te godine dogoditi puna pomrčina mjeseca. 

Pozvao je domorodačke vođe i zaprijetio im da će sljedeće noći učiniti da mjesec nestane ako mu ne pomognu. Nisu mu vjerovali, ali su, prestravljeni punom pomrčinom, dojurili tražiti od Kolumba da vrati Mjesec. On je to obećao učiniti u zamjenu za svu hranu i potrepštine za svoju posadu i obećanje je ispunio. Zajedno s posadom spašen je 20. juna 1504.