Priča o porodicama militanata iz BiH u sirijskim kampovima

Skoro godinu i pol, tri Bosanke, udovice militanata, žive u kampu na sjeveru Sirije. One nisu jedine, ali njihove priče našle su put do javnosti zbog borbe njihovih porodica u BiH da zvaničnim putem, uz zaštitu države i međunarodnih organizacija, vrate ove žene u BiH.

Njih tri su s djecom u istom kampu. Prošle su sličan put – od odlaska u Siriju, kuća za udovice militanata, prisilne udaje, bijega iz tzv. Islamske države, do kampa. Dvije su rodile u kampu. Gledale su kako se žene i djeca razbolijevaju, pate pa i umiru.

Emira, Rejan, Zekerijah, Muhamed, Davud, Aiša, Ibrahim, Zeid i Jahja su djeca Bosanki i Bosanaca koja drugu zimu provode u šatorima, u kampu na sjeveru Sirije. Najstarija od njih ima 12 godina, dvoje najmlađih rođeno je u kampu u proljeće 2018. godine.

Sa stotinama drugih žena tri samohrane majke ovo devetero djece, koje su muževi iz BiH odveli u Siriju prije nekoliko godina, čekaju povratak u Bosnu i Hercegovinu. Ili to ili smrt, tako pišu svojim porodicama.

Izgubljena nada

Jedna od njih teško je bolesna, životno ugrožena. Zbog problema s plućima i visokim tlakom jedva je pokretna, ima tek nešto više od 40 kilograma.

„Ima li ikakvog pomaka i u čemu? Poslat će nas u Irak i djecu će nam poslati. Molim te odgovori mi ovako isto da znamo šta je u pitanju“, pisala je jedna od žena sestri putem Crvenog križa. „Rejan povraća od podne. Više nam ne daju ni higijenske pakete ni hranu.“ „Dobro sam, na infuziji, opet ne mogu da hodam. Djeca kašlju po cijelu noć.“

Ovo su samo neke od poruka i pisama koje uspiju poslati porodicama.

Iako neke od žena iz drugih zemalja napuštaju kamp i vraćaju se u svoje zemlje, tri Bosanke su se prestale nadati.

„Javi se porukama rijetko. Uglavnom kaže da su dobro, ali da se teško živi. Izgubile su nadu. Predugo traje. Nama je rečeno da se na tome radi, ali kako ništa dosad nije urađeno. Kako je moguće da druge žene napuštaju kamp. Posljednji put mi je napisala da su žene iz Kazahstana otišle kućama“, kazala je za RSE majka djevojke iz Sarajeva koja je u kampu Roj s dvoje djece.

Ovu 22-godišnjakinju u Siriju je odveo muž kad je imala 18 godina. Nakon što je poginuo, ona se morala udati za drugog muškarca iz BiH. Prvo dijete rodila je na teritoriji „Islamske države“, drugo u kurdskom kampu, u aprilu 2018. godine, gdje je stigla nakon pokušaja bijega iz IS-a.

U Tešnju, Sarajevu i Cazinu ove tri žene i njihovu djecu nisu prestali očekivati.

Dvije majke i sestra od septembra 2017. do danas pokušavaju naći način da se žene s djecom vrate u BiH. Govorile su javno, obraćale se institucijama i tražile pomoć međunarodnih organizacija. Rješenja još uvijek nema.

U međuvremenu njima se javljalo sve više ljudi, roditelja i porodica koji su u istoj ili sličnoj situaciji.

Osuda javnosti

O tačnom broju bh. državljanki s djecom na teritoriji Sirije i Iraka teško je sa sigurnošću govoriti, ali zna se da je oko 12 žena s 30 djece u kampovima za udovice militanata tzv. Islamske države koje kontroliraju Kurdi uz pomoć saveznika. Sudbine onih koje do kampova nisu uspjele ili nisu željele doći je neizvjesnija. Neke su ranjene, poginule ili se o njima ništa ne zna.

Majke, očevi, sestre, braća i drugi članovi porodica, njih dvadesetak, skoro svakodnevno u neformalnoj grupi porukama razmjenjuju informacije o tome šta se s njihovim kćerkama i djecom dešava u Siriji. Jedni drugima pokušavaju, osim informacija o djeci, pružiti i podršku.

Alema Dolamić, sestra žene koja je u kampu u blizini grada Kamišli na sjeveru Sirije s troje djece, okupila je grupu roditelja i članova porodica.

„Ljudi su se javljali ne samo iz Bosne i Hercegovine, nego i iz Njemačke, Austrije, Makedonije. Svi su u istoj situaciji. Uradili smo sve što se moglo. Pisali, slali dokumente, objašnjavali“, kaže Alema Dolamić iz Tešnja, koja sestru Adelu pokušava vratiti u BiH od septembra 2017. godine.

Sa Aleminom sestrom je i Muamera iz Cazina. Za RSE je govorila njezina majka Senija.

„Hrana im je loša, jedu rižu svaki dan, sad je i hladno u šatorima. Država nije pokazala interes da im pomogne, da ih vrate u Bosnu, već druga godina nalaze se u tim improviziranim šatorima“, kazala je Senija iz Cazina kojoj se kćerka Muamera javila krajem prošle godine.

Majke i sestra žena u Siriji srele su se s osudama javnosti u BiH nakon što su podijelile priču i tražile način da se žene i djeca vrate. Negativni komentari i predstavljanje žena i djece kao terorista u javnosti, smatraju, nije pomoglo.

„One znaju da su pogriješile odlaskom tamo. Ali sve i da u zatvor trebaju ili da odgovaraju za to što su uradile, neka to sve bude u BiH. Nek budu procesuirane u svojoj zemlji“, kaže Alema, sestra jedne od žena u Siriji.

Odgovornost države?

Već mjesecima bh. institucije uključene u proces povratka bh. državljana navode da rade na iznalaženju načina da se ženama omogući povratak.

Od odluke Vijeća ministara da se formira koordinaciono tijelo za pitanja povratka bh. državljana iz Sirije i Iraka, ministarstva vanjskih poslova i sigurnosti BiH uključena su u proces.

„Sve je jako komplicirano. Tek treba biti zvanično na Vijeću ministara usvojena odluka o imenovanju članova i formiranju grupe, odnosno tijela za koordinaciju povratka bh. državljana – stranih boraca i porodica. To bi se trebalo desiti vrlo skoro, u narednih nekoliko dana“, kažu iz Ministarstva za vanjske poslove koje bi trebalo biti na čelu ove grupe, s tim da će dio procesa biti i Ministarstvo za pravdu,zatim Ministarstvo za sigurnost, sigurnosne agencije i druge institucije.

Izražavaju spremnost da reagiraju, ali je riječ o zemlji u kojoj još traje sukob.

„Ove žene su na teritoriji koju ne kontrolira zvanična sirijska vlada i to u velikoj mjeri otežava diplomatske aktivnosti“, rekli su za RSE iz Ministarstva vanjskih poslova.

U dijelu Sirije koji kontroliraju Kurdi djeluje Komisija za strane poslove, tijelo koje brine o stranim državljanima, stranim borcima i njihovim porodicama.

„Mi iskazujemo spremnost da surađujemo s bh. vlastima, bez ikakvih uvjeta, kako bismo predali militante, žene i djecu koji su bh. državljani“, poručili su iz Komisije za strane poslove, kurdske organizacije koje, uz međunarodne saveznike, brine o udovicama i djeci militanata iz stranih zemalja.

Trenutno je u kampovima pod kurdskom kontrolom na sjeveru Sirije oko 900 stranih boraca tzv. Islamske države, 584 žene i 1.250 djece iz više od 40 zemalja. Jedan broj žena jeste deportiran u svoje matične zemlje uz pomoć stranih saveznika, ali mnoge europske zemlje još uvijek nisu riješile ova pitanja.

Slučaj dvije Belgijanke u Siriji dobio je i sudski epilog, kada je krajem 2018. prvostepeni sud u Briselu naložio belgijskim vlastima da u roku od 40 dana organiziraju povratak šestero belgijske djece i njihove dvije majke iz izbjegličkog kampa u Siriji koji je pod kontrolom Kurda ili će se suočiti s kaznom od 5.000 eura dnevno po djetetu. Osim u Belgiji, porodice su tužile vlade i u Francuskoj i Nizozemskoj, navodeći da nisu intervenirale i zaštitile svoje državljane, odnosno omogućile povratak ženama i djeci.

Bosanskohercegovački državljani imaju prava na diplomatsku zaštitu bilo gdje da su, pa i onda kad izvrše krivično djelo na teritoriji druge države, kaže Jasminka Džumhur, ombudsman za ljudska prava iz Institucije ombudsmana BiH.

„Ono što jedna nacionalna institucija za ljudska prava može da uradi je, naravno pod uvjetom da ima dovoljno ulaznih informacija od strane srodnika ili nevladinih organizacija koje zastupaju interese pojedinaca, jeste da takve žalbe uputi međunarodnim tijelima. Postoji specijalni izvjestitelji UN-a za Siriju, jer u takvim slučajevima specijalni izvjestitelji su mehanizmi gdje nema obaveze domaćih pravnih lijekova itd., nego upravo djeluju u kriznim momentima.“

S druge strane i iz Institucije ombudsmana naglašavaju osjetljivo pitanje kontrole teritorije i diplomatskih odnosa s grupama i organizacijama koje nisu zvanično priznate.

„Ako zvanične vlasti države s kojom imamo uspostavljene diplomatske odnose nemaju kontrolu nad svojim teritorijem, to je onda mnogo kompliciranije. Šta bi značila saradnja jedne države s nekom grupom koja vrši okupaciju jedne teritorije u drugoj državi?! To otvara poprilično pitanja, ali definitivno to ne znači da ne treba inicirati i mi ćemo se rado uključiti u ovaj proces.“

Čija su djeca?

Vijeće ministara BiH pitanje državljanskog statusa žena ne dovodi u pitanje, međutim kad je riječ o djeci rođenoj na teritoriji Sirije problem je pribavljanje neophodnih dokumenata za upis djece u matične knjige, odnosno podnošenje zahtjeva za državljanstvo, pa i dokazivanje roditeljstva se također navodi kao pitanje koje bi trebalo riješiti prije izdavanja putnih listova, odnosno finalnog koraka koji bi ove žene i djecu vratio u BiH.

Mališani rođeni u sirijskim kampovima nemaju rodnih listova, nemaju nikakvih zvaničnih dokumenata, oni stariji koji su rođeni drugdje također nemaju dokumenata jer su mjesta boravka mijenjali nekoliko puta.

Prema Konvenciji o pravima djeteta, koju je Bosna i Hercegovina potpisala, svako dijete ima jednaka prava - ima pravo na život, na sigurnost, na obrazovanje, socijalnu i zdravstvenu zaštitu.

Emira, Rejan, Zekerijah, Muhamed, Davud, Aiša, Ibrahim, Zeid i Jahja s početka teksta su, bez obzira na sve, prema Zakonu o državljanstvu BiH, državljani Bosne i Hercegovine ili to tek trebaju, u administrativnom smislu, postati.