Drvar: Titova tvrđava srušena bez ispaljenog metka

Titova pećina je zatrpana stijenama i zatvorena za posjetioce, iz nekadašnjeg grada heroja narod se masovno iseljava, ali Drvarčani, ipak, sa optimizmom dočekuju 25. maj.

Ništa im, osim optimizma, valjda nije ni preostalo, pa se užurbano pripremaju da na jubilarnu 75. godišnjicu čuvenog Desanta na Drvar, dočekaju, kako vjeruju, hiljade turista-antifašista.

Travnjak u Memorijalnom centru „25. maj“ je pokošen i utegnut, šaroliki suveniri s Titovim likom i boce čuvene drvarske rakije drenje uredno složene u izlozima, bina podno devastirane pećine spremna za svečane govore.

„Još samo da bude lijepo vrijeme, kiša nam može pokvariti sve“, kaže Suzana Jelić, mlada direktorka JU Centar za kulturu i sport Drvar, u sklopu kojeg djeluje i spomen kompleks posvećen sjećanju na posljednju veliku bitku jugoslovenskih partizana u Drugom svjetskom ratu.

Jelić kaže da su dolazak u Drvar najavili ostarjeli partizani i mladi planinari iz svih krajeva bivše Juge, među kojima, kao i ranijih godina, prednjače Slovenci. Stižu i paraglajderi iz Crne Gore, Cazina i Bihaća i avijatičari sa tri aviona iz Aerokluba Prijedor, pa će nebo nad Drvarom biti šareno i ispunjenom dobrim vibracijama.

Planinari će se spuštati niz staru Titovu stazu, igraće i pjevati mladi folkloraši i dječica iz lokalnog vrtića „Majka Hrabrost“, u tri kazana krčkaće se ukusni vojnički pasulj. Samo da vrijeme bude lijepo…

Ali, vrijeme se u Drvaru je već odavno opasno zamutilo. Simbolično i doslovno. Uporna žestoka kiša pokrenula je prije dva mjeseca odron, koji je zatrpao Titovu pećinu, simbol desanta, Drvara i antifašizma.

Time su, definitivno, pokopane i nade Drvarčana u uspješnu turističku sezonu, a turizam je u ovom posustalom i osiromašenom gradu jedan od rijetkih izvora prihoda.

Baraka, na čijoj je terasi, kako nam otkriva Jelena Kecman, mlada kustosica Muzeja „25. Maj“, Josip Broz Tito prvi put snimljen kamerom, ozbiljno je oštećena. Na drugoj baraci krov je urušen, ulaz u je pećinu zatrpan stijenama, a klizište ne miruje, pa bi svaki korak neoprezni posjetilac mogao platiti glavom.

Katanac na ulazu bio je jedini mogući izbor. Tako će, zakatančena, Titova nekad neosvojiva tvrđava, dočekati i 25. maj. Ono što nije mogla Hitlerova vojna sila učinila je priroda, uz obilatu pomoć dugogodišnje nebrige za antifašističko nasljeđe, kakvim bi se neke srećnije nacije dičile naveliko.

Više pročitajte OVDJE