Bečirević i Turčalo: Međunarodna zajednica rizikuje ispunjavanje ruske agende u Bosni

Prijedlog koji se pojavio u kojem se sugerira da se Christian Schmidt – visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini – sprema nametnuti promjene na entitetskom nivou u Federaciji Bosne i Hercegovine, FBiH, amandmanima na Izborni zakon i Ustav, doveli su do političke krize u zemlje i masovnih protesta u Sarajevu.

Predložene promjene su značajne, utječu na entitetski parlament, Ustavni sud i izborni proces, a dodatno bi učvrstile nefunkcionalni etno-politički okvir zemlje. U suštini, ove promjene bi efektivno okončale izglede za inkluzivno civilno društvo.

Pišu: Sead Turčalo i Edina Bečirević za Balkaninsight

Njihov uticaj bi bio toliko dubok da bi se moglo pomisliti da je predlog došao iz Rusije, koja već neko vreme zagovara ovakvo rešenje.

Zagovornici prijedloga insistiraju da će on donijeti pozitivne rezultate, na primjer sprečavanjem vodeće stranke bosanskih Hrvata da nastavi blokirati uspostavu entitetske vlade i imenovanje sudija za Ustavni sud. Predložene izmjene bi također uže definirale “vitalni nacionalni interes”, termin koji koriste nacionalističke stranke da blokiraju donošenje odluka konsenzusom.

Ali za ove male korake ka osnovnom funkcioniranju entitetske vlade treba platiti značajnu cijenu. Veći naglasak Schmidtovog prijedloga predstavlja neku vrstu izbornog nametanja od strane Ureda visokog predstavnika, OHR. Očigledno podržan od strane SAD-a i UK-a, donosi pobjedu hrvatskoj nacionalističkoj stranci HDZ – koja je, prema diplomatskim izvorima u Sarajevu i Briselu, prijetila nasiljem ako predstojeći oktobarski izborni rezultati ne budu poželjni.

Stoga se rasprave u Sarajevu vrte oko tri ključna pitanja.

Prvo, da li "dobronamjerni" pokušaj međunarodne zajednice da garantuje uspostavljanje vlade nakon općih izbora u oktobru zapravo dovršava plan koji Rusija nije uspjela provesti u Bosni u protekloj deceniji?

Drugo, da li ova akcija OHR-a predaje Bosnu ruskoj interesnoj sferi i uticaju neliberalnih režima, čime se širi balkanski pojas zemalja van NATO-a i EU?

Treće, da li je to namjerno, ili odražava trajnu naivnost o političkoj stvarnosti u Bosni i šire na zapadnom Balkanu?

Nedavno istraživanje javnog mnijenja Međunarodnog republikanskog instituta, IRI, u Bosni o pitanjima vanjske politike, uključujući usklađivanje s NATO-om i EU, pokazalo je da građani zemlje i dalje podržavaju integraciju u Atlantski savez (51 posto) i EU (76 posto).

Ipak, odgovori ispitanika također otkrivaju da u Bosni postoji prostor za grabežljivu državu poput Rusije da operacionalizira svoj moćni dezinformacijski aparat, kao i veze s lokalnim političkim saveznicima, kako bi Bosnu i Hercegovinu trajno stavila pod svoje okrilje.

Upitani o vrsti vanjske politike koju Bosna treba usvojiti, samo 42 posto ispitanika u istraživanju je reklo da bi zemlja trebala biti isključivo orijentirana na EU i Zapad, dok 32 posto smatra da bi spoljnopolitički ciljevi trebali biti balansirani između Rusije i Zapada , a više od jednog od deset (13 posto) je odgovorilo da bi vanjska politika trebala biti orijentirana na Rusiju ili proruske aktere.

Ostatak teksta pročitajte na linku OVDJE.