Odgovori imama kojeg su brutalno napali na Facebooku jer navija za Hrvatsku

Muhić je dokazani patriota i osoba koja je uvijek promovirala ljubav prema Bosni i  Hercegovini i Bošnjacima, koji koristi svaku priliku da podigne ugled naše države, ne samo u Hrvatskoj već širom svijeta.

Poema povećena majkama Srebrenice

Radiosarajevo.ba je kontaktirao ovog imama, koji je javnosti poznat i po svojoj poemi koju je napisao Havi majci Prijedorčanki, ali i po novoj poemi posvećenoj majkama Srebrenice. 

Dok su mu pojedini "izražavali saučešće zbog poraza Hrvatske u finalu od Francuske" te ga proglašavali izdajnikom Bosne i Hercegovine, on je za naš portal još jednom govorio o ljubavi prema Vatrenima, Svjetskom prvenstvu, Bošnjacima u Hrvatskoj, ali i odnosima tri najbrojnija naroda u regionu.

"Sve što sam pisao u vezi Hrvatske i njihove sjajne igre i borbe za osvajanje titule svjetskog prvaka, radio sam iz srca. Navijao sam za Hrvatsku, jer u toj reprezentaciji više od pola nogometaša ima porijeklo iz Bosne i Hercegovine. Žalosno je što oni nisu pozvani da igraju za BiH, već su se odlučili da nastupe za Hrvatsku i to je ono što me boli. Ja sam u nedjelju slavio srebro kao da je zlatnog sjaja. To je uspjeh za nogomet, za državu, za turizam. Tek će se vidjeti koliko vrijedi ovo drugo mjesto Hrvatske osvojeno u Rusiji", priča nam Muhić.

Admir Muhić objavio poemu "Hatidža majka Srebreničanka"

Porijeklom je iz Lugova kod Kačuna (općina Busovača). Suprugu, koja je iz Maglaja, upoznao je u Zagrebu. Imaju troje djece, Ajlu, Aziza i Amara, koji su rođeni u Varaždinu, odnosno Karlovcu. 

„Kakav bih ja bio čovjek da navijam protiv države čiji sam državljanin? Kako da budem protiv uspjeha države u kojoj sam se spasio kao izbjeglica? Kako da mrzim državu u kojoj smo supruga i ja završili islamsku školu? Kako da budem protiv reprezentacije države u kojoj su se rodila moja djeca i najstarija kćerka koja danas navršava 18 godina! Kako da budem protiv države u kojoj su moja djeca prvi zrak udisali nakon dolaska na ovaj svijet“, pojasnio je efendija Muhić svoju pripadnost Hrvatskoj za vrijeme Mundijala.

On kaže da ne želi slaviti poraz Hrvatske od Francuske, već da se veseli velikom uspjehu Luke Modrića, Ivana Rakitića...

"U mojoj kući imam dresove Edina Džeke i Miralema Pjanića, ali i hrvatski dres. Za mene je normalno obući dres Hrvatske kada je neka važna utakmica, a ne igra moja Bosna i Hercegovina. I ja to tako gledam. Danas gledamo samo mržnju, koja se širi. Dosta je gledanja preko nišana, ja želim da svima bude bolje. Ja Srebenicu i Ahmiće nikada neću zaboraviti, ali kada je utakmica to treba staviti na stranu. Kada pjeva Thompson "Srce ponosno" ja smanjim ton, ali mog komšiju Marka, Ivana ili Željku, koji ima iste probleme kao ja, moram saslušati. Tri kafe od tri marke, koje odemo i popijemo nikoga ništa ne koštaju", pojašnjava Muhić.

Hodža, fratar i paroh postali nerazdvojni prijatelji

On kaže da je u Hrvatskoj već davno uređeno da su Bošnjaci nacionalna manjina s punim pravima. Još 2002. Hrvatska je potpisivanjem ugovorom riješila Islamsko pitanje, među kojima je niz noviteta vjerski odgoj u vrtićima halal ishrana u školama, bolnicama... Dušobrižništvo u bolnicama i zatvorima. Država je na sebe preuzela da plaće imama i doprinose izdvoje iz svog proračuna.

"To je lijepo od Hrvatske. Naš predsjednik Mešihata IZ u Hrvatskoj, muftija dr. Aziz ef. Hasanović, na najbolji način promovira naše vrijednosti i sve ove pdobfre primjere mogu kopirati u Francuskoj, Danskoj ili Švedskoj. Kada smo gladni, razumijemo se na sva tri jezika. Dužan sam da svog komšiju volim koji je druge vjere, više nego nekog muslimana koji je iz drugog mjesta. Ja sam otišao iz Bosne, ali Bosna nije iz mene i nikada i neće", govori Muhić, dodajući da "Islam nije samo u džamiji ili u zidovima. Islam je nesto što je najplemenitije s učinkom djela. Islam je najmanje vjera, a najviše je sistem življenja".

Šahovnica i sura Subhaneke

On kaže da u njegovoj učionici u školi u kojoj predaje islamski vjeronauk ima šahovnica na zidu, ali da je ispod ispisana Fatiha ili sura Subhaneke.

"Mi se kao okrećemo prema kibli, a kada vidimo nekoga na ulici komentiramo ga kako je našminkan. Klanjamo, a gledamo kako da tuđe uzmemo. Postimo, a ogovaramo drugog. Udjeljujemo, a spočitavamo. Vjera nam je spala na folklor bez suštine. Potrebno je obaviti dezinfekciju duše i totalno je izaprati, okrenuti se za 360 stepeni i vratiti se istinskoj duhovnosti. Biti praktičan vjernik a ne samo deklarativan. Ako nekome "nabijamo" svoje vjerovanje i uporno ističemo svoju vjeru onda je to sve od vjere što imamo. Vjera se živi i prakticira a ne lamentira s njom. Pa zaboga ne idemo na berzu da njome mašemo i drugom dosađujemo s "našom vjerom". Facebook treba iskoristiti da stalno pišemo o dobrome i trebamo se držati jedni drugih, izbjegavati crnu kroniku a svijetle teme preferirati, jer samo tako možemo naprijed", kaže Admir efendija Muhić, koji je postao popularan kada se nedavno slikao sa fra Ivom Bošnjakom i parohom Željkom Vidovićem nakon zajedničke kafe u jednom kafiću u Vojniću nedaleko od Karlovca.