BiH je 2018. imala manji BDP nego prije rata - kako i zašto je to tako?

Na poznatoj svjetskoj platformi Reddit često se mogu pronaći zanimljive informacije. Tako je pažnju javnosti u regionu privukao poznati korisnik ove platforme FWolf14, koji inače objavljuje veliki statističkih podataka upakovanih u lijep i jednostavan grafički dizajn.

Međutim, objava koja je privukla pažnju odnosi se na poređenje iznosa bruto društvenog proizvoda država u regionu iz 1990. sa dostupnim podacima iz 2018. godine.

Posebno su zanimljivi podaci koji se odnose na BiH i Srbiju, jer su te dvije države jedine u regionu zabilježile pad BDP-a. Tačnije, bruto društveni proizvod BiH i Srbije u 2018. godini bio je manji nego davne 1990.

Dodajmo da je bruto domaći proizvod (BDP, engleski - gross domestic product, GDP) je makroekonomski indikator koji pokazuje vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u zemlji tokom jedne godine, izraženo u novčanim jedinicama. 

Kako se navodi, naša država 2018. godine imala je manje BDP za jedan posto u odnosu na 1990. godinu, a Srbija za čak 11 posto. Druge države regiona svoj BDP su povećale - Slovenija (+ 98 posto), Hrvatska (+ 58 posto), Crna Gora (+ 70 posto), Kosovo (+ 129 posto), Sjeverna Makedonija ( + 31 posto), Albanija (+141 posto).

Kako bi odgonetnuli kako je to moguće, za pomoć smo se obratili ekonomisti Admiru Čavaliću.

Čavalić je za Radiosarajevo.ba kazao da je neophodno navesti da postoji metodološka manjkavost ove analize, a koju je naveo sam autor (izvjesni FWolf14).

“Svjetska banka nudi adekvatne historijske podatke za Albaniju, Tursku, Grčku, Rumuniju, Bugarsku, Sloveniju i Sjevernu Makedoniju. Ipak, nedostaju potpuni podaci za Kosovo, Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, te su isti, shodno tome generirani na bazi relativnog učešća ovih zemalja u ekonomiji bivše Jugoslavije”, pojasnio je Čavalić.

Dodao je da u skladu s navedenim mapu treba analizirati uzimajući u obzir ove metodološke manjkavosti.

“Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, postoji bezbroj faktora koji su uvjetovali izostanak značajnijeg rasta, odnosno permanentnu ekonomsku stagnaciju. Kako bi se ovo razumjelo, potrebno je napraviti kratki osvrt na historijska dešavanja. U bivšoj Jugoslaviji, BiH je spadala u manje razvijene zemlje i najvećim dijelom se oslanjala na industrijske konglomerate. Privatni sektor kao potencijalni nosilac ekonomskog rasta nije bio razvijen (u komparaciji sa drugim zemljama regiona). Rat je uništio industrijsku infrastrukturu, prekinuo trgovinske odnose s drugim zemljama i svijetom, te raselio radnu snaga”, istakao je Čavalić.

Prema njegovim riječima, naša zemlja je samo u prvim godinama nakon rata imala, očekivano, dostatan rast koji je obećavao prosperitet.

Na naše pitanje, šta se dogodilo, ako smo nakon rata imali obećavajući rast, Čavalić ističe da je ulazak u 21. stoljeće označio i kraj navedenog, odnosno prestanak poslijeratnog optimizma, koji je kao fenomen svojstven bilo kojoj zemlji svijeta, ne samo BiH.

“Ovo je rezultat loše izvedbe tranzicijskih procesa (privatizacija, otvaranje tržišta, reforma po raznim osnovama i slično). Sljedeći bitan događaj je svjetska ekonomska kriza, koja nas je dočekala nespremne, istina, s blagim zakašnjenjem, ali što će se održati i na duži oporavak. Tek u posljednjih par godina imamo naznake blagog, ali stabilnog rasta, koji je prije svega određen intenziviranjem vanjskotrgovinskih odnosa sa EU”, naglasio je Čavalić.

Čavalić je u razgovoru za Radiosarajevo.ba istakao da su uzroci “pada”, preciznije, izostanka viših stopa rasta između ostalog i socijalističko uređenje, naslijeđe, destruktivni rat, neadekvatne reforme (privrede, pravosuđa, obrazovanja itd.), Svjetska ekonomska kriza, te sada vrlo vjerovatno veće migracije ka EU.

“Pored navedenih, brojni su drugi faktori, manji ili veći, koje je teško utvrditi. S druge strane, pozitivni faktori se prije svega odnose na rast privatnog sektora, kao i EU integracije (kao i druge procese koji prate date, poput CEFTA sporazuma npr.). U tom smislu, NATO integracije bi predstavljale još jedan od značajnijih pozitivnih faktora za ostvarivanje viših stopa ekonomskog rasta”, zaključio je Čavalić.