Godišnjica prvog leta u svemir: Kao svi veliki ruski heroji, Gagarin je tragičan lik
I šezdeset godina nakon što je postao prvi čovjek u svemiru malo je ljudi kojima se Rusi više dive od kosmonauta Jurija Gagarina.
Njegovo nasmiješeno lice krasi murale širom zemlje.
Stoji, ruku spuštenih niz tijelo kao da leti u svemir, na pijedestalu visokom 42,5 metara iznad prometne moskovske Lenjinove avenije. Omiljen je i motiv tetovaža.
Sovjetski Savez možda je stvar prošlosti, a slavni dani Rusije u svemiru daleko su iza nje, ali Gagarinova legenda živi i dalje, simbol ruskog uspjeha i važan izvor nacionalnog ponosa, piše Jutarnji.hr.
„On je osoba koja ujedinjuje zemlju”, rekao je Gagarinov biograf, Lev Danilkin.
„To je jako rijedak primjer nečega u čemu je velika većina stanovništva složna”.
Godišnjica Gagarinova istrijskog leta 12. aprila 1961., koja se u Rusiji slavi svake godine kao Dan kosmonautike, obilježava se polaganjem vijenaca na spomenike njegovu postignuću širom zemlje.
Trajna fascinacija proizlazi ne samo iz njegove životne priče, uspona od osobe skromnog porijekla do svemirskog pionira, pa čak niti iz tajanstvenosti koja okružuje njegovu smrt.
Gagarin, kaže istoričar Aleksandar Železnjakov, bio je osoba koja budi maštu.
„On nas je iz obične biološke vrste pretvorio u vrstu koja je mogla zamisliti cijeli svijet izvan Zemlje”.
Sin stolara i mljekarice koji su preživjeli nacističku okupaciju, Gagarin se školovao za radnika u čeličani prije nego je postao vojni pilot.
A onda je, u dobi od 27 godina, u letjelici Vostok 108 minuta letio oko Zemlje.
Njegova odvažnost i profesionalizam služile su kao primjer savršenog Sovjeta, ali su legendu o Gagarinu pratile i priče o drugarstvu, hrabrosti i ljubavi prema supruzi Valentini i njihove dvije kćeri.
Gagarin je napisao svojoj supruzi dirljivo oproštajno pismo u slučaju da pogine u misiji, što je dugo bila tajna.
„Ako nešto pođe po zlu, molim te, posebno tebe, Valjuša, da ne umreš od tuge. Jer takav je život”, napisao je.
U intervjuu za AFP 2011., kozmonaut Boris Voljnov prisjetio se čovjeka koji je, unatoč tome što je uživao privilegije sovjetske elite, znao provesti sate na telefonu kako bi osigurao lijekove ili mjesto u bolnici za svoje manje bogate prijatelje.
Vrativši se na Zemlju, Gagarin se zatekao u središtu propagandne kampanje o superiornosti sovjetskog društva.
Danilkin kaže da su ga vlasti koristile kao uzor prema ostatku svijeta, ali i da bi uvjerile sovjetske građane koji su preživjeli Drugi svjetski rat i staljinističku represiju da „žrtve prethodnih desetljeća nisu bile uzaludne”.
Predsjednik Vladimir Putin prisvojio je to nasljeđe kako bi zacementirao svoj stisak na vlasti i promicao je sovjetske uspjehe kako bi učvrsnuo podršku svojoj 20-godišnjoj vladavini.
„Sadašnje vlasti metodično prisvajaju popularne kultove: prvo pobjedu u Drugom svjetskom ratu, potom osvajanje svemira”, kaže Danilkin.
Kao i svi veliki ruski heroji, Gagarin je tragičan lik.
Njegova pogibija tokom trenažnog leta 1968., u dobi od 34 godine, i dalje je misterija, jer vlasti nikada nisu objavile cjelovit izvještajo istrazi uzroka nesreće.
Djelomični podaci sugerišu da se njegov MiG-15 sudario s meteorološkim balonom, ali zbog manjka transparentnosti alternativnih teorija ne nedostaje.
Po jednoj, Gagarin je bio pijan, druga kaže da ga je Kremlj eliminisao strahujući od njegove popularnosti.
Mnogi se Rusi do danas nisu pomirili s njegovom smrću.
„Kako je vrhunski kosmonaut, tako mlad i dobar čovjek, mogao tako iznenada poginuti?”, pita se istoričar Železnjakov.
„Ljudi to još nisu preboljeli”.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.