Špijunaža ili hladnoratovske igre: Nakon hapšenja Whelana u Rusiji

Kada je Rusija privela i zvanično optužila Paula Whelana - američko-britanskog državljanina – za špijunažu, pojavila su se pitanja da li je ovo pravi špijunski slučaj ili samo još jedan potez u decenijama dugoj igri od Hladnog rata, piše Radio Slobodna Evropa.

Whelana, bivši marinac za kojeg njegova porodica kaže da je bio u Moskvi zbog vjenčanja prijatelja, nalazi se u pritvoru od 28. decembra i optužen je za špijuniranje 3. januara.

No, da li je 48-godišnji izvršni direktor za korporativnu sigurnost u privatnom sektoru kriv samo zato što je na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme?

Neki tako misle.

Whelana advokat, Vladimir Žerebenkov, kaže da njegov klijent može biti samo pijun u planu Moskve da primjeni klasičnu razmjenu špijuna, s obzirom da je njegovo hapšenje uslijedilo nekoliko sedmica nakon što se Ruskinja Maria Butina izjasnila krivom u Sjedinjenim Američkim Državama da je radila kao agent Kremlja.

Kremlj je porekao da je Butina ruska agentica i organizovao je kampanju na društvenim mrežama kako bi osigurao njeno puštanje na slobodu.

U prošlosti, Rusija je ponekad hapsila strance u cilju razmjene zatvorenika sa drugim zemljama.

"Stvar je u tome što se u ovoj kategoriji slučajeva često događaju razmjene", rekao je Žrebenkov u telefonskom razgovoru za ABC News kada su ga pitali o narednim fazama u ovom slučaju.

"Da bi došlo do razmjene, mora postojati sud. Sud mora ispitati slučaj kako bi dokazao njegovu krivicu. Kazna mora stupiti na snagu. Nakon toga, predsjednik ga može pomilovati i razmjena se može desiti -- za ruske građane koji su u pritvoru u Americi ”, dodao je on, ističući da Vilan namjerava da se bori protiv optužbi te da se izjasni da nije kriv.

Bilo kako bilo, slučaj dočarava slike dviju supersila koje šalju delegacije na zloglasni berlinski most Glienicke – često nazvan "Most špijuna" - da razmjenjuju ljude pod plaštom magle i sumraka.

Evo nekih od značajnih razmjena špijuna i zatvorenika između Moskve i Zapada tokom proteklih decenija:

10. februar 1962. godina

Jedna od prvih velikih razmjena bila je razmjena u tajnosti Francis Gary Powers i Rudolfa Abela na mostu Glienicke između Zapadnog Berlina i Potsdama, nakon što su obojica pušteni iz zatvora, a nakon što su proglašeni krivim za špijuniranje.

Predaja je bila materijal za špijunske romane, dok su oba muškarca polako hodala preko mosta sa svojih strana.

11. oktobar 1963. godine

Marvin William Makinen 24-godišnji američki student, koji je uhapšen u Kijevu dok je putovao 1961. godine, i velečasni Walter Ciszek, jezuitski misionar uhapšen u Sovjetskom Savezu 1941. godine, razmijenjeni su za Ivana Egorova, bivšeg zaposlenika Ujedinjenih nacija i njegovu suprugu Aleksandru, koja je bila zarobljena u Sjedinjenim Državama i optužena za špijunažu.

22. april 1964. godine

Britanski biznismen Greville Wynne, zatvoren 1963. godine pod optužbom da je špijunirao Sjedinjene Države i Britaniju, razmijenjen je na mostu Glienicke za sovjetskog obaveštajnog oficira Konona Molodija, kojeg su Britanci zatvorili 1961. godine za organiziranje Portlandske špijunske mreže.

Molody je na Zapadu bio poznat kao Gordon Arnold Lonsdale.

30. april 1978. godine

Sjedinjene Države, Istočna Njemačka i Mozambik izvršili su trostruku razmjenu Miron Marcus, izraelskog državljana u Mozambiku; Robert Thompson, bivšeg američkog službenika vazuhoplovne obavještajne službe, osuđenog za prenošenje državnih tajni Sovjetskom savezu; i Alana Van Normana, Amerikanca kojeg su istočnonjemačke vlasti uhvatile u pokušaju krijumčarenja njemačkog doktora, te njegove supruge i sina na Zapad.

27. april 1979. godine

Sovjeti su oslobodili pet disidenata - uključujući Aleksandra Ginzburga - i prebacili ih u New York u zamjenu za Ruse Valdika Engera i Rudolfa Černjajeva.

Njih dvojica su bili zatvoreni u Sjedinjenim Državama zbog špijunaže.

11. juni 1985. godine

Most Glienecke ponovo je u centru pažnje, kada je sproveden dogovor koji uključuje 29 ljudi, uključujući 23 zapadnjaka i najpoznatijeg poljskog špijuna, Mariana Zaharskog.

Zaharski je odslužio doživotnu zatvorsku kaznu u Sjedinjenim Državama nakon što je proglašen krivim za prenošenje strogo povjerljivih tajnih planova o radarskoj i tajnoj aviotehnologiji koju je dobio tako što je prevario jednog inženjera u Hughes Aircraftu.

11. februar 1986. godine

Konačni čin "Mosta špijuna" uključivao je sovjetskog jevrejskog disidenta Anatolija Škaranskog (poznatiji kao Natan Šaranski), koji je bio zatvoren u Sovjetskom Savezu zbog špijuniranja u ime Sjedinjenih Država, iako je opće prihvaćeno da su optužbe izmišljene i da je njegov pravi zločin bio kritikovanje komunističkog režima.

Sastanak između američkog predsjednika Ronalda Regana i sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova 1985. godine doveo je do dogovora o razmjeni Šaranskog za Karela Koečera i njegovu suprugu Hanu.

Oboje Čehoslovački državljani, Koecher se izjasnio krivim 1984. za špijuniranje za Sovjetski Savez, dok je njegova supruga bila zatvorena kao svjedok u predmetu.

Septembar 1986. godine

Američki novinar Nicholas Daniloff koji je izvještavao o Sovjetskom Savezu, i Genadij Zaharov, zaposlenik Ujedinjenih nacija optuženi za sovjetsku špijunžu, pušteni su na slobodu dan nakon trosedmičnih intenzivnih pregovora.

Sovjetski disident Yuri Orlov je takođe bio pušten na Zapad kao dio sporazuma.

Ova afera izazvala je duboku diplomatsku krizu, a desetine diplomata s obje strane protjerano je u sedmicama nakon razmjene.

9. jul 2010. godine

Posljednja velika poznata razmjena uključivala je 10 Rusa koje su oslobodile Sjedinjene Američke Države i četiri osobe koje je Moskva pustila u razmjeni koja se dogodila usred bijela dana na pisti Međunarodnog aerodroma u Beču.

Dva aviona su bila parkirana jedan pored drugog kako bi se omogućila razmjena, u kojoj je bio i ruski nuklearni naučnik Igor Sutiagin kojem je bilo dozvoljeno da emigrira na Zapad.

Bečka razmjena je uključivala i Anna Chapman, fotogeničnu članicu visokog društva koja se kretala u političkim krugovima Manhattana, te koja je vraćena u rodnu Rusiju.

Nekoliko mjeseci nakon što se vratila u Rusiju, Čapman - rođena Ana Kuščenko – šepurila se na slobodi pozirajući za rusko izdanje časopisa Maxim kao tajna agentica u donjem ženskom rublju naoružana pištoljem.

Sergej Skripal je takođe bio dio razmjene, a Kremlj je oslobodio ruskog vojnog obaveštajnog oficira koji je 2006. godine osuđen za špijuniranje za Veliku Britaniju.

Skripal je završio u Engleskoj, gdje su ga navodno otrovala dva Rusa u gradu Salisbury. Skripal je jedva preživio.

Sjedinjene Države su oslobodile članove špijunske mreže koje je Ministarstvo pravde nazvalo "Program ilegalaca" i koji su samo nekoliko sati ranije priznali krivicu u Njujorku za optužbe za "zavjeru da djeluju kao neregistrirani agenti strane države".

To su iste optužbe za koje se Maria Butina izjasnila krivom.