Drago Pilsel o nalogu biskupa Perića za otvaranje svih crkava

Mostarsko-duvanjski biskup msgr. Ratko Perić naložio je otvaranje svih crkvi i održavanje svetih misa s narodom uz poštovanje mjera kantonalnih štabova, navodeći kako "niko nema pravo udaljavati vjernike ispred crkve ako se drže propisana odstojanja".

Ovaj potez biskupa Perića naišao je na različite reakcije.

Ugledni hrvatski teolog i novinar Drago Pilsel ističe kako "načelno, biskup Perić je u pravu, ali ovo što on traži narušava princip solidarnosti".

"Biskup Ratko Perić, prvi među (nad)biskupima hrvatskog govornog područja, traži i nalaže vraćanje vjernika u i ispred sakralnih  objekata. Njegova argumentacija, načelno, stoji. Naime, ako u prodavaonicama i drugdje možemo stajati propisno odvojeni tih famoznih  dvaju metara, naime, poštujući sanitarne mjere, pak ako viđamo mnoge rekreativce koji šetaju pse, idu na zrak, voze bicikle, dapače, ako hrvatske vlasti razmišljaju čak i o skorom popuštanju prema frizerima koji bi radili s rukavicama i s maskama... zašto ne bi bilo moguće stajati, propisno odvojeni jedni od drugih, unutar hrama, do pet osoba  ili ispred hrama iz kojeg se prenosi liturgija preko zvučnika i, eventualnih, videoekrana", pita Pilsel, te nastavlja:

"Ako su ponegdje (Zagreb, Ljubljana) vlasti odobrile pričest u strogo kontroliranim uvjetima, dva po dva u crkvama (svećenik u rukavicama i s maskom koji daje pričest na ruke ili ako je pravoslavac, sa plastičnim kašićicama koje se odlažu u posudi s alkoholom i koriste samo jedanput, itd). Zašto je Papa Franjo ipak održao procesiju Križnog puta na praznom Trgu svetoga Petra s grupicom propisno razmaknutih vjernika? Dakle, stava sam da, ako bi narod bio poslušan i ako bi savjesno poštivao sanitarne mjere, mjere fizičke distanciranosti (pojam socijalne distancije je temeljito pogrešan i ne smije se koristiti), to što biskup Perić želi bi bilo dozvoljivo". 

Međutim, podvlači kako su "ovo vremena kada treba maksimalno poštivati mjere raznih stožera". 

"Po gotovo jer se već, kao u Hrvatskoj, razmatra ukidanje ili ublažavanje nekih mjera a da pritom istovremeno stižu vijesti o opakom pogoršavanju pandemije tamo gdje se olako popustilo (otok Hokaido u Japanu, Singapuru, itd). Iznad svega, kao kršćanski teolog, sam dužan kazati da sudjelujemo u pothvatu koji nameće smisao za solidarnost", istakao je. 

A solidarnost je, podsjeća nas Pilsel, "jedan od ključnih pojmova kršćanstva". 

"To znači da ću se ja uzdržati i donekle ću i patiti jer ne mogu ići u hram, ili stajati pred hram, baš iz ljubavi prema svima onima koji su pod teškim bremenom, osobito iz ljubavi prema medicinskom osoblju, koji se maksimalno angažira zbog sviju nas, osobito prema onima koji ne mogu zbog pandemije nikud mrdnuti, osobito prema onima koji su morali proći kroz teško iskušenje da im ljubljeni u vrećama noću budu izvučeni mrtvi iz bolnica (Lombardija u Italiji, dijelovi Ekvadora, itd) bez da ih se otprati i žaluje, odnosno propisno i crkveno sahrani. Zaključno, ovo je vrijeme odricanja, a ne sebičnosti. Ovo je vrijeme kada moramo gledati naše prazne crkve i razmišljati o eventualnoj praznini naše kršćanske poruke, to jest o praznini našeg kršćanskog života, o našoj neautentičnosti i o našoj nespremnosti da budemo solidarni sa svima koji prolaze izuzetno teška iskušenja", zaključio je Pilsel.