Draško Stanivuković za Radiosarajevo.ba: Želim mijenjati stvari u ovoj zemlji

U moru bh. političara koji gledaju samo kako da se okoriste svojim položajem koji im je narod povjerio svojim glasovima, razgovor s najmlađim poslanikom u Narodnoj skupštini Republike Srpske Draškom Stanivukovićem (PDP) vraća nadu u bolje sutra i u ljudski rod, općenito.

CIK BiH / Znate li koji je političar dobio najviše glasova na izborima

Bravo / Stanivuković se odriče i poslaničke naknade: Dio novca za "Pravdu za Davida"

Draško Stanivuković je mladić kojem je 25 godina. Navodi da ima ideal i viši cilj zbog kojeg živi. Kaže da je mladić koji je svoj narod i zemlju postavio iznad sebe u želji da svojim primjerom i radom i zajedničkom borbom ostavi djela za budućnost. 

U razgovoru za Radiosarajevo.ba, Stanivuković govori da je navedene ciljeve postavio još u devetoj godini i svaki dan radi da ih i ostvari.

„Već u osnovnoj školi kad su pitali šta želimo biti kad porastemo, ja sam govorio da želim da mijenjam stvari u ovoj zemlji... Od malih nogu sam se borio za prava onih koji su u mojim očima bili obespravljeni, za mjesta za igru odakle su nas tjerali neki stariji ljudi i slično“, prisjeća se Stanivuković.

Kaže i kad je bio mali i putovao van naših granica, bio je ljubomoran na čiste gradove Europe, s lijepim trgovima i parkovima, te da mu dugo godina nije bilo jasno zašto načelnici i gradonačelnici mnogih gradova u ovoj zemlji nemaju taj poriv prema gradovima koje vode.

„Nisam neko ko prizna da nešto nije u redu i okrene se na drugu stranu. Ako nešto nije u redu, želim da to popravim. Većina političara priznaje da nešto nije u redu, ali ne popravlja to stanje. Zato sam i ušao u politiku. Ušao sam u politiku da sebe ponudim, da popravljamo šta se da popraviti“, govori strastveno Stanivuković.

No tu nije kraj priče o Stanivukoviću - mandat odbornika odradio je volonterski za građane Banja Luke, a i sada želi nastaviti s tom, za naše podneblje, nadasve neobičnom praksom.

„Želim biti aktivan, želim dokazati ovom narodu da postoje ljudi koji ovaj posao rade iz višeg ideala i potpuno posvećeno svom narodu. To je moje opredjeljenje i zato se odlučujem na ovakve korake. Jedan dio naknade preusmjeravam u buduću Fondaciju 'Pravda za Davida', a preostali dio ću odvajati za stipendije studenata i onima kojima novac bude potreban“, govori novoizabrani poslanik NSRS-a.

Stanivuković je do sada sa svojom porodicom uz platu odbornika pomagao nekoliko studenta kojima je davao stipendije. Nekome po nekoliko mjeseci, a nekima i po godinu. Odborničku naknadu je davao i kulturno-umjetničkim društvima, sportskim klubovima, a pomogao je i izgradnju dječjih igrališta.

„Taj novac bi meni bio za pete patike, a nekom će taj novac poslužiti za jedine patike na putu ka fakultetu ili za prvu ratu upisnine za fakultet... Racionalno to razlučujem. Moja porodica je uvijek davala novac kada su humanitarne akcije u pitanju, uvijek smo mislili na one kojima je nešto potrebnije nego nama. Moja porodica se dugo bavi privatnim preduzetništvom, ali ipak ima političara koji imaju i više od moje porodice, ali ne da, uzima i više od onog što mu pripada.“

Stanivukoviću je želja da jednog dana oformi fondaciju kako bi se svi mogli uključiti u pomaganje onih kojima to zaista treba.

„Da bih zagovarao nešto sam moram biti primjer toga. Ne mogu pričati o nečemu, a da nisam sam nešto uradio po tom pitanju“, govori mladi političar.

Već je u kontaktu s Davorom Dragičevićem kojem se neizmjerno divi zbog njegove borbe da „istjera pravdu na čistac“.

„Podržavam njegovu borbu za pravdu, nisam se htio petljati prije izbora, da ne bude da ubirem političke poene, ali sad kad je sve prošlo rekao sam Davoru da sam mu dostupan 24 sata. Već je upoznat s ovim preusmjeravanjem novca, Fondacija će funkcionisati po principu dobrovoljnih priloga, a upotrebljavat će se za pravne timove i slično. Imamo maksimalno povjerenje jedan u drugoga. Trebamo pokušati da i Dženan i Jovan, Nikola i David, Milan, da svi koji su stradali - ne budu zaboravljeni jer njihovo stradanje je podstrek za našu borbu i ujedinjavanje, bolju zemlju i bolji način života“, govori Stanivuković napominjući opet da nije na ovoj poziciji zbog novca i plate.

Ovaj mladić koji naprosto oduševljava svojim moralnim kalupom, navodi da su mu uzori neke duhovne vođe i one vođe koje su se odricali koječega da bi njihovom narodu bilo bolje. Napominje i da kada političara drži ideal, taj ima i motivaciju.

„Ugledam se na ljude poput Snežane Gajić, ona je moja druga majka. Njene kćerke su bile moje prijateljice. Znala je da njene oboljele kćerke neće dočekati lijek, ali se borila za drugu djecu. I ja se borim za druge ljude... mnogi nemaju ni vodu, ni struju, ni kanalizaciju, ni posao... e za takve se borim. Trebamo gledati širu sliku“, govori mladi političar.

Draško Stanivuković je imao brojne kazne, imao prijetnje, bio je hapšen. Na odličan način koristi društvene mreže za sagledavanje i upiranje prsta na nepravdu te tako vrlo lako i dopire do mladih.

Njegovoj porodici nije lako, navodi da mu je roditelja strah, ali i oni prolaze kroz ovaj njegov put zajedno s njim podržavajući ga.

„Danas kada govorite istinu, nosite glavu u torbi. A stvari za koje se ja zalažem, to i potvrđuje. Moja porodica je to prihvatila, znaju oni kakav sam, nekada me pitaju što nisam u očevom biznisu, zašto sam morao biti političar. Ipak, moje srce je kucalo za nečim drugim. Oni su moja podrška, zajedno prolazimo kroz ovo, već imaju pritiske, tu je osveta na porodične poslove, preko 21 hiljada KM prekršajnih naloga, moje hapšenje, klevetanje po porodici, pa čak napadaju klevetama moju babu koja je sina izgubila“, govori Stanivuković i navodi da velike bitke i velike pobjede ne možete voditi ako nemate ožiljaka.

Ovog mladića je napao Milorad Dodik lično i to prošlog mjeseca u Čelincu tokom postavljanja kamena temeljca za novi most na rijeci Vrbanji. Stanivuković govori da je imao pravo biti tamo kao svaki građanin ove zemlje i da ga je tamo napao tadašnji predsjednik RS-a Milorad Dodik – udario ga je i izbio telefon iz ruke.

„Nakon tog problema s Miloradom Dodikom, kada sam bio devet sati u policiji, dolazim kući i tata mi pokazuje da dodam gas, u smislu idemo naprijed, nema nazad, nema nekog potkusurivanja. Ili radiš ili ne radiš, ili jesi ili nisi. Idemo do kraja“, govori Stanivuković.

Sedmog oktobra je toliko ljudi izašlo da podrži ovog nevjerovatnog mladića, kulturnog i lijepo odgojenog, to mu je svakako odličan vjetar u leđa. Još ćemo puno dobrih stvari o njemu čuti u budućnosti.