Dadić: Franjevačka teologija bit će dio Univerziteta Sarajevo, franjevci ostaju vjerni svojoj Bosni!

Puno se posljednjih dana u BiH, Sarajevu pa i izvan naše domovine govorilo i pisalo o slučaju gašenja Franjevačke teologije nakon toliko godina njezina djelovanja.

Mnogi su u javnosti iznijeli svoja promišljanja, emocije pa i iskrenu zabrinutost u pogledu budućeg djelovanja nas franjevaca - istinskih 'čuvara Bosne'. Nažalost, uz dobronamjerna razmišljanja ima tu i ljudi koji radi neupućenosti krivo predstavljaju ono šta se događa oko naše Teologije. A to je dijelom i stoga što su o tome najmanje govorili oni kojih se pitanje te naše visokoškolske ustanove od nesumnjive važnosti za obrazovanje, kulturu i uopće društvo, najviše tiče – bosanski franjevci.

O svemu što se tiče Franjevačke teologije, o tome ostaju li franjevci u Sarajevu i Bosni, o njihovom budućem angažmanu ovdje, pa i o našoj domovini i njezinoj budućnosti, za portal Radiosarajevo.ba ekskluzivno govori fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene.

Razgovarao: Faruk Vele, za Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Uvaženi gospodine Dadiću, hvala Vam na prilici da razgovaramo u jednom, rekao bih, važnom trenutku ne samo za Provinciju Bosne Srebrene, već i naše društvo. Ovih dana čujemo dosta glasova koji komentiraju vijest da se gasi, kako se tvrdi, Franjevačka teologija u Sarajevu (Nedžarići), i to nakon 116 godina djelovanja na prostorima naše domovine. Šta se zapravo dešava?

Fra Zdravko Dadić: Za nas franjevce Bosne Srebrene uvijek je bilo jako važno da imamo vlastite odgojne ustanove i obrazovne institucije.  Naša su braća kroz duga stoljeća morali ići na školovanje u inozemstvo, prvo u Ugarsku, Hrvatsku, Italiju, i na mnoga druga mjesta, pa su zato odlučili osnovati svoje vlastite škole u Bosni smatrajući kako je to najbolji način odgoja za buduće franjevce. Te naše institucije su donedavno nesmetano funkcionirale. Nažalost, zbog učestalog trenda smanjenja broja studenata, već dugo vremena osjećamo potrebu da napravimo iskorak što se tiče Franjevačke teologije u Sarajevu.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Zadnjih deset i više godina na našim franjevačkim provincijskim kapitulima – uz molitvu i druge važne teme – ozbiljno se promišljalo o budućnosti Franjevačke teologije. I svaki put smo smatrali kako je bitno da zadržimo svoju Franjevačku teologiju. Kapitul 2022. godine bio je prekretnica jer smo i tada uz sagledavanje svih činjenica ipak odlučili da samostalno nastavimo svoj hod. No na našem zadnjem kapitulu u travnju ove godine donijeli smo zaključak kako naša Teologija nastavlja svoj hod unutar Katoličkog bogoslovnog fakulteta (KBF) Univerziteta u Sarajevu (UNSA). Kada je iz Rima došao signal da naša afilijacija sa Zagrebom više neće biti moguća, mi smo na ovogodišnjem Kapitulu donijeli odluku da na drukčiji način nastavimo svoje franjevačko teološko obrazovanje i poslanje. Dakle, ne da ga ugasimo, nego da ga nastavimo kao sastavnica Univerziteta Sarajevo u sklopu Katoličkog bogoslovnog fakulteta.

Upravo ovih dana završavamo sporazum s velikim kancelarom, sarajevskim nadbiskupom Tomom Vukšićem, sa Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Sarajevu. Želimo naći modus kako ćemo upisati naše studente i na koji način bi naši profesori, koji zadovoljavaju potrebne standarde, također bili angažirani na Univerzitetu u Sarajevu. To je tema koju ćemo nastaviti živjeti u Sarajevu. Imamo vrlo snažno uporište, tradiciju i dugogodišnje iskustvo...

Radiosarajevo.ba: Franjevci, dakle, ostaju u Sarajevu?

Fra Zdravko Dadić: Franjevci ostaju i nigdje ne idu iz Sarajeva, a i naši studenti-bogoslovi s profesorima ostaju u Sarajevu na Nedžarićima. I dalje ćemo svoje studente odgajati za život ovdje u BiH kao što smo to i do sada radili. Vezano za naše studente i dalje nam je vrlo važno da očuvamo svoju vlastitu posebnost i franjevački pečat kako bi naši bogoslovi nakon studija izašli formirani kao  bosanski franjevci. Najposlije, svi smo svjesni da u BIH institucionalno djelujemo preko 730 godina i da smo jedini koji imamo kontinuitet postojanja još iz srednjeg vijeka.  Zapravo, želimo i dalje u ovoj zemlji, za koju držimo da je lijepa i koju iskreno volimo, ostavljati svoj franjevački trag kako smo to radili skoro osam stoljeća.

Gdje god da 'začeprkamo' u povijesti naše zemlje, naići ćemo na franjevce: medicina, školstvo, umjetnost, književnost, kultura – svugdje na počecima tih grana nalazimo nekog bosanskog franjevca. Mi želimo i dalje živjeti tu stvarnost. Koliko nam je to važno, govori i činjenica da naša provincija ima 11 fratara na postdiplomskim studijima – sedam u Rimu, dva u Sarajevu, jednog u Zagrebu, jednog u Minhenu.

Radiosarajevo.ba: Svi oni se vraćaju u Bosnu?

Fra Zdravko Dadić: Da, naravno da će se oni nakon studija vratiti u Bosnu i u Sarajevo te nastaviti franjevački hod i kroz Univerzitet u Sarajevu.

Radiosarajevo.ba: Ljudi su, ipak, emotivno doživjeli vijest o Franjevačkoj teologiji. Bilo je brojnih javnih komentara iz različitih etničkih i vjerskih grupa, Bosanaca. Čini se da se stekao utisak da franjevci napuštaju Bosnu. A, evo, vidimo, nije tako. Kako ste sve to doživjeli?

Fra Zdravko Dadić: Meni je drago da mi franjevci i dalje izazivamo emocije kod ljudi. Kakvi su to životi koji se ne dotiču nikoga? Lijepo je da se Franjevačka teologija i franjevci dotiču ljudi u BiH i izvan nje. Hvala Bogu, mi svoju prisutnost u BiH ne mijenjamo. Franjevačka teologija, istina, neće biti samostalna kao što je bila do sada, ali će ona nastaviti djelovati u sklopu Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Vijest o integraciji Franjevačke teologije u Sarajevu u Katolički bogoslovni fakultet izazvala je brojne reakcije, što je razumljivo jer je Franjevačka teologija stoljećima bila važan dio duhovnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine. Doživio sam to kao izraz duboke povezanosti ljudi s našom zajednicom i njenim naslijeđem, što me dirnulo, ali i potvrdilo odgovornost koju nosimo. Neki su pomislili da ova promjena znači odustajanje franjevaca od Bosne, no to apsolutno nije istina. Naprotiv, ovaj korak je dio našeg nastojanja da osiguramo održivost i snagu naše misije u suvremenim uvjetima. Franjevci ostaju čvrsto prisutni u Bosni i Hercegovini, posvećeni pastoralnom radu, obrazovanju i karitativnim djelatnostima. Integracija teologije u širi crkveni okvir omogućit će nam da još učinkovitije služimo narodu, uz očuvanje našeg franjevačkog duha i identiteta. Ova odluka donesena je s puno razmišljanja i molitve, uvjereni da je to put kojim nas vodi Božja providnost.

Radiosarajevo.ba: Hoće li Franjevačka teologija u okviru Katoličkog bogoslovnog fakulteta imati neku vrstu posebnosti unutar novog koncepta, određenu katedru i slično?

Fra Zdravko Dadić: Kad se radi o integraciji Franjevačke teologije s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, ona podrazumijeva više slojeva. Jedan je onaj unutarcrkveni, a drugi se događa unutar samog Univerziteta u Sarajevu, gdje mi trebamo dobiti suglasnost da formiramo Katedru za franjevačku duhovnost, gdje bismo imali predmete vezane za franjevačku duhovnost, franjevačku povijest i franjevačke izvore. Mi ćemo, zapravo, kroz tu katedru nastojali pokazati kako franjevačka prisutnost u Bosni i dalje živi.

Radiosarajevo.ba: Da li je bilo pritisaka sa bilo koje strane, izvana BiH, da se Franjevačka teologija gasi, da franjevačka prisutnost bude manja?

Fra Zdravko Dadić: Ova tema nije nova i ona je davno otvorena. Kada je provincijal Bosne Srebrene bio fra Mijo Džolan (2000-2009), već se razgovaralo kako bi trebalo osnovati zajednički studij Franjevačke provincije Bosne Srebrene  i Vrhbosanske nadbiskupije. Tada se predlagalo da bi obje naše odgojno obrazovne institucije samostalno djelovale do dodiplomskog studija, a postdiplomski bi trebao biti zajednički. No to se iz raznoraznih razloga nije dogodilo. Bilo je i drugih pokušaja i razmišljanja kako nastaviti život naše Franjevačke teologije. Izvana smo za to imali poticaj i generala našeg Reda fra Massima Fusarellija koji nas je pozvao da ozbiljno iščitavamo znakove vremena u kojem živimo.

Poticao nas je da shvatimo da ne možemo dugo na ovaj način djelovati i da iskoristimo prostor i vrijeme kako bismo na najbolji način nastavili svoje poslanje u Bosni. Kada nas je prije koju godinu posjetio u Sarajevu, sastao se i nadbiskupom Vukšićem pri čemu se uz ostalo  razgovaralo na koji bi način Franjevačka teologija mogla nastavi svoj život u sklopu Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Trebamo reći i jedno veliko hvala Katoličkom bogoslovnom fakultetu iz Zagreba kojem smo od rata bili afilirani i koji nam je dopuštao izdavanje diploma Zagrebačkog sveučilišta. Došli smo, istina na kraj jednog puta koji je otvorio nove mogućnosti i prigodu za rast na jedan novi način. Nadam se da ćemo tu prigodu znati iskoristiti. Ne samo što ćemo i dalje školovati svoje studente u Sarajevu, nego što ćemo kroz postdiplomske studije mnoštvo naših fratara uključiti u Univerzitet Sarajevo.

Radiosarajevo.ba: Koliko sam saznao, postoje promišljanja u pravcu da današnja Franjevačka teologija ostane znanstvena ustanova. Je li to tačno? Šta bi to moglo donijeti kroz više od stoljeće djelovanja?

Fra Zdravko Dadić: Mi smo prije 15 godina formirali Franjevački povijesni institut uz želju da kroz njega još bolje i kvalitetnije istražimo vlastitu povijest i povijest ove zemlje.

Negdje smo utišali taj rad. Mislim da je sad vrijeme da oživimo Franjevački povijesni institut. To je naša prigoda da oživimo neke projekte koje smo možda stavili ustranu. Imamo veliku i važnu knjižnicu na Nedžarićima, dobru infrastrukturu i rekao bih uz dobru volju da će i tu doći do iskoraka.

Franjevačka poruka političarima

Radiosarajevo.ba: Sigurno ima onih koji žele pomoći Franjevačkoj teologiji i franjevcima. Šta Univerzitet Sarajevo, vlasti i građani mogu učiniti u ovom procesu?

Fra Zdravko Dadić: Kao što sam već rekao, drago mi je da smo ljudima tema, jer to znači da smo im važni i da se ljudi zanimaju za nas. Iskreno bih volio da nakon potpisivanja sporazuma s Katoličkim bogoslovnim fakultetom i Vrhbosanskom nadbiskupijom, doživimo otvorenost Univerziteta u Sarajevu i Kantona Sarajevo. Nadam se da će nam izići ususret kada budemo tražili da dio naših profesora bude zaposlen na tom fakultetu, da nam to zakonski omoguće. Tu računam na otvorenost, na onu emociju koju ljudi gaje prema nama franjevcima. Mi ćemo tu emociju znati cijeniti i uzvratiti na nju kao što smo i do sada činili.

Radiosarajevo.ba: Govorimo u vrlo vrućem vremenu. I dalje se neki upinju dokazati da je Bosna nemoguća, a iskustvo franjevaca svjedoči – moguća je. Šta bi bila vaša franjevačka poruka u BiH kako ne bismo napravili nove povijesne greške? Kako bismo ljude mirili i povezivali, i shvatili koliko nas više toga spaja nego razdvaja?

Fra Zdravko Dadić: Moram priznati da ne vidim temeljnu razliku među nama u BiH. Kada nas pogledam, teško na našim licima čovjek može razaznati tko je Hrvat, Bošnjak, Srbin... Te razlike se više osjete u jeziku – bosanskom, hrvatskom, srpskom – ali za druge ti tragovi i ne postoje. Oni vide iste ljude. Obilazeći svijet, vidim jednu stvarnost koju ne želim da mi ovdje živimo. Vidim ljude koji samo rade i čitav im se život vrti samo oko posla i novaca. U Bosni vidim ljude koji, ipak, znaju i kvalitetno živjeti. Želim da shvatimo da mi u Bosni možemo lijepo živjeti i biti otvoreni jedni prema drugima. Bez obzira na to što mi često volimo kukati kako nam svašta fali – mislim da ne živimo tako loše kako se ponekad zna pričati. U Bosni se još uvijek lijepo živi. Evo, moje iskustvo odlaska u Australiju početkom ove godine: ljudi ustaju u tri ujutro, u četiri idu na posao, vraćaju se oko četiri popodne, večeraš, uradiš nešto, pa spavanje.
Ja ne želim takav životni ritam za nas ovdje, jer on onemogućava kvalitetu života.

Bosna i Hercegovina nije mit niti slučajna zemlja – ona je duboko utkana u identitet i povijest franjevaca, posebno nas iz Provincije Bosne Srebrene. Mi ovdje živimo više od sedam stoljeća, rame uz rame s drugim narodima i vjerama. I naše svakodnevno franjevačko iskustvo pokazuje: Bosna je moguća. Ne samo moguća – ona je potrebna kao prostor susreta, suživota i međusobnog uvažavanja i poštovanja.

Naša poruka ovom društvu je jednostavna, ali duboko evanđeoska: budimo ljudi jedni drugima. Ne zaboravimo svoju vjeru, svoj narod, svoj jezik – ali ne gradimo identitet na poricanju drugoga. Povijesne greške nastaju onda kada u srcima ljudi nestane mjesta za susjeda. Kada prestanemo gledati u oči onome tko je drugačiji, tada prestaje i Bosna.

Franjevački poziv je biti brat svakome čovjeku. Ako Bosna želi opstati – a vjerujemo da želi – tada mora ponovno naučiti govoriti jezik bratstva. Ne postoji budućnost ako ne njegujemo kulturu dijaloga, ako ne poštujemo istinu, pravdu, ali i praštanje i milosrđe. Pozivam sve – vjernike, političare, medije i obične ljude – da se ne damo zarobiti starim podjelama. Imamo priliku biti bolji nego jučer. I moramo je iskoristiti."

Franjevačka teologija ostavila je veliki trag u Bosni

Radiosarajevo.ba: Vratimo se nakratko u prošlost. Šta je sve doprinos Franjevačke teologije Sarajevu, Bosni i Hercegovini kao državi, i našem društvu?

Fra Zdravko Dadić: Franjevačka teologija u Sarajevu, utjelovljena u Franjevačkoj teologiji na Nedžarićima, nije samo akademska institucija – ona je simbol duhovne i intelektualne prisutnosti franjevaca u srcu Bosne. Njezin doprinos Sarajevu, Bosni i Hercegovini i ovome društvu višestruk je.

Prvo, ona je čuvarica identiteta, kulture i obrazovanja jednog naroda, ali i otvorena kuća dijaloga. Naša teologija nije nikada bila zatvorena u vlastiti svijet – uvijek je tražila mostove prema drugima, prema društvu, znanosti, kulturi i drugim religijama. U najtežim vremenima, pa i tijekom rata, vrata Teologije su bila otvorena, a njezini profesori i studenti svjedočili su kako vjera može biti snaga pomirenja, a ne sukoba.

Drugo, Teologija je bila i ostala mjesto odgoja generacija svećenika, redovnika i laika koji danas služe narodu ne samo u BiH nego i širom svijeta. Mnogi naši diplomanti su danas profesori, duhovnici, humanitarci, aktivisti, ljudi koji znaju spojiti vjeru i život, evanđelje i stvarnost.

U konačnici, vjerujem da je njezin najveći doprinos u tome što nije odustala od nade – nade u čovjeka, u Boga, u Bosnu i Hercegovinu kao zajednički dom svih njezinih naroda i građana.

Kada govorimo o Franjevačkoj teologiji, ne možemo ne spomenuti da je kroz tu visokoškolsku ustanovu prošao velik broj mladića i djevojaka. Velik je broj ljudi bio uključen u odgojno-obrazovni proces. Velik broj studenata prošao je kroz tu školu. Oni su se ostvarivali kao fratri i profesori po cijeloj BiH i svijetu i mi smo kao franjevci itekako ponosni na sve što smo tim ljudima ponudili omogućivši im kvalitetno školovanje.