In memoriam | Dragan Banjac: Rajko Danilović - odlazak potonjeg liberala

Prije nekoliko dana na neki bolji svijet otišao je i advokat Rajko Danilović. U ovom podsjećanju/oproštaju biće malo i ličnog jer sam sa gospodinom advokatom drugaro/prijateljevao nekoliko decenija.

Piše: Dragan Banjac za portal Radiosarajevo.ba

Teška je ovo zadaća jer upravo zbog bliskosti moram se osloboditi patetike, ali ne mogu i jedne usporedbe, koliko će vam biti čudnovata. Pokušavam da u običnu ljudsku ravan svedem tri lika, advotata Srđu Popovića, Rajka i fudbalera Vladimira Jugovića.

Evo zašto.

Pogledajmo skraćeni spisak Popovićevih branjenika: Dobrica Ćosić, Vuk Drašković, Mića Popović, Dragoljub Mićunović, Vojislav Šešelj, Nebojša Popov, Kosta Čavoški, Leonid Šejka, Gojko Đogo, Mihajlo Mihajlov, Zagorka Golubović, Dušan Makavejev, Željko Ražnjatović Arkan, Franjo Tuđman, Vladimir Veselica, Vladimir Šeks, Dobrosav Paraga, Ivan Zvonimir Čičak, Andrija Artuković…

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Jugović je igrao za Crvenu zvezdu, Rad, Sampdoriju, Juventus, Lacio, milanski Inter, Monako, austrijsku Admiru i njemački Alen. I niko ne pominje najtrofejnijeg fudbalera sa naši prostora.

Ni Rajkova lista nije slaba ali ni sada, kada nas je fizički napustio ne umijemo da mu se poklonimo.

SEAD SPAHOVIĆ: Bio je protiv komunizma i protiv nacionalizma i zbog toga je bio omražen među kolegama. Spahović ističe da je u vrijeme prije (Slobodana) Miloševića" važio za državnog neprijatelja broj dva. Broj jedan bio je Milovan Đilas, a kada mu je Milošević vratio pasoš Danilović je izbio na prvo mjesto". Uostalom i nekad poznati beogradski sudija i advokat poč. Dragoljub Todorović je smijenjen zato što se družio sa Danilovićem. Poslije 1990. na prvo mjesto je izbio Vuk Drašković, kaže Spahović...

Odlaskom Danilovića odlazi i vrijeme u kome su se ljudi, advokati prije svega, poput Danilovića, Srđe Popovića, Marka Kljajevića, Seada Spahovića ... borili za pravo na slobodu mišljenja i govora i bili protiv svake vrste jednoumlja. Bilo da je ono staljinističko ili nacionalističko. Uz već pomenutog Popovića bio je među istaknutim borcima za slobodu političkog mišljenja i pluralizam u Srbiji.

KRATKO KOMUNISTIČKI FUNKCIONER: Nakon završenih studija prava na beogradskom Pravnom fakultetu Danilović je nekoliko godina bio profesor beogradskom Fakultetu političkih nauka. Kratko je obnašao funkciju člana Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda.

Jednom prilikom, vozeći Dragišu Bucu Pavlovića (1943-1996) sa aerodroma u Čilipima za Dubrovnik sekretara beogradskih komunista u šali sam pitao je li Rajko "tako mnogo crven". Ma, čovječe, Rajko je najveći (pristojni) antikomunista i antistaljinista kojeg sam upoznao. On sa komunizmom ima koliko vi iz Borbe sa Politikom ili Večernjim novostima...

Uz Marka Nikezića, Mirka Tepavca, Latinku Perović, Mirka Čanadanovića... tokom čistke (1972) Danilović je, smijenjen. Od 1974. je u advokaturi i tu je ostao do kraja. Njegova kancelarija je dugo bila na početku Knez Mihailove, beogradske šetačke džade, do restorana "Zagreb" koji su nacionalisti prezvali "Ruski car". Odakle mu je do kafea "Galerija" mog kuma Dragana Kapičića valjalo savladati oko 500 metara. Kako su ga stizale godine sve više je onemoćao na noge. Često bi me pozvao da ga uzmem "pod ruku", nerijetko i da ga otpratim do njegovog Dorćola.

LIBERAL STO ODSTO: Bio je okorjeli liberal. Nešto kasnije kolega Boško Jakšić mi je objasnio da je ta svita prepoznatljiva po svijetlo-plavim košuljama. Na pitanje da to potvrdi/opovrgne Rajko je u svom stilu, uz širok osmjeh, rekao da smo i Boško i ja "mali" da to shvatimo.

Prateći ga iz "Galerije", koristeći slobodu koju mi je davno dao, rekao sam mu da je u obavezi da mi sve "pratnje" vrati kada zanemoćam. I da bi mu, da je nižeg rasta, pristajao nadimak "patak". Gegaš se tako s tom stomačinom... i šta imaš u ovoj teškoj torbi. Tu je, veli, sva moja advokatura...

Jednom mi je poklonio knjigu Izdaja intelektualaca čiji je autor Žilijen Benda. "Obrati pažnju na kratak predgovor autora, ovo što sam ti podvukao: "Tosloj pripovijeda da je, kada je bio u vojsci, vidio jednog oficira kako udara čovjeka koji je ispao iz stroja tokom marša. Tolstoj mu reče: 'Zar te nije stid da sa ljudskim bićem postupaš na takav način? Zar nisi čitao Jevanđelje?' Oficir mu odgovori: 'Zar ti nisi čitao vojne propise?' Ovakav odgovor će dobiti svaki čovjek od duha kada pokuša da se bavi materijalnim. Smatram ga vrlo mudrim. Oni koji vode ljude u osvajanje materijalnog nemaju potrebu za pravom i milosrđem.

Benda u knjizi oštro napada evropski intelektualni establišment zbog napuštanja nepristrasne intelektualne aktivnosti i dozvoljavanja da njegovi talenti budu upotijrebljeni za političke i nacionalističke ciljeve. Autor opominje da su, snabdijevši klasne, rasne i intelektualne strasti mrežom doktrina, dajući im moralni, intelektualni i čak mistični autoritet, intelektualci izazvali mržnju u sukob i, u stvari, postali promoteri rata.

Sve to Danilović je oštro napadao i kritikovao u Srbiji.

DISIDENTSKA MAJKA: Braneći svoje političke neistomišljenike, kako je govorio, zalagao se za njihovo pravo da izraze svoje mišljenje i da zbog ne budu kažnjeni. Bilo da su politički disidenti, urednici, pisci ili slobodnomisleći ljudi jer je čvrsto istrajavao pri stavu da svaka svaka osoba ima pravo da govore i da zbog toga ne budu kažnjeni. Branio je kosovsku pjesnikinju Fljoru Brovinu, Slavka Ćuruviju, Zorana Đinđića...

Sarajevski proces u kojem su optuženi Džemaludin Latić, Ismet Kasumagić, Derviš Đurđević i Mustafa Spahić okarakterisao je kao "krivci bez krivice". O tom montiranom procesu napisao je (2006) knjigu "Sarajevski proces 1983" gdje kaže da je to suđenje najtipičniji staljinistički proces i najava krunjenja i skorog poraza poraza komunističkog pogleda na svijet.

Govoreći o četvorici Danilović napominje da je u pitanju poslednji pokušaj da se prijetnjama i lišavanjem slobode istaknutih intelektualaca pokušava da se spriječi nadolazeći pluralizam i najava demokratskih promjena u Bosni i Hercegovini i ostatku Jugoslavije.

Sjedeći svakodnevno u "Galeriji" često nam je govorio da nije slučajno ono što se Sarajevu (i BiH) desilo deset godina poslije "Sarajevskog procesa" - opsada, bombardovanje i zao zeman kada su neki nažalost javni djelatnici iz oblasti kulture dolazili (iz Beograda, odakle bi!) da ispale koju granatu na glavni grad bivše "evropske unije u malom".

Beograd ništa nije radio slučajno, tvrdio je, misleći na političku vrhušku, Crkvu, Akademiju nauka...

AZEM VLASI: "Svakim danom sve je manje ljudi zbog kojih moje sjećanje na Beograd nije ružno, neprijatno. Jer, Beograd je postao simbol pokretača sveg zla koje nas je zadesilo od dolaska na vlast Slobodana Miloševića. Skoro da takve ljude na prste možeš izbrojati. Oni odlaze tiho, novi kao da se ne rađaju".

Prištinski advokat, takođe Danilovićev branjenik nastavlja: "Jedan od stubova nade da će mržnja prema svima iz susjedstva, svima slabijima, manjima, biti zaustavljena, da će se ponovo krenuti ka odnosima saradnje i razumijevanja, simbol svega pozitivnog, ljudskog, hrabrog, bio je Rajko Danilović. Neustrašiv čovjek, nepotkupljiv, glasan i srčan, borio se cijelog života za pravdu, za istinu, za slobodu riječi i mišljenja, za svoju profesiju. Bio je profesor, političar i, prije svega, advokat koji se borio za pravnu državu i profesionalnu etiku. Branio je političke disidente, ljude proganjane od moćnih vlasti, žrtve državnog terora. Borio se protiv jednoumlja kako staljinističkog tako i nacionalističkog.

Branio je krajem 1989. i početkom 1990. godine i mene u vrijeme kada su mnogi, čak i moji sunarodnjaci, u strahu od Miloševićeve represivne mašinerije, plašili čak i ime da mi pomenu. Njegovi dolasci u zatvor u Mitrovici, kao i odbrana kojom je optužnicu često, uz dozu humora, pokazivao besmislenom i smiješnom, jasno je pokazivala da se radi o montiranom političkom procesu. Dao je ogroman doprinos ishodu te farse koja je rezultirala mojim i  oslobađanjem Trepčinih rudara koji su štrajkovali glađu braneći tada važeći Ustav SFRJ i autonomiju Kosova. Političari su ih prevarili i strpali zajedno sa mnom u zatvor. Zar se takva hrabrost advokata koji je dolazio iz Beograda može zaboraviti?!

Da, bio je od samog početka protivnik režima balkanskog krvnika Slobodana Miloševića. Rizikovao je ličnu sigurnost, ali nije podlegao političkim i nacionalističkim protiscima. Taj svoj čvrst karakter pokazao je i dok je bio mnogo mlađi, prije advokature, kada je bio politički angažovan u timu Marka Nikezića i Latinke Perović, najboljih političara koje je Srbija ikada imala. Bio je stamen i nepokolebljiv. Bio je primjer čovjeka koji se argumentima bori za pravo i pravdu.

Možda će jednog dana ponovo u Srbiji stasati generacija koja će spoznati vrijednost ljudi kakav je bio Rajko Danilović. Za sada takvih nagovještaja nema.

Branio je rudare koji su se borili za autonomiju Kosova kakvu je ono imalo po važećem Ustavu. Branio je pravdu i zakone u zemlji u kojoj je živio sluteći kakav joj užas vlastodršci pripremaju.

Nažalost, nije uspio kao ni 1972 kada su ga otjerali iz politike. Ali, Rajko je ostao vjeran svojim ljudskim vrijednostima i nije mogao, ni znao, ni htio drugačije. Bio je i ostao do kraja života na pravoj strani, rekao je Vlasi za portal Radiosarajevo.ba.

Danilovićeve političke procjene bile su veoma tačne. Godinu i po dana prije puštanja ratnog zločinca  Vojislava Šešelja iz Haškog tribunala Rajko je govorio: Uskoro će ga pustiti, uz obrazloženje: Eto vam ga pa se vi je..te s njim!