In Memoriam Mladen Ovadija: Dobri čovjek radiofonije

U Torontu je u četvrtak 14. februara, 2019. godine, u 72. godini života, preminuo Mladen Ovadija, istaknuti  umjetnik radiofonije, nagrađivani autor radijskih dokumentaraca na prijeratnom Radiju Sarajevo i vanredni profesor na odsjeku dramaturgije na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Povodom odlaska Mladena Ovadije, donosimo In Memoriam koji su napisali njegove kolege 

Mladen Ovadija, čovjek radiofonije

Ja sam na Radio Sarajevo došao doslovno prije nego što sam se rodio, pisao je Mladen Ovadija, sjećajući se majke Rikice koja je cijeli svoj radni, stvaralački uključujući i trudnički dio života, provela u ovoj kući.

 U Radio Sarajevu Mladen Ovadija je počeo kao režiser na emisijama za djecu a završio kao autor nasloženijih radio dokumentaraca u kojima je dominirao njegov radijski rukopis reduciranja riječi i zvuka na najmanju moguću mjeru, preplitanja tonova i stvaranja onog što se plemenito imenovalo - radiofonija.

Radeći na jednostavnim  dječijim emisijama piše, kako je najviše volio koristiti vedru muziku velikih američkih orkestara, jer je djelovala motivacijski i održavala tempo programa. Mnogo godina kasnije u Kanadi, radeći na CBC Toronto, otkrio je da je većina numera koje su koristili kao muzičke prelaze između priloga Radio škole na sarajevskom radiju, pripadale božićnom evergreen repertoaru.

Uvijek se sjećao kako ga je u radiodramsko stvaralaštvo uvodio Tonko Marčić a posebno način na koji je režirao dramu Vojnik koji se udaljava Miodraga Bulatovića. Kako je povezao nekoliko desetina kratkih stubaca odrezanih od drške od metle na mrežu konopaca razapetu na daščanom okviru čijim bi se pomicanjem stvarao neubičajen zvučni efekat.

Mladen Ovadija bio je pionir, unutar BiH a možda i jugoslovenskog radio iskustva, sa Radio romanom dnevnim dramskim programom u kojem su adaptirani romani savremene jugoslavenske književnosti. Pripremani najčešće u pet polusatnih emisija u istom terminu od ponedjeljka do petka dramatizirana su djela od Andrića i Selimovića do Kiša i Kovača. Kao u nekoj uvrnutoj priči desilo mu se da se tih godina vraćao iz Londona a carinski pregled je obavljan u noćnom vozu iz Zagreba u Sarajevo. Ulazi jedan mrki grdosija od milicionera, pisao je Mladen, traži pasoše i pita ko šta donosi iz inostranstva. Uzeo moj pasoš prvi, pročitao ime i obradovao se kao da je sre nekog svog. Zna za Radio roman, koji je redovno slušao – Alal ti vjera uredniče – prepričava mi scene iz Kikića i Ćopića prisjeća se likova i situacija, zaboravio na šverc. Tako su na račun Radio romana i Radio Sarajeva moji saputnici mogli sa trulog zapada unijeti šta su ponijeli, pisao je Mladen.

Jedan od vrhunaca njegovog dokumentariastičkog rada bio je radio feature Bohoreta i njeni. Dobio je Veliku zlatnu plaketu Fedor - a (Festival dokumentarne radiofonije) u Beogradu. Njegova majka Rikica našla je u Arhivu grada svesku sa rukopisima Laure – Bohorete Papo koja je između dva rata bila duša kulturno - umjetničkog života sarajevskih Jevreja, Sefarda. Njene priče, drame i eseji bili su napisani na ladinu, tada još živom špansko – jevrejskom jeziku. Holokaust je praktično pomeo ladino jezik iz sarajevskih mahala. Mladen zapisuje, uspjeli smo da zbilju i priču spojimo u jedno tako što smo dokumentarnu građu o holokaustu spojili sa izvedbom jedne od Bohoretinih drama.

Uradio je desetine dokumentaraca uključujući avangardni Plavo li je, Crveno li je isključivo zvukom gdje su zvuke snimane u vrtačama, jezerima okoline Imotskog dali u kontrapunktu sa napjevima i ritmom plesnih koraka tog kraja. Ili Priču o Dadi iz koje je, na promociji svog doktorskog rada Dramaturgija zvuka u avangardi i post – dramskom pozorištu prije nekoliko godina u Torontu, pustio dio njegove zvučne rekonstrukcije simultanog čitanja poezije u Cabaret Voltaire-u.

Uoči rata okušao se u kratkoj formi reklama i dobio Srebrnu ružu Portoroža za reklamu za žučni safun. Na zadnjem opštejugoslovenskom festivalu u Budvi 91 Mladen Ovadija i Sejo Čamo dobili su prvu nagradu za reklamu SDP-a (SK BiH) u kojoj su spojili melodiju "Budi se Istok i Zapad" sa A capella pjevanjem "The Staple Singers", u temi višeglasja odnosno tek dolazećeg višestranačja.

Sejo Čamo se sjeća da je Mladen volio pozorište a naročito MESS. Njegove opservacije o prestavama prevazilazile su obične kritike i bile su pune detalja koje nije čuvao za sebe nego ih  je prenosio i podsticao sve saradnike u Dramskom programnu da tragaju i nastave dalje. Sejo dalje kaže da je u istoriji Radio Sarajeva Mladen je bio spona izmedju zlatnog doba radija (pred televizijske epohe) i praskozorja svih novih medija koje je na artistički način znao izmiksati.

Prije nekoliko godina napravio je dokumentarac o brodu Jadran. Kao dijete išao je iz Sarajeva na more dok još nije bilo jadranske magistrale. Vozom do Ploča a onda brodicom do nekog od mjesta Makarske rivjere. I kao dijete, uvijek se divio velikom brodu Jadran i maštao da se jednoga dana provoza njime.  Šest decenija kasnije u jednoj slučajnoj šetnji susreo je taj brod kao restoran u Kanadi.

Ako vas interesuje više poslušajte ovaj radijski dokumentarac autora Mladena Ovadije, jednog od velikih imena bosanskohercegovačke radiofonije (S.Č. & B.K.)