Crkva svetog Vinka Paulskog u Sarajevu: Historija, tradicija i značenje Božića u Sarajevu

Crkva svetog Vinka Paulskog je jedna od najstarijih crkava u Sarajevu i u njoj boravi red Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. 

Projektant crkve je prema jednom izvoru bio Josip Vancaš, autor većine katoličkih objekata širom Bosne i Hercegovine, koji datiraju iz tog vremena. 

Zemljište na kojem se danas nalazi samostan i crkva su sestre dobile od prvog vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera, a u sklopu se nalazila škola. Građevinsku dozvolu za crkvu sestre dobijaju 1883. godine u maju, a izgradnja je završena za nekoliko mjeseci, odnosno 19.11. 1883. godine. 

Gradnja i uređenje interijera crkve je bila spora i sastojala se uglavnom od darova vjernika, prijatelja sestara, raznih društava u gradu i izvan države.

Ekipa portala Radiosarajevo.ba je posjetila crkvu svetog Vinka Paulskog u današnjoj Titovoj ulici, koja je proglašena nacionalnim spomenikom BiH 2011. godine. 

Razgovor smo obavili sa časnom sestrom Augustinom Matijević, koja je provincijalna poglavarka u ovom samostanu. 

Osim kratkog historijata crkve, sestra Augustina nam je otkrila kako ona sa malom zajednicom sestara dočekuje i slavi najsvetiji kršćanski praznik Božić. 

"Sve religije svijeta nastoje pronaći put prema Bogu i način kako da mu se približe. Kršćanstvo je u tome jedinstveno jer polazi iz sasvim drugačije perspektive: čovjek se ne uspinje k Bogu, nego Bog silazi k čovjeku. U Božiću slavimo upravo tu istinu, Bog koji u Isusu Kristu dolazi među ljude, dijeli njihovu stvarnost i pokazuje koliko mu je čovjek važan. Zato Božić za mene znači slavljenje ljubavi koja ide u susret čovjeku. 

Sestra Augustina smatra da je Božić vrijeme kada srce toplije kuca, kada se u duši javlja milina i želja za provođenjem vremena u zajedništvu, molitvi, ljubavi i brizi.

To je vrijeme kada svako od nas nastoji svoju dušu i srce pripraviti za dolazak Krista, tako pripremiti mjesto da se Isus rodi u našem srcu, da mu s nama i uz nas bude toplo i dobro. Tako je kako ja proživljavam vrijeme Božića", rekla je sestra Augustina. 

Specifičnosti slavlja Božića u samostanskoj zajednici

Na naše pitanje po čemu je Božić u samostanskoj zajednici drugačiji od porodičnog okruženja, sestra je odgovorila da Božić u suštini ima istu poentu i u samostanskoj zajednici i u porodičnom okruženju, a to je slavlje rođenja Isusa Krista. 

"Istina je da se proživljava na nešto drugačiji način. I samostanska zajednica zapravo jest jedna porodica: poznajemo jedni druge, dijelimo svakodnevicu, odgovornosti i službe, svako sa svojim obavezama i darovima. Prva razlika je što su u samostanu sve odrasle osobe, pa se život lakše organizuje, a naglasak je na izvanjskom slavlju", kazala je sestra Augustina. 

Istakla je da se veći fokus stavlja na molitvu, tišinu i zajedništvo koje nas vodi prema dubljem smislu svega se slavi. 

"Radost Božića ne zadržavamo samo za sebe. Ona se iz iskustva Božje ljubavi prirodno prelijeva u međusobne odnose unutar zajednice, ali i prema cijeloj crkvi kojoj pripadamo. U tom smislu Božić u samostanu postaje svjedočanstvo koje je tiho ali snažno, a to je da je Bog prisutan i da njegova ljubav želi biti poklonjena svima", pojasnila je provincijalna poglavarica. 

Zanimalo nas je kakvu božićnu poruku je sestra Augustina imala za vjernike u ovom vremenu brojnih izazova.

"Mislim da je danas, kao i u svakom vremenu, najveći izazov - ljubav. Bog je ljubav i upravo nam je u Božiću tu ljubav najkonkretnije pokazao", kratko je rekla provincijalna poglavarica.

Da bi prenijela svoju poruku, sestra je izdvojila jedan citat iz Biblije koji glasi: "Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorodenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni." Iv 3, 16.

"U vremenu obilježenu nesigurnošću, podjelama i strahom, Božić nas podsjeća da nismo prepušteni sami sebi. Bog dolazi u susret čovjeku, ulazi u njegovu stvarnost i daruje mu nadu koja ne razočarava. Njegova ljubav nije apstraktna, nego utjelovljena - postaje blizina, milosrđe i vjernost", objasnila je sestra Augustina. 

Časna sestra je rekla da je poruka Božića vjernicima da su neizmjerno ljubljeni i da je smisao života odgovoriti na tu ljubav. Istakla je da po njenom ubjeđenju Bog želi čovjekovu sreću i to ne samo u vječnosti, nego već ovdje i sada. 

"Ako tu božićnu poruku ljubavi dopustimo da dotakne naša srca, ona ima snagu mijenjati nas, naše odnose i svijet u kojem živimo", rekla je.

Specifičnosti Božića u crkvi svetog Vinka Paulskog u Sarajevu

Pitali smo da li se u crkvi svetog Vinka Paulskog u Sarajevu njeguju posebni božićni običaji na šta je sestra imala zanimljiv odgovor. 

"Božični običaji koji se njeguju u crkvi sv. Vinka u Sarajevu u mnogočemu su slični onima u drugim crkvenim i redovničkim zajednicama, no nose I svoj prepoznatljiv, poseban pečat. Već u vremenu Došašća nastojimo se pripremiti ne samo izvana, nego ponajprije iznutra, kroz molitvu, post i odricanje".

Naglasila je da u samostanu niko ne doživljava post kao puku obavezu nego kao priliku za solidarnost. 

"Ono čega se odreknemo nastojimo darovati onima koji su u potrebi, bilo kroz materijalnu pomoć, bilo kroz osobni susret i blizinu", objasnila je sestra Augustina. 

Dodala je da u ovom periodu posjećuju porodice koje žive u teškim okolnostima, želeći im donijeti barem malo nade, pažnje i božićne radosti.

Također je istakla da je posebna pažnja usmjerena na zajedništvo. 

"U zajednici se pripremaju božićni kolači i mali darovi Kojima želimo razveseliti prijatelje, dobročinitelje i sve one koji nas prate i podupiru. Ti jednostavni znakovi pažnje postaju način da zahvalnost pretvorimou konkretan čin", podijelila je sa nama provincijalna poglavarica. 

Istakla je da centar svega ostaje liturgijsko slavlje Božića. To podrazumijeva euharistiju, molitvu i zajedničko slavljenje rođenja Isusa Krista. 

"Upravo tu u susretu s utjelovljenim Bogom, svi naši običaji dobivaju svoj puni smisao: biti bliže jedni drugima i otvoriti srce onima kojima je Božić najpotrebniji", rekla je našoj ekipi sestra Augustina. 

Našu sagovornicu smo također pitali kako izgleda Badnja večer u njihovoj zajednici na što je ona odgovorila da je za nju ljepota Badnje večeri što vraća sjećanje na ljepotu porodičnog okupljanja.

"Cijeli taj Badnji dan je poseban. Toga dana su i vjernici i sestre od davnih vremena naučili da je to dan posta i nemrsa. Za večeru se spremaju posna jela, završavaju se poslovi oko kićenja, spremanja i pripreme za Božić. Sestre toga dana više vremena posvećuju molitvi i meditaciji. Okupljanje oko zajedničkog stola, molitva i druženje. U ponoć odlazimo na sv. Misu ponoćku. To je jedan posebni osjećaj topline i sjećanja na djetinjstvo i drage uspomene. Poslije sv. Mise ostaje se dugo budno u zajedništvu, čestitanju i druženju, uz pjesmu", detaljno je objasnila. 

Željeli smo saznati da li se u Sarajevu njeguju neki specifični, lokalni božićni običaji koji se razlikuju od drugih sredina.

Sestra Augustina nam je objasnila da se u njihovoj crkvi uglavnom bilježe običaji mjesta iz kojih sestre koje borave tu dolaze. Naglasila je da su to manje više isti ili slični običaji. Također je dodala da je upravo u tim sitnim razlikama bogatstvo.

Važnost tradicije za jedno društvo

Zanimalo nas je koliko je važno očuvati tradiciju i prenositi je na mlađe generacije na šta je sestra Augustina rekla da je to iznimno važno jer čuva identitet jedne zajednice i povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost.

"Tradicija nije samo skup običaja, nego živo iskustvo vjere, vrijednosti I načina života koji smo primili od onih prije nas. Prenoseći tradiciju na mlađe generacije, ne prenosimo samo navike, nego i smisao: ko smo, odakle dolazimo i u šta vjerujemo. Posebno u vremenu brzih promjena, tradicija maldima daje osjećaj pripadnosti i sigurnosti te im pomaže prepoznati trajne vrijednosti poput zajedništva, solidarnosti i poštovanja", kazala je. 

Sestra Augustina je istakla važnost da se tradicija ne prenosi samo riječima, nego i primjerom jer mladi kada vide da tradicija živi u porodici, zajednici i Crkvi, jedino je tada mogu prihvatiti kao nešto svoje, a ne kao ostatak prošlosti. 

"Na taj način tradicija postaje most koji povezuje generacije i omogućuje da se ono bitno sačuva i razvija u budućnosti", smatra sestra Augustina.

Nije nepoznato da je Božić vrijeme darivanja i samim time smo htjeli saznati kako se u župi svetog Vinka pomaže onima kojima je najpotrebnije.

"Božje rođenje se dogodilo na margini naselja, mi smo danas i uvijek pozvani ići tim potrebnima donositi nadu, ljubav i mir. Božić je uvijek ljubav prema Bogu i bližnjem. Naša zajednica ovdje u centru Sarajeva, je trenutno usmjerena prema konkretnoj pomoći bolesnima koji dolaze na rehabilitaciju i terapiju u Centar SPES koji djeluje u prostorijama našeg samostana, a neki od korisnika stanuju skupa s nama. U drugim našim zajednicama, sestre se posvećuju radu sa starima i nemoćnima u staračkim domovima, ili u bolnicama, također i pomoć u porodicama i župama. Svaka sestra je pozvana na konretna način činiti dobro drugome", pojasnila nam je sestra Augustina.

Za kraj smo imali malo lično pitanje za sestru Augustinu o tome što je najviše ispunjava radošću tokom božićnih dana.

"Osobno me najviše ispunjava radošću i tokom Božićnih dana ali i kroz cijelu godinu kad mogu na bilo koji način biti od pomoći drugom, bližnjem, strancu, ili nekome kome treba. Tada mi je duša i srce puno nekog mira i zadovoljstva što sam mogla biti produžena ruka Gospodinova, jer on reče, "štogod učiniste jednome od mojih najmanjih meni učiniste." Naš utemeljitelj sv. Vinko Paulski nije tražio od sestara velike stvari, tražio je vjerne ljude Tražio je da izvršimo misiju Kristove zapovjedi ljubavi vršeći duhovna I tjelena za mala djela dobrote. djela milosrđa svima. Tim mislima svima koji slave Božić, od srca želim sretan I balgoslovljen Božić, mirom i radošću ispunjena srca", podijelila je sa nama sestra Augustina. 

Važno je napomenuti da je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, crkva svetog Vinka stradala od granatiranja sa neprijateljskih položaja, te je crkva izgubila dosta vrijednih artefakata koji su u njoj obitavali. 

Također je tokom opsade Sarajeva bila apoteka i javna kuhinja koje su pružale pomoć svim građanima Sarajeva bez obzira na religiju i etničku pripadnost.