Miki Trifunov: Zbog prokletstva koje živimo, ljudi zaboravljaju na sebe

Dobro poznati i drag lik sarajevskih ulica, prepoznatljiv po sijedoj bradi, šeširu i cigari, glumac Miodrag Miki Trifunov. Iako formalno u penziji ovaj bh. glumac i dalje radi. Osim što igra u pozorišnim predstavama, svakodnevno na ulici govori poeziju velikih svjetskih autora, te održava poetske večeri, a jedna takva bit će i 22. oktobra u kinu Kriterion u Sarajevu.

Redovno obilazi i srednje škole gdje đacima približava ovu vrstu umjetnosti.

"To su adolescenti od 15 godina, hormoni lupaju na sve strane, ali Boga mi sam uspio, sat vremena oni mrdnuli nisu. Potrudim se da uspostavim s njima jednu komunikaciju koja nije akademska, spustim se na njihov nivo. Započinjao sam sa jednom šaljivom Mikinom pjesmom, koja ide: Zašto ispred ovoliko jezera nisu gume, kad je reklama nek je reklama. Zašto u izlogu kod krojača vise odijela, reklama je reklama. Pa zašto onda pred školom ne vise učitelji, kad je reklama nek je onda reklama", kazao je Miki u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Kako nam je rekao, da mladima skreće pažnju da se ne trebaju plašiti godina, jer one nisu nikakva referenca.

"Najčešći odgovor koji djeca dobiju od staraca, je 'Šta ti balavac znaš, kad sam ja to prošao'. A, kada bi ti klinci mogli pogledati šta se nalazi u njihovim seharama, tu ne bi bilo ništa osim praznine i broja godina", naveo je Miki.

Fudbaler i bubnjar

Njegove mlađe kolege nemaju interesa za poeziju i ovakav rad, poručio je on i dodao da je i sam bio takav, te da je potrebno da čovjek sazri da bi se bavio ovim.

"Prije nego što sam došao u pozorište nisam knjige pročitao, igrao sam fudbala i bio bubnjar. U mom okruženju knjiga ni materijalno nije postojala, bio sam blećak, jedna harlovina. Ali eto vremenom sam otkrio ovaj magični svijet, nije to bilo preko noći, to je dug proces", rekao nam je Miki.

Mišljenja je da je poruka za život da ljudi nauče slušati pa tek onda govoriti, ali i za to je potrebno imati pripremu.

"Ne može ti neko narediti da počneš slušati. Pustite mi sad akademsko obrazovanje, ono je poprilično formalno, potrebno je znati i ono između redova, što bi rekao moj Mika Antić 'Ja volim da se igram ludosti, pa u sve dane žmureći zakoračim. Ja nisam za okretanje, ja sam za izokretanje, kada ste zveckali zubima, ja sam zvijezdama zvonio'", istaknuo je Miki.

Miki nam je otkrio i da ga ljudi često na ulici pitaju čemu to mnoštvo divnih poetskih naslova koje izgovori svaki dan, kaže da im na to odgovara sa "To je način da opravdam svoje i vaše postojanje – postojanje života i same poezije."

Stih je uopšteno mudrost života sazdana na pola ili dvije stranice, kazao je Miki i dodaje da je život okružen poetskom riječi, te da ga treba samo artikulisati.

"Uplašeni smo od svakodnevnice, od tegoba koje nas snalaze, od prokletstava koje trenutno živimo. Zbog svega toga ljudi zaboravljaju sami na sebe, na svoju potrebu", istaknuo je Miki.

Na pitanje odkud mu energija da ljudima približava poeziju, on je odgovorio da je to vid prosvetiteljstva.

"Sve dok Martin Luther nije imao snage da se posvađa s moćnicima i da prevede Bibliju na njemački jezik, ona nije bila dostupna njemačkom narodu. On je to učinio u tom nekom smislu. To i ja činim, neću reći da sam on ne daj Bože. Mi znamo da to postoji samo nemamo vremena nažalost, nemamo ni elementarnog predznanja da to prepoznamo, to je naša stvarnost", rekao je Miki.

Ljudi imaju čudan animozitet prema stihu, stava je Miki i dodaje da je to tako dok ga ne upoznaju u makar nekoj mjeri.

Uvijek je u tom svijetu

Stalno mu nedostaje pozorište, bez obzira na to što je sve što radi na neki način povezano sa njim.

"Još uvijek sam u tom svijetu, evo ove moje večeri poezije u Kriterionu, pa onda svaki dan na ulici govorim nešto. Ja nisam izvan tog svijeta i kada ne govorim ništa. Moja percepcija stvari je drugačija, vidim stvari koje drugi ne vide, ne mistificiram sebe, ali jednostavno poslije toliko stvari koje sam radio i čitao, desi mi se da hodam ulicom i vidim stih u nečemu i pomislim eno ga tu je prođe pored mene", kazao je Miki.

Osim ljubavi prema glumi, u njegovom životu bitnu ulogu igra i fudbal, dodaje naš sagovornik i dodaje da uprkos tome što ima 72 godine i dalje dva puta sedmično igra fudbala sa rajom.

"Nakon mene, najstariji u ekipi ima 41 godinu, ukratko svima im mogu biti otac.Postoji još jedna stvar, ja sam svjestan gdje je moj limit, koje su moje mogućnosti, nisam više što sam nekad bio. Jednostavno biologija čini svoje, a zamor materijala je zamor materijala. Činim sve da budem tu i ne odustajem da budem tu", kazao nam je Miki.

Mikija mnogi mogu vidjeti tokom dana kako igra uličnog šaha u parku ispred Ekonomskog fakulteta, na šta on šaljivo odgovara da tu sa igračima i drugovima može najbolje vidjeti stanje u našoj zemlji.

"Svako jutro dođem u park i poredam figure. Svakako ujutro ne radim ništa, a i najbliže stanujem. To sam prihvatio kao društvenu obavezu. Nakon što završim sa slaganjem počnemo da se iskupljamo, uglavnom iste face i vjerujte mi ti ljudi koji su svaki dan tu su jedan tačan presjek stanja u zemlji", rekao je Miki.

Za sebe je još dodao da je iskoristio u životu ono što mu se ponudilo i da zahvaljujući svemu što je uradio ima svoj mir i dodaje da misli i da ima poštovanje ljudi u gradu. Sarajevska publika imat će priliku Mikijev repertoar poslušati u kinu Kriterion u ponedjeljak u 20 sati.