Žive svoje snove: Priča bh. pilota za Radiosarajevo.ba

O tome maštaju i djevojčice i dječaci, no s vremenom samo rijetki odaberu taj put.

Naši sagovornici Muhamed Hasanović i Hasan Čardaklija pripadnici su Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Čardaklija i Hasanović vojni su piloti više decenija.

Pukovnik Muhamed Hasanović trenutno je na dužnosti u sektoru politike i planova, a još 1990. godine završo je zrakopolovnu vojnu akademiju u Zadru.

„To je bio jedan dječački san koji je ostvaren onog dana kada sam dobio zvaničnu diplomu i zvanje pilota helikoptera. U poslovima avijacije sam skoro 30 godina. Prva letačka iskustva stekao sam u srednjoj vojnoj školi u Mostaru. U drugoj godini letjeli smo na jedrilici, ali i skakali sa padobranima. Prvi skok je bio sa 1800 metara što je bilo strašno i adrenalinom nabijeno iskustvo, ali s vremenom postaje lakše“, sjeća se Hasanović, kvalificirani pilot za helikoptere porodice MI8 i UH1H belovih helikoptera naslijeđenih od entitetskih vojski.

Nakon srednje škole, upisao je akademiju u Zadru gdje je laširao (prvi put samostalno poletio) 1989. godine.

„Trenutak u kojem razgovarate sami sa sobom, pripremate se na prvi let - takve se stvari ne zaboravljaju. Da biste ušli iu kokpit morate biti 110 posto zdravi. Bilo šta vas može dikvalificirati. Srećom, sve je prošlo dobro. Od tada sam napravio preko 2000 sati leta u karijeri“, pojašnjava Hasanović, koji je s vremenom postao i instruktor na dva različita tipa zrakoplova.

Kapetan Hasan Čardaklija je od malena maštao o letu. Prvi put je poletio u šesnaestoj godini motornim zmajem preko Čović-polja kod Brčkog.

Pred kraj rata se prijavio na konkurs za pilota tadašnjih zračnih snaga Armije RBiH.  Iako nije vjerovao da će ga pozvati, u oktobru 1995. godine su ga poslali na zdravstveni pregled u Tuzlu. Prošao je fizičke i zdravstvene provjere, te je postao jedan od 30 kandidata koji su postali prva generacija pilota u BiH.

„U Zenici je postojala oficirska škola, to je bila jedina ustanova u kojoj se školovao oficirski kadar za vojsku. U klupe smo sjeli prvog novembra 1995. godine, a obuka je trebala trajati 14 mjeseci, kako bismo se mogli uključiti u odbranu. Niko nije znao kada će rat stati. Inače, obuka traje četiri godine. No, rat je stao i onda smo prešli u Bihać na daljnje školovanje. A krajem marta 1997. godine, nas 15 je otišlo na jednogodišnju obuku u Pakistan“, priča Čardaklija.

Nakon četiri mjeseca počeli su s letenjem.

„Osjećaji su individualni. Sve je super kad neko pored vas sjedi, ali kada ste sami, onda u glavi nabrajate proceduru i nadate se najboljem. Tako je i prošlo. Poslije 60 sati letenja postali smo piloti na avionu Mushshak. Trebalo je opet sjesti u klupu i proći obuku za pilota helikoptera jer aviona nije bilo u BiH. Tako sam postao i pilot Schweizera 300C. No, ni tog helikoptera nije bilo u BiH, te su nam ponudili tri opcije: MI 17, UH1H te M8 MTV. Odabrao sam prvi“, kaže naš sagovornik.

Trećeg maja 1998. godine njegova je klasa promovirana u pilote.

„Kao pilot morate biti spremni na ekstremne situacije, poput poplava 2014. i velikog snijega 2012. godine. Ako imate meteorološki minimum, niste dužni da letite, ali kada su bile poplave, stanovništvu je bila potrebna pomoć. Oružane snage BiH su odlučile da urade sve što je u mogućnosti da pomognu, prebace građane, dostave lijekove...  Ništa nije lakše ni sa snijegom, jer tada postoji opasnost zaleđivanja motora“, upozorava Čardaklija.

Formiranjem Oružanih snaga, Muhamed Hasanović radio je kao komandir letačke čete, brigadir zračnih snaga, komandant drugog zrakoplovnog skvadrona sa sjedištem u Rajlovcu.

Hasanović napominje kako je posao pilota vrlo zahtjevan te da čovjek uvijek mora biti u pripravnosti da djeluje – danju, noću, u ekstremnim uvjetima, jakim vjetrovima, poplavama, padavinama.

„Za vrijeme katastrofalnih poplava 2014. godine po prvom pozivu smo bili spremni i na prvi zadatak krenuli u četiri sata ujutro. Prvi smo bili na terenu u Maglaju i Doboju i spašavali ljude s krovova jer je sve bilo pod vodom, i polja i naselja. Nameće se pitanje koliko je ljudi ugroženo, bez vode, hrane, lijekova, šta je s djecom, bebama, bolesnima... Bilo je tu situacija gdje se doslovce spašavaju žene i djeca, bilo je porođaja u helikopteru, dostavljanja lijekova. Kao posmatrači morate se dobro suzdržati od emotivnih reakcija, sve je to ostavilo impresiju na moje kolege, vidjelo se na njihovom licu koliko je ta katastrofa uništile hiljade života preko noći i koliko su uložili da pomognu ljudima“, tvrdi naš sagovornik.

Zahtjevi za intervenciju Oružanih snaga podnose se preko Ministarstva sigurnosti. Jedna od elementarnih nepogoda koja često traži ovakvu vrstu intervencije su požari, poput onih iz 2012. godine.

„U tom pogledu je suštinski zadatak da nađemo mjesto gdje ćemo kupiti vodu jedrima u koje stane 3,5 tona. U početku  se određuju tačke požarišta koje se gase. Ako je požar blizu naseljenog mjesta, primarni cilj je spasiti kuće i stanovništvo. Visoke temperature i plameni jezici su visoki, kada su temperature u Hercegovini 30-35 stepeni, nama su u kokpitu oko 70 stepeni“, dodaje Hasanović.

Danas se piloti primaju putem konkursa u Oružanim snagama BiH, a mogu raditi u Sarajevu ili Banjoj Luci. Naime, tu se nalaze helikopterski skvadroni. Skvadron u Sarajevu čine američki transportni helikopteri Bell UH-1H. Skvadron u Banjoj Luci čine ruski helikopteri Mi8. OSBiH također raspolažu i helikopterima Gazelle. Očekuje se nabavka novih letjelica koje će odgovoriti potrebama Oružanih snaga.

Trenutno u OS BiH ima oko 100 vojnih pilota.