Tako je govorio fra Ivo Marković: Prave Hrvate šizofrenim, vode politiku da Bosna nije naša zemlja

Autor: Radiosarajevo.ba

Bosanskohercegovačka, pa i regionalna javnost, šokirano je reagirala na sramotne postupke navijača Zrinjskog tokom odigravanja finala Kupa Bosne i Hercegovine u Mostaru 6. maja, kada je izviždana himna naše države.

Navijači su skandirali: "J*** te Bosno, je*** te ja, Hrvatska moja domovina."

Politika nijekanja Bosne

Rezultat utakmice, u kojoj je Zrinjski slavio s 1:0, ostao je u sjeni mržnje prema domovini u kojoj žive i navedeni „zaljubljenici u nogomet“. Šokiran je bio i dio javnosti susjedne Republike Hrvatske.

Iako je lider Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH Dragan Čović požurio sanirati štetu izjavljujući kako je Bosna i Hercegovina domovina i Hrvata, Ultrasi su zapravo dobro razumjeli politiku koju vodstvo te hrvatske stranke godinama i decenijama vodi, te šta je suština politike koju "u rukavicama" i bez njih vodi mostarski "sokol".

Dok se s jedne strane tobože bori za "jednakopravnost" i "održivu BiH", HDZ BiH zapravo vodi staru ratnu politiku kojoj je cilj dokazati neodrživost naše zemlje te da se po tom osnovu treba podijeliti najprije na entitete (nismo li to slušali ovih dana), a onda, jasno, i između susjednih država, što je u samom uzroku pokušaja destabilizacije na našim prostorima. To je tajna veza koju je HDZBiH našao sa Miloradom Dodikom i starom (veliko)srpskom politikom, čiji ciljevi su nedvosmisleni.

Na šizofrenost takve politike, pa i štetnost po sami hrvatski puk, odavno upozoravaju bosanski franjevci, a među onima koji su opasnost takve politike prepoznali je fra Ivo Marković, istaknuti teolog i mirotvorac.

"Ta politika nijekanja Bosne i okretanja hrvatskog naroda od Bosne, to je najopasnije što je ta politika napravila...", rekao je svojevremeno.

Štaviše, smatrao je da je "središnji problem katolika, Hrvata u Bosni to što se sustavno vodi politika da ovo nije naša zemlja".

"To je bit nas bosanskih franjevaca, da je Bosna zemlja bosanskih Hrvata, bosanskih katolika i mislim da mi imamo svjedoke i u ratu i sada da je Bosna naša zemlja. Dio Bosne, osobito ta Herceg-Bosna, poveo je politiku da Bosna nije naša zemlja, da je samo Hrvatska naša domovina. Prave Hrvate, katolike šizofrenim: živiš na jednom mjestu, a drugdje pripadaš. Stvara se mržnja prema Bosni, osobito mržnja prema muslimanima. Osobno smatram da se od takve politike treba okrenuti. Ovo je moja zemlja, Bosna", govorio je fra Ivo Marković 2019. godine.

Hrvati, govorio je, trebaju da kažu: "Nisam ja neki istarski Hrvat ili zagorski, nego ja sam bosanski Hrvat, Bosna je moja zemlja i ja živim kod svoje kuće."

"To bi bila prava politika Hrvata u Bosni. Hrvati sada iseljavaju. Svjedok sam toga, susrećem ljude koji kažu da ne mogu ovdje živjeti jer se stalno gaji mržnja, osobito prema muslimanima, umjesto da se razvija dijalog, da se razvija i pravi suradnja, da se izgrađuje zajednički dom. Ovdje se tako ružno radi. Sada je najveći izazov Bosni iseljavanje ljudi. Hrvati iseljavaju, svjedok sam, zato što smatraju da ne mogu živjeti s muslimanima. Moramo raditi na tom pomirenju, čišćenju prostora. Mislim da su za sadašnju situaciju odgovorni svi. Za situaciju Katoličke crkve to je prije svega politika Hrvatske, vrlo loša, koja se, nažalost, još nije okrenula.

Još se nije priznao promašaj Herceg-Bosne i koliko je zla nanio ne samo Hrvatima u Bosni nego i hrvatskoj državi, odnosno da se od toga treba radikalno okrenuti i gledati Bosnu kao zemlju i hrvatskog naroda te da hrvatska država pomogne da mi ovdje živimo kao u svojoj zemlji, normalno s njima povezani, blisko jer smo isti etnički narod. Mislim da tu ima puno prostora za obraćenja, za preokret", isticao je fra Ivo.

"Bosna blagoslovljen prostor"

Svjedočio je kako je – nažalost – prije i nakon rata dominantna hrvatska politika od Hrvata planirala napraviti dijasporu u vlastitoj zemlji.

"Mi franjevci imamo povijesni osjećaj, stvorena je tradicija. Franjevci su u ovako složenoj Bosni, i danas i ranije, govorili da je Bosna blagoslovljen prostor. Govorili su – volite jedni druge, bez razlike u vjeri. Bosanski franjevci to smatraju svetinjom", govorio je.

"Bosna je dom, kuća svih njenih naroda, a mi se svađamo, umjesto da budemo ono što je Bog predvidio… Da svaki od nas bude svoj i da se razvija, a mi mislimo da jedni druge ugrožavamo. Umjesto da stvaramo ljubav, mi stvaramo strah".

Na kraju je uvijek poručivao:

"Bosna, sva Bosna, domovina je hrvatskog naroda, ne samo Hercegovina. Bosna i Hercegovina", tvrdio je također.

U knjizi Franjevci – Čuvari Bosne autora Faruka Vele, fra Ivo Marković, i ne slučajno, citira fra Josipa Markušića (1880.–1968.), "jednog od najznačajnijih franjevaca u cjelokupnoj povijesti Franjevačke provincije Bosne Srebrene", i to u pismu liderima nacionalnih partija 1939. godine, nakon zlokobnog dogovora između Vladka Mačeka i Dragiše Cvetkovića o podjeli Bosne, pretače svih kansijih dogovora o podjeli BiH:

"Ne dajte da se Bosna dijeli ili krnji ni za jedan pedalj zemlje, ni za jednog čobanina – ni za kakve izglede, prilike, pokore, obećanja.

To bi bila izdaja povijesti, naše duše, a ujedno klica temeljnog slabljenja države."