Gomionica kod Banja Luke: Manastir u kojem vjekovima nije prekinuto bogosluženje

Jeromonah Metodije, starješina manastira Gomionica rekao je da je manastir Gomionica posvećen prazniku Vavedenja Presvete Bogorodice "po živom narodnom predanju zadužbina nekoga od svetorodne loze Nemanjića".

Iz tog period ne postoje pisani tragovi, a prema riječima Metodija najvažnije da je Gomionica bila i ostala stara monaška naseobina, da je nastala kao manastir, da tu žive monasi, da se sabiraju vijekovima i da je to do dana današnjeg.

"Prvi pisani pomen o našem manastiru jeste iz 1540. godine gdje se manastir pominje pod današnjim imenom Gomionica i pod drugim imenom Zalužje", kaže jeromonah Metodije.

Freske iz 16 vijeka

U turskom popisu 1560. godine pominje se iguman Andrej koji je 24 godine starješina manastira Gomionice, zbog čega se i smatra da je manastir osnovan prije 1536. godine.

"Oduvijek je ustrojstvo bilo slično svim pravoslavnim manastirima, prepisivale su se knjige, slikale su se freske i ikone mnogo toga je ostalo i do naših dana hvala Bogu i pored svih nedaća i nevolja, rušenja, srknavljenja, spaljivanja, uništavanja i pljačkanja ipak ponešto je ostalo i do dana današnjeg. Najbitnije od svega toga nije bio više od osam godina pust, odnosno bez bratstva, i iznad svega što je najbitnije za jednu pravoslavnu monašku zajednicu jeste da se neprestano služila Sveta liturgija i da molitve nikada u manastiru nisu prestajale", rekao je jeromonah Metodije.

Najstarija knjiga prepisana u Gomionici prema njegovim riječima je Jersualimski Tipik 1599. godine, koja se se sa drugim knjigama i dragocjenostima sada nalazi u rumunskom Aradu, gdje su dospjele da monasima 1690. godine, za vreme Prve seobe Srba.

"Nastarije freske su u kupoli manastirskog hrama oslikane poslije obnove Pećke patrijaršije, slikane su oko 1580. godine", kazao je Metodije i dodao da je živopis najboje sačuvan u kupoli manastirske crkve i u oltaru a sve ostalo jeste u fragmentima.

Govoreći o životu i radu u ovom manastiru kaže da može da se prati od 1536. pa sve do 1941. kada rat guta cjelokupno bratstvo na čelu sa igumanom Serafimom Štrkićem.

"Njih petorica mučenički stradaju od raznoraznih neprijatelja. Ne bih nikoga izdvajao rat je svaki nesrećan sam po sebi i prljav tako da zauvijek prestaje više od 400 godina muškog opštežića u Gomionici", kazao je jeromonah Metodije.

Po prvi put u istoriji 1948. godine u praznu i opustošenu Gomionicu dolaze tri monahinje pravoslavne Ukrajinke, a s vremenom se broj povećava dok se od 1955. godine sabiraju djevojke iz ovih krajeva.

"U našem sestrinstvu danas se vodi 10 monahinja i jedna iskušenica odnosno u manastiru sedam monahinja i jedna iskušenica", rekao je jeromonah Metodije i objasnio da su tri monahinje na poslušanju u drugim manastirima i ustanovama.

Historijski manastir

Za trenutno stanje u manastiru Gomionica Metodije kaže da je "relativno dobro".

"Zašto relativno - zato što se smanjuje broj sestara, a sve veće su potrebe da tu nas mnogo više bude jer manastir koji ne počiva na bogosluženju i koji ne živi između bogosluženja jutarnjeg i večernjeg zapravo nije pravi manastir. Pravi smisao svega toga jeste da neprestano prizivamo ime Gospoda Boga svoga, ne samo za sebe, nego za sva naš narod, za sve dobronamjernike i za sve ljude ovoga svijeta. Jer, monah se zapravo izdvaja iz svijeta da bi mogao da vrati tome svijetu ničim drugim nego ljubavlju, a kako možete da pokažete ljubav prema nekome nego misleći na nekoga, a šta je zapravo molitva nego razmišljanje pobožno o svima prvenstveno o Gospodu pa onda upućeno i na sve dobronamjernike i sve koji nas okružuju", kazao je jeromonah Metodije.

Objasnio je da je manastir prihodom prvenstveno vezan uz narod "koji je nažalost u današnje vrijeme mnogo osiromašio i bez ličnih svojih prihoda".

"Pošto je sestrinstvo dosta starije ne može više mnogo da se bavi nečim. Jednostavno u manastiru radi se svega, ali je dosta smanjeno. Imamo malo bašte, nešto ekonomije, nekoliko krava, voćnjak, malo kukuruza, svega po malo, ali ne možemo nešto posebno da proizvedemo da bi mogli da se bavimo sa tim, da bi živjeli od toga jednostavno živimo prvenstveno od blagodatne pomoći Božije, i našega naroda koji je u takvom stanju kakvom jeste. Ali hvala Bogu opstaje se što je najbitnije", kazao je jeromonah Metodije.

Dodao je da se trude da uvijek nešto i novo rade, obnove starije i da sačuvaju izgled manastirskog kompleksa iz 15. vijeka.

Kroz istoriju manastarska crkva je iz brojnih razloga obnavljana ukupno 13. puta, a kada je u pitanju manastirski kompleks u toku je obnova nekadašnje škole koju je pohađao i književnik sa ovih prostora Petar Kočić, gdje je planirano da bude smješten manastirski muzej.

Na pitanje koliko je manastir značajan za stanovništvo jeromonah Metodije objašnjava da je "on autoritet naroda koji živi u okolini i šire.

"Gomionica je stari historijski manastir i vidim da mnogo znači narodu kompletne Bosanske krajine naročito grada Banjaluke. Jednostavno narod ima povjerenja u manastire i one mnoge stvari koje ne može da kaže svom parohijskom svešteniku, recimo ima potrebu duhovnu da li za ispovješću, da li za razgovorom, da li za nekakvim pitanjem on će ipak doći svakom monahu da prije kaže nego svome svešteniku. Ne zbog toga što je sveštenik nešto umanjen nego sa njima se više susreću i često ih bude i sram da tako nešto kažu, a sa monahom žele da podijele tako nešto. Jednostavno zaista veliki autoriteti su naši manastiri za naš narod", kazao je jeromonah Metodije.