Letački san: Kako je djevojčica postala pilotkinja

No, nije jedina. Letačke snove imale su brojne mlade dame iz cijele BiH, ali i regije. 

Jedna od njih, tada sedamnaestogodišnja Vesna Hoerr, molbama i suzama, roditelje je uspjela pridobiti i dobiti dozvolu da pohađa Vojnu školu stručnih radnika u Rajlovcu.

Možda je nepotrebno spominjati da u to vrijeme karijera pilotkinje uopće nije bila moguća. 

A sve je počelo neizmjernom željom jedne kotorvaroške djevojčice da postane pilot.

"Velika ljubav prema nebu i avionima me dovodi u Rajlovac, gdje sam 1986. do 1988. godine pohađala Vojnu školu stručnih radnika, smjer avioelektromehaničara, gdje mi se ukazuje prilika da se priključim aeroklubu Sarajevo. 

Teoretska obuka i ispit za jedriličara su prošli u dahu. S letačkom obukom bilo je malo teže. Sjećam se nedjelja kad bih sa sendvičem  u džepu poranila iz Rajlovca: prvo autobusom do Stupa, pa tramvajem prema Ilidži, pa onda pješice kroz naselje čijeg se imena ne sjećam i na kraju pistom sportskog aerodroma do hangara. Obično bih imala tri do četiri polijetanja dugih desetak minuta, ali bih ostala do kasno poslijepodne, dijeleći ne samo užitak u letenju, nego i druge obaveze poput održavanja kontakata preko radiostanice. Ta radiostanica je bila više staromodna, prahistorijska kutija...", započinje svoju priču za Radiosarajevo.ba, pilotkinja Vesna Hoerr.

Vesna se ne sjeća koliko je bilo članova u njenom timu, sigurno nekolicina rajlovačkih pitomaca i letači iz grada. No, sjeća se da je bila jedina djevojka i da su je svi držali kao kap vode na dlanu. 

"Na moju veliku žalost, rat je progutao moju člansku karticu Aerokluba Sarajevo, letačku knjižicu i sve slike iz tog perioda, kao i mnoga lijepa sjećanja na tu letačku godinu na aerodromu u Sarajevu. Ostao je samo jedan mali dnevnik koji me podsjetio da sam obuku obavila na Blanik L-13 YU5334 koji je bio vučen sa Piper YU DCI P-18. Najljepši let moga života bio je kad sam se u jedrilici s instruktorom Žujom popela na 1.500 metara i kad sam prvi put doživjela petlju, kovit i immelman. Let koji je trajao 37 minuta nisam i neću nikad zaboraviti.

Moja obuka za jedriličara me dovela na naslovnu stranicu zrakoplovnog časopisa Krila armije. Nažalost, završetkom škole i dolaskom raspusta došao je kraj letenju. Nije bilo vremena da obuku okrunim pilotskom dozvolom", pojašnjava Hoerr.

Godine koje su uslijedile bile su turbulentne. Nakon zaposlenja u Zagrebu uz vanredni studij Elektrotehnike, došao je rat i odlazak u Njemačku. Nakon Njemačke, seli u Ameriku... Izmjenjuju se borba za život, države i jezici, ali san o igri s oblacima ostaje.

"Znajući da je Fatima Mušić davne 1950. godine postala prva pilotkinja u BiH, jasno mi je da ja nemam pravo da se ubrojim u jednu od prvih pilotkinja BiH. Ipak sam imala želju da podijelim svoju priču, jer je moj letački san, karakterističan i razumljiv samo za ljubitelje neba i aviona, neuništiv i nesputan i konačno, nakon skoro 30 godina, ostvaren.

Naime, u Americi sam nastavila obuku na Cessni 172. Prvi samostalan let obavila sam 21. septembra 2014. godine. Mnogi me pitaju kako sam se osjećala prvi put sama u avionu i je li me bilo strah. Nikakav strah, samo silan ponos i zadovoljstvo zbog ostvarenog sna i apsolutne nesputanosti", poručuje naša sagovornica.