Operacijom "Hidroelektrana" Kordić i EPHZHB provode Tuđmanove ciljeve u Hercegovini!

Informacije Elektroprivrede Bosne i Hercegovine o postupanju kojim je izvršena promjena nosioca prava u katastarskom operatu s Hidroelektrana na Neretvi na Elektroprivredu HZ HB d.d. Mostar izazvale su mnoštvo reakcija u bosanskohercegovačkoj javnosti.

Međutim, ovo djelovanje samo je vrh ledenog brijega nastojanja da se suštinski provodi politika etničkog omeđavanja i realizacije ratnih planova koje je Haški tribunal u dva stepena vrlo jasno odredio kao "udruženi zločinački poduhvat", na čijem čelu je bio dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske. To što su politička vodstva u Sarajevu uglavnom ignorirala ove nedvosmislene političke ciljeve, naravno, nije problem HDZ-a BiH, koji nikada nije krio svoje ciljeve.

"HDZ bi trebao trpjeti kad bi imali normalnu političku situaciju. Naime, HDZ Hrvatske i HDZ BiH su članovi UZP-a. Bili su uključeni u UZP jednako kao Franjo Tuđman, Gojko Šušak itd. Kad bi htjeli biti zločesti, rekli bi da su to sada zločinačke organizacije. Međutim, na ovom području to vam neće izazvati nikakav efekt", rekao je zagrebački advokat Anto Nobilo 2018. godine nakon što je političko i vojno rukovodstvo takozvane Hrvatske Republike Herceg-Bosne osuđeno na ukupno 111 godina zatvora.

Šta je Tuđman naredio Bobetku i Šušku?

Podsjetimo, nekoliko njih je kasnije priznalo svoja zlodjela, i Bruno Stojić i Milivoj Petković; Slobodan Praljak je izvršio samoubistvo, Jadranko Prlić je još iza rešetaka, a dio njih, poput Valentina Ćorića i Berislava Pušića, ubrzo je poslije presude oslobođen, ali politički ciljevi su jasni.

Bosanskohercegovačka javnost je jedinstveno upoznata da su u okviru teritorijalnih ciljeva Republike Hrvatske i njihovih agenata u vidu HVO-a i HDZ-a BiH značajno mjesto zauzimali sistemi Hidroelektrana na Neretvi. Neki istraživači smatraju da su ovi energetski objekti bili značajna prevaga u konačnoj odluci Tuđmana da čak i regularnim snagama Hrvatske vojske (HV) pokuša osigurati "povijesne granice hrvatske države".

Evo i konkretnih činjenica iz dokumenata Haškog tribunala.

"Na 14. sjednici Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost Hrvatske (VONS), održanoj 6. jula 1993., rekao je da je od Bobetka (Janko, zapovjendik HV-a) i Šuška (Gojko, ratni ministar obrane RH) zatražio da preuzmu vlast u Jablanici zbog hidrocentrale. Sutradan je Franjo Tuđman objasnio lordu Owenu i Stoltenbergu da su prije rata Hrvatska i Bosna zaključile ugovor u vezi s tom hidrocentralom“, navodi se u prvostepenoj presudi u slučaju 'Prlić i ostali', koja je kasnije potvrđena.

Aktivnosti hrvatskog vodstva u Zagrebu prate događaji na terenu. Naime, u slučaju protiv Mladena Naletilića Tute i Vinka Martinovića Štele također je spominjana Hidroelektrana "Mostar", i to u kontekstu napada na selo Raštani, smješteno sjeverno od Mostara.

"Praljak hoće da ovlada sistemom hidrocentrala"

Riječ je o selu koje se nalazi na zapadnoj obali Neretve, koje čine "nekoliko zaselaka, silos i hidroelektrana na Neretvi".

"Između ABiH i HVO-a došlo je do niza sukoba za kontrolu nad Raštanima, čemu je razlog možda bila strateška lokacija hidroelektrane. Krajem augusta 1993. godine kontrolu nad Raštanima preuzeo je HVO. Dana 20. septembra 1993. kontrolu nad selom je ponovo preuzela ABiH“, navedeno je u optužnici protiv Tute i Štele.

Dodatno navedeno potvrđuju razgovori ratnih komandanata ljeta 1993. godine, u vrijeme međunarodnog oružanog sukoba s učešćem snaga regularne Hrvatske vojske na području Hercegovine i srednje Bosne. Konkretno, u intervjuu prof. dr. Nerzuku Ćurku za list Dobrinja (dokumentirao Infobiro Media Centra Sarajevo) u julu 1993., Rasim Delić, komandant Vrhovnog štaba Armije RBiH, spominje diverzije Hrvatske vojske na Hidrocentrali Mostar.

Profesor Ćurak konstatira da "general Slobodan Praljak očito ima namjeru da ovlada sistemom hidrocentrala na Neretvi", te generala Delića pita imamo li snage da to spriječimo.

"Mi smo i do sada pokazali da imamo snage i spriječit ćemo to. Mada je problem što oni imaju vandalski odnos u ovom ratu. Ako ne možeš nešto osvojiti, onda ćeš uništiti. Pravila rata se uopšte ne poštuju. Kakav je to odnos, recimo, i prema HE? Ako nećeš osvojiti, onda ćeš uništiti HE. Bez HE na Neretvi Hrvatska nema struje, a kako su krenuli, neće je ni imati. Tako da je neshvatljiv odnos prema objektima u ovom ratu, prema onome što bi trebalo poslije rata. Bilo je pokušaja da se uništi HE Kakanj. Ja, kao čovjek, kao vojnik, ne mogu da shvatim odnos HVO-a; dobro, za ove (četnike, op. a.) je tako kako je, ali isti takav je HVO sada. On uništava Mostar, a hoće da mu Mostar bude glavni grad", govorio je general Delić.

Hujkina poruka

Nešto ranije u tekstu Senada Avdića u Ljiljanu juna 1993. godine citira se izjava legendarnog komandanta Midhada Hujdura Hujke, u kojoj se spominje HE Mostar te govori o neiskrenosti vodstva HVO-a koje je navodno željelo pregovore u miru dok je planiralo okupaciju Mostara u maju 1993.

"Ja sam prisustvovao tim razgovorima i nisam intimno vjerovao da su predstavnici HVO-a iskreni u svojim obećanjima, jer znam da oni evo više od godinu dana ne priznaju Armiju niti rezultate koje je Armija postigla do sada. Na tom sastanku predstavnici HVO-a od nas su tražili da Armija napusti neke objekte na desnoj obali Neretve, kakva je zgrada Hidroelektrana na Neretvi i još neke druge. Mi smo odmah realizirali odgovoreno, iselili Armiju iz tih zgrada i praktično time odsjekli zgradu komande Četvrtog korpusa i Prve slavne mostarske brigade od naših jedinica. HVO nas je napao 8. maja u pet ujutro i praktično nas uhvatio na spavanju.

Na desnoj obali, na prostoru koji mi kontroliramo, nalazilo se tada oko 500 naših boraca koji zbog ovoga što sam maločas rekao nisu mogli da se probiju do zgrade Komande i da je tako zaštite. Stoga je HVO, predvođen Jukom Prazinom, zauzeo i zapalio zgradu naše Komande. No, mi smo se vrlo brzo konsolidirali i uzvratili kontranapadom. U tom našem udaru uspjeli smo ih razbiti i stići čak do Rondoa. No, iz više komande nam je naređeno da se vratimo na naše prve položaje, kako se ne bi moglo špekulirati s tim da smo mi ti koji hoće osvajati i koji prvi napadaju", govorio je komandant mostarskih boraca Hujka.

Sve ovo ukazuje da je vodstvo u Zagrebu smatralo hidroelektrane strateški važnim za svoje ciljeve u BiH. Vodstvo HVO-a i HV-a to je nastojalo realizirati vojnim putem. Od 1996. do danas te aktivnosti vode se političkim putem i "hibridnim operacijama". Za razliku od odlučnosti 1993. (posebno u Mostaru i Hercegovini), danas vidimo uglavnom pasivan odnos "političkih elita" u Sarajevu, pa ne čudi odlučna namjera HDZBiH da "završi posao". Zna se.