Josip Juratović: Dosta je mita i etnobiznisa, milioni ljudi su jači od milijardera

Bosna i Hercegovina je država u kojoj ne postoje jednake mogućnosti za svakog čovjeka. Jako teško je ostvarivo da jedan useljenik koji je radnik i sindikalista postane uticajni političar. Zamislite da migrant ili izbjeglica - radnik u skorijoj ili daljoj budućnosti bude parlamentarac.

U zemljama zapadnog svijeta je to zamislivo, prihvatljivo i ostvarivo. Za njihov razvoj su značajno zaslužni radnici čije je porijeklo iz dijela Evrope kojem pripada Bosna i Hercegovina. Jedna od takvih država je Njemačka.

U geoekonomsku silu je Josip Juratović iz Hrvatske uselio kao radnik na proizvodnoj traci. Sindikalnom borbom je branio radnička prava. Politički se aktivirao u njemačkoj Socijaldemokratskoj partiji čiji je zastupnik u Bundestagu već četvrti mandat.

Razgovarao: Benjamin Redžić

Kako je izgledao njegov put od sindikaliste do parlametarca, koliko je sindikat zaslužan za razvoj Njemačke, da li se politička partija čiji je član distancirala od ljevičarskih vrijednosti, ko je krivac za obespravljenost radnika u Bosni i Hercegovini, da li su radnici iz bivše Jugoslavije svijesni da se moraju boriti za svoja prava, komentar o (ne)djelovanju bosanskohercegovačke Socijaldemokratske partije za radnička prava, da li je Reformska agenda socijalno neosjetljiva, najznačajniji problemi za ekonomiju u Bosni i Hercegovini, njegova prvomajska poruka - teme su o kojima je Juratovič govorio za portal Radiosarajevo.ba povodom Međunarodnog dana rada.

Put od sindikaliste do parlamentarca

Uspjeti kao doseljenik-radnik u Njemačkoj zavisi od mnogih okolnosti na koje je moguće i na koje nije moguće uticati. Najviše zavisi od ličnog truda i postojanja društvenog odnosno institucionalnog ambijenta koji podstiče ostvaranje odnosno samoostvarenje čovjeka, objasnio je.

"Put do uspjeha iziskuje otkrivanje i življenje sopstvene genijalnosti koja je u svakom od nas. Za sve to je potreban maksimalan trud, koncentracija na svoj cilj, poštovanje prema okolini da bi to isto mogao sam dobiti, malo sreće kao i Božji blagoslov. Ali sve to nije dovoljno ako nemate društvene okvire koji vam to omogućuju. Oni pak ne dolaze iz zraka već aktivnim angažmanom svakog pojedinca i cijelog društva kroz političke stranke i civilno društvo. U društvu kao što je to slučaj u državama zapadnog Balkana gdje je ogromna većina mišljenja da za uspjeh nisu bitne osobne sposobnosti, već dobra veza, sumnjam da bi ljudi mog profila imali trunke šanse. Dakle to je put čovjeka druge nacionalnosti, gastarbeitera iz lančane proizvodnje do reprezentanta građana Heilbronna u Bundestagu", rekao je Juratović.

Sindikat jača Njemačku

Za njega je činjenica da je sindikat zaslužan za ekonomski razvoj Njemačke, kao i politička stranka čiji je član.

Objasnio je kako sindikat doprinosi blagostanju stanovništva zemlje koja je mnogim ljudima u svijetu sinonim za život kakav treba biti.

"Socijalnim partnerstvom su svi uključeni u proces razvoja poduzeća. Tu sindikati dakle organizirano radništvo ima mogućnost utjecati na to da u tom procesu ne vuče korist samo jedna strana, već da svi imaju podjednake koristi od uspjeha poduzeća. Time se čuva socijalni mir u poduzeću koji je neophodan za razvoj od kojeg svi žive. Interesantno je da je pogotovo industrija Njemačke poslije svakog štrajka za veće plaće, postala jača jer se morala inovativno razvijati kako bi kompenzirala troškove rada. A svaka inovacija je tražila jos više radne snage", ispričao je za portal Radiosarajevo.ba.

Jesmo griješili, ali je socijaldemokratija jedino rješenje

Kritičari njemačkim socijaldemokratama spočitavaju da su se ideološki promijenili odričući se ljevičarskih vrijednosti. Primjećuju da je to slučaj od vremena kada je kancelar bio Gerhard Schröder. Unutar ove stranke mnogi članovi su saglasni s tim pozivajući na povratak ka izvornoj ideologiji - socijaldemokratiji.

Juratović je dao svoje viđenje o ovom pitanju.

Poručio je da je Socijaldemokratska partija - stranka ljudi koji žive od rada, stranka jednakosti, pravde i solidarnosti kojoj je cilj društvo blagostanja i mira dodavši:

"Poslije Kohla je Schröder našao zemlju od pet mlijuna nezaposlenih s ugroženim socijalnim institucijama koju su u sklopu globalizacije masovno napustale poduzeća. U britanskim časopisima su Njemačku opisivali bolesnim čovjekom Europe."

Kako je kazao za portal Radiosarajevo.ba, uslijedilo osmišljavanje reformske Agende 2010 čiji je slogan bio pravda i napredak. Agendu smatra zaslužnom za to što je Njemačka najjača ekonomska sila Evrope.

"Nezaposlenima se više nije pomagalo samo financijski, već ih se blago prisiljavalo uz pomoć agencija za nezaposlene da se više aktiviraju oko traženja posla odnosno stručno osposobljavaju kako bi lakše našli posao. Poduzećima je omogućeno da zapošljavaju privremeno s time kad se pruži mogućnost da preuzimaju za stalno. Međutim, tu je došlo do ideološkog raskola unutar Socijaldemokratske partije između onih koji smatraju da je pravda uzimati bogatima i dijeliti siromašnima uglavnom iz sindikalnih redova i onih koji smatraju da je pravda da svako po svojim zaslugama bude pošteno nagrađen, ali mu se za to mora dati mogućnost kroz potrebnu kvalifikaciju", podsjetio je.

Ne poriče da je Schröder griješio.

"Prvo institucionalne represije su prekoračile svaku mjeru. Drugo poduzetništvo je rad na privremeno koji je bio zamišljen kako bi se poduzeća rasteretila u loša vremena prešao na žalost u poslovni model i na kraju sam Schröder je počinio par osobnih pogrešaka oko postavljanja kabineta tako da je Merkel dobila izbore", mišljenja je Juratović.

Prema njegovim riječima, bilo je to vrijeme podjele između neoliberala i konzervativaca koji su svoje postupke pravdali globalizacijom u čemu vidi uzrok što Socijaldemokratska partija kao tada manji partner u velikoj koaliciji nije uspjela provesti svoja načela.

U neoliberalizmu i socijalnom nemaru konzervativaca vidi razlog za postojeće probleme naglasivši:

"Tim više što je neoliberalna deregulacija i socijalni nemar konzervativaca dovelo do novog nacionalpopulističkog pokreta kao odgovor na globalizaciju i koji sada ugrožava demokratski sustav širom Europe i svijeta."

Rješenje za probleme vidi u sljedećem:

"No, socijaldemokracija je jedina opcija koja se može i mora tom pokretu suprostaviti ako ne želimo balkanizaciju Europe. Ja se osobno zalažem u sklopu pokreta europskog federalizma za sjedinjene države Europe po ugledu na sjedinjene države Amerike. Dakle, zajednička obrana u sklopu NATO pakta, zajednička vanjska politika i zajednička privreda sa jakim elementima socijalne pravde i ekološke odgovornosti. Zato je pak neophodno politički jačati europske institucije, prije svega Parlament Europske unije."

Radnici u Bosni i Hercegovini ne smiju bježati od problema

Ne vidi samo u vlasti krivca za katastrofalan položaj radničke klase u Bosni i Hercegovini i ostatku bivše Jugoslavije. Po njemu su nesumnjivo krivi sindikati za koje je imao poruku.

"Na primjer po pitanju privrede bi trebali sindikati sa prirodnim saveznicima, pa čak i sa poduzetništvom naspram politike organizirano nastupati i boriti se za svoje ciljeve. Osim toga gotovo da ne postoji transmisija sindikalnih političkih ciljeva u političke stranke i parlamente kako bi lakše imali utjecaj na zakonske okvire. Sindikat koji nema političku težinu i utjecaj na politiku je samo na pola snage", poručio je.

Upitan da li su radnici na prostoru bivše Jugoslavije svjesni da se moraju boriti za svoja prava odnosno da je socijalističko društvo stvar prošlosti, za portal Radiosarajevo.ba je odgovorio:

"Svaka vlast je ogledalo društva u kojem živimo. Tako dugo dok su nacionalna emocija i međusobno nepovjerenje, te jal i inat jači od racionalnih razmišljanja npr. kako zajedno organizirati društvo da bi svima bilo lakše, tako dugo će društvo ostati zatočenik svojih emocija s kojima politika vješto manipulira. Osim toga dok većina građana državu u kojoj žive smatraju imovinom, drugi tegobom, umjesto da zajedno stvaraju društveno uređenje prava i slobode kako bi imali osnovu po kojoj bi se sve ostalo moglo graditi i razvijati mora shvatiti da su dijelom odgovorni za to što masa mladih ljudi napušta zemlju. Danas građani imaju sve slobode i mogućnosti graditi društvo po svojoj mjeri i boriti se za bolje sutra, ali je očigledno lakše tražiti krivca ili pak jednostavno pobjeći od problema."

Gdje je griješila Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine?

Tema razgovora s Juratovićem je bila i Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine. Osvrnuo se na njeno djelovanje u kontekstu radničkih prava.

Mišljenja je da se ova bosanskohercegovačka stranka suočava s istim problemom kao i druge ljevičarske stranke, a to je jačanje nacionalpopulizma i radikalng nacionalizma u globaliziranom svijetu.

Kao poseban problem ovih stranka je naveo podjele unutar njih na tradicionaliste i moderniste.

Uočio je i greške koje su napravili.

"Osim toga su počinjne greške u prošlosti gdje su sprovedene jednostrane i po meni nepotrebne reforme na uštrb radništvu i time stvorilo nepovjerenje od strane sindikata kao prirodnih saveznika. Ali, u situaciji u kojoj se momentalno Bosna i Hercegovina nalazi se upravo socijaldemokrati moraju boriti za državu u kojoj će institucije profunkcionirati. Zato trebaju radne ljude koji te institucije financiraju, a radni ljudi stranku koja će taj cilj politički sprovesti kroz institucije prije svega parlament kao najviši organ reprezentativne demokracije", istakao je.

Njemačka je zajedno s Ujedinjenim Kraljevstvom zaslužna za Reformsku agendu. Nakon početka implementacije agende, značajan dio javnosti, među kojima su akademski profesori i radnici su poručili da je socijalno neosjetljiva i da će dodatno pogoršati stanje u društvu. Na pitanje, da li dijeli to mišljenje, rekao je:

"Da, mi trebamo pravednije društvo u Njemačkoj i u Europi. Prevelike su razlike između bogatih i siromašnih. Pri čemu sam mišljenja da za pravdu nije dovoljna samo podjela od gore na dolje, već i unutar društva su razlike prevelike po djelatnostima, pa onda između industrije i dobavljača, a pogotovo između žena i muškaraca. Ja sam mišljenja da je prijeko potrebna minimalna satnica od 12 eura za cijelu Europu. Samo tako će se privreda natjecati na osnovu poslovnih i durgih društvenih kriterija, umjesto sve manjom cijenom rada. Osim toga odgoj i obrazovanje moraju biti svima jednako i besplatno dostupni. To se tiče i zdrastvenog i mirovinskog sustava. Da bi uspjeli moramo što jasnije i konkretnije sa našim ciljevima u javnosti nastupati i odlučno tamo gdje možemo sprovoditi. To je naše iskustvo u ovoj velikoj koaliciji u kojoj dovodimo socijaldemokratizirane konzervativce do njihovih granica i time sprečavamo rast populizma, te jačamo naš rast."

Crna slika Bosne i Hercegovine i snažna poruka njenim radnicima

U opisu Bosne i Hercegovine, posebno njene ekonomije je bio vrlo jednostavan i skeptičan. Podsjetio je na niz problema s kojima se skoro tri decenije suočava zemlja.

"A koji problemi ne postoje.? Državne institucije su nefunkcionalne ilil pak svrha same sebi. Bosna i Hercegovina je država u kojoj vlada nepotizam i klijentalizam. Pravni sustav je velika zagonetka. Strukovno obrazovanje gotovo da ne postoji. Infrastruktura je preslaba. Bosna i Hercegovina nema ni sa jednom susjednom zemljom otvoreno tržište. Poduzetnički rizik je prevelik na odnosu na druge zemlje, pa čak i u susjedstvu da bi netko iz vana u zemlju investirao. Teško mi to pada za reći, ali mislim da ne postoji ni jedan razlog zašto bi neko ozbiljan iz vana investirao ako ne želi iskoristiti postojeće stanje", rekao je.

U završnici razgovora je imao prvomajsku poruku za bosanskohercegovačke radnike.

"Nema se šta više čekati ako nećete da vam i posljednje dijete napusti zemlju samo zato što niste spremni im ponuditi bolji život u boljem društvu. Dosta je bilo mita i etnobiznisa! Bosna i Hercegovina treba istinske patriote koji vole svoju zemlju, a ne one koji je širenjem mržnje i netrpeljivosti dijele za osobne interese. Milijuni su jači od milijunera. Gradite složno društvo, mira i blagostanj. Borite se jer tko se bori može izgubiti a tko se prestao boriti taj je već izgubio", jasno je istakao sindikalista i zastupnik Socijaldemokratske partije u Bundestagu Josip Juratović govoreći za portal Radiosarajevo.ba.