Dalija Hasanbegović Konaković: Znam i naručioce i izvršioce napada na mene

Novinarka Al Jazeere Balkans Dalija Hasanbegović Konaković po mami je, kako kaže, energična Hercegovka, po tati buntovnik, sufija i potomak Merhemića, jedne od najstarijih i najbogatijih sarajevskih porodica.

Razgovarala: Semra Hodžić

Supruga je političara Elmedina Konakovića i mama dvoipogodišnje djevojčice Kiane Aje. 

U vrlo otvorenom razgovoru za Radiosarajevo.ba Dalija nam je pričala o svom životu, o tome kako nije rasla "u svili i kadifi", o cyber-bullingu s kojim se bori, njegovim posljedicama itd.

Avanturističkog duha, kaže, nije nikada bila, već se uvijek dobro informiše, analizira situaciju i donosi odluke.

"Uslovno rečeno avanturizam sam ispoljavala jer sam samu sebe tjerala na stalne promjene, na nova akademska iradna iskustva, nove sredine, nove kulture, nova okruženja. Nisam imala strah od promjena, one izgrađuju karakter, one nas očvrsnu i one nas najbolje nauče da različitosti cijenite I prihvatate bez ikakve osude. Putovala sam jako puno, to je počelo jos u mom djetinjstvu sa roditeljima, a poslije agresije i opsade, sve do 2011, sam naizmjenično živjela u Sarajevu i New Yorku, Istanbulu, Moskvi, Parizu, Columbia-Missouriju, opet New Yorku, Londonu, Dubaiju, Abu Dhabijui  dijelom Atini.

U tim gradovima su mi bile baze bar 6 mjeseci ili duže, kako gdje, radila sam i studirala, ušteđevinu koristila za turistička putovanja na još mnoge prekrasne destinacije", ispričala nam je Dalija.

Kako ja nisam baš premlada majka nego ono što ljekari netaktično zovu starija prvorotka (smijeh), jer sam Kianu Aju dobila sredinom 30-tih, nemam baš nikakav žal što ne mogu tutnjati svijetom kao prije. Ima nešto u tim starim mudrostima, sve u svoje vrijeme. Kad Kiana malo poraste, onda ćemo s njom zajedno ponovo otkrivati sve ljepote ovog svijeta, smatra Dalija.

Kada nije na poslu, kako nam je ispričala, Dalija vuče cekere sa pijace, hoda okolo bez šminke, bori se sa izmišljanjem recepata djetetu koje hoće jesti samo meso, rižu, tri vrste voća, krompir i mrkvu od povrća, hoda po Pennyju i Obiju jer bi stalno nešto po kući preuređivala...

"I za opuštanje čitam knjige o psihologiji, odbrambenim mehanizmima, psihijatriji, tajnim društvima, neurolingvističkom programiranju, poremećajima ličnosti. I trenutno knjigu 'Žene koje trče s vukovima', kompleksne pouke iz priča o arhetipu divlje žene. I sada kada pogledam šta radim za opuštanje, potpuno mi je jasno što nikada nisam opuštena (smijeh)", otkrila je Dalija za naš portal.

Suprug i ona imaju poslove sa specifičnim radnim vremenom, zbog čega nije uvijek lako organizirati vrijeme za sebe, porodicu, prijatelje i stvari koje volite...

"Nisu naši poslovi toliko naporni koliko su netipični i imaju vrlo neuobičajeno radno vrijeme. Recimo moja prva smjena završava u 18 sati, druga u 21:30 i treća u 1 ujutro. Dinin radni dan, u prosjeku, traje između 10 i 12 sati. Oboje često imamo i radne vikende. Prije djeteta sve smo lakše usklađivali jer smo odrasli i fleskibilni, ne postoji neki određeni ritam koji pratimo i imali smo vremena i za društvene obaveze i za prijatelje i za kratka putovanja i za izlaske i za redovnu teretanu. A Kiana je sada naravno prioritet, pa smo prije mog povratka sa porodiljskog dogovorili da svoje poslovne obaveze usklađujemo tako da je ona skoro uvijek bar pola svog budnog vremena sa jedinim ili oba roditelja i da je uvijek jedno od nas navečer uspavljuje", ispričala nam je Dalija navodeći kako je dvoipogodišnja Kiana najsretnija kada su sve troje zajedno.

"Ili se ganjamo po parku, ili je hvatamo na romobilu ili učimo pjesmice ili se igramo kući. Mi vjerujemo da svi ti naši rituali i zajedničko vrijeme najbolje utiču na njen emotivni razvoj, tako da Dinu i mene vrlo rijetko možete vidjeti na nekim društvenim događajima, premijerama, prijemima, promocijama i slično, ni prijatelje ne viđamo toliko često kao ranije. I teretana je zaboravila kako izgledamo, ali je nama ganjanje neumorne gospođe Kiane Aje i fizički trening i doping i psihoterapija. (smijeh). Osim toga, vrlo je malo povoda za noćni izlazak zbog kojih bih propustila večernje maženje, Kianine zagrljaje i uspavljivanje. Rekoh vam, pravi smo prototip dosadnih roditelja pod stare dane kojima ništa nije zanimljivije od njihovog djeteta (smijeh)", rekla je Dalija za Radiosarajevo.ba.

Iako su oboje javne ličnosti, ipak je suprugov posao onaj koji nekako neminovno stvara i neprijatelje. No u normalnijem svijetu, ti bi ljudi mogli da vole ili ne vole samo njega zbog onoga što radi ili ne radi, a u našem društvu - i Dalija im je zasmetala.

"Samo se nekoliko najzloglasnijih mafijaških grupa na svijetu u obračunima iskaljuje na članovima porodice svog suparnika. Sve ostale kriminalne grupe to smatraju nečasnim. Samo vam taj detalj dovoljno govori o moralu, časti i granicama onih koji te napade na mene naručuju i malih internet žohara koji taj prljavi posao odrađuju. To nije jedna osoba, neki lažni profil, jer naravno takvo nešto bih ignorisala. Mali internet žohari koji rade po direktivi su nekoliko stvarnih osoba koje vode tu brigadu lažnih profila sa jasnom agendom i misijom koju im zada vrh piramide. Cilj im je degradirati mene, moj moral, dostojanstvo, problematiziraju moju vjeru, moj patriotizam, u novim napadima čak uključuju i članove moje porodice, a sve te oštrice upere na mene kadgod im nestane argumenata u nekom okršaju s Dinom. U civilizovanom društvu potpuno neprihvatljivo ponašanje, ali nas neki ovdje pokušavaju vratiti u okvire srednjeg vijeka izgleda. Christiane Amanpour je 20 godina bila u braku sa vrlo visokim zvaničnikom Bijele kuće i kasnije istaknutim diplomatom. Nikada se niko nije usudio da teroriše nju zbog neslaganja sa potezima njenog supruga ili administracije za koju je on radio", ispričala nam je Dalija.

Dalija nam je otkrila kako je od marta na meti brigade lažnih profila "iza kojih stoje vrlo stvarni ljudi, a karakterni žohari koji smišljeno po direktivi kreiraju sadržaj kojim mi žele naštetiti".

"U martu sam bila žrtvom najbrutalnijeg seksističkog iživljavanja tih spodoba. Botovi i njihovi sljedbenici tada su me častili najvulgarnijim imenima i rečenicama. To me iskreno zateklo potpuno nespremnu. Naviknuta sam da me svi ne vole, na hejtere i animozitete, ali nikada u životu nisam bila meta takvog seksitičkog iživljavanja. O tome nisam tada ništa javno pričala, jer je mi je bilo izuzetno teško, ali nakon što su u junu opet od mene počeli praviti metu, samo sada u drugom kontekstu-odlučila sam da ću protiv tih ljudi i tog zlostavljanja boriti. Tada sam i prvi put javno progovorila o svemu", ispričala je Dalija.

"Četvrtu rundu napada su lansirali ranim jutrom zadnjeg julskog dana, nakon što je Dino noć prije bio izazvan da objavi određene SMS poruke. Tako su me ti plaćeni internet žohari do sada prvo častili vulgarnostima, zatim sugerisali da sam u nekakvoj misiji pokrštavanja muslimana jer sam išla u Katolički školski centar, zatim su insinuirali da sam zbog fakulteta u Istanbulu sljedbenik radikalnog islamskog učenjaka Gulena, odnosno da sam povezana sa terorističkom organizacijom FETO i sada zadnje na vjerskoj osnovi vrijeđaju članove moje porodice i prijete da su tek počeli sa napadima na mene i moje", ispričala nam je.

Kako nam je ispričala, u martu kada su počeli sa tim seksističkim iživljavanjem ispod njenih fotografija na društvenim mrežama, bila je zbog hormona vrlo osjetljiva, to joj je stvaralo veliki stres i u velikoj mjeri je utjecalo na spontani pobačaj koji je imala kao posljedicu spleta svih tih užasnih okolnosti.

"Poslije sam sebe krivila što sam dozvolila tim žoharima da toliko utječu na mene. Povukla sam se u sebe, bilo mi je vrlo teško i tada o tome nisam imala snage pričati. Tako sam naučila sam na svojoj koži da je kada ste izloženi nasilju prvi, prirodni i potpuno pogrešni poriv da ništa ne govorite, povučete se i pokušavate promijeniti svoje ponašanje jer mislite da ste vi nešto pogrešno uradili čime ste omogućili napad. Tako sam i ja uradila, nisam izlazila, počela sam se oblačiti drugačije nego inače, htjela sam potpuno deaktivirati svoje društvene mreže, osjećala sam nervozu hoću li pročitati još gadosti ili hoće li opet neku moju potpuno benignu objavu iskoristiti protiv mene.

Sve su to bile prirodne, instinktivne reakcije na nasilje, ali potpuno pogrešne. Problem nije bio u meni, kao što nije ni u jednoj žrtvi. To povlačenje u sebe i izbjegavanje sukoba samo ohrabruje nasilnike. Oni se hrane šutnjom i strahom, hrabrost crpe iz osjećaja nadmoći - u online svijetu osjećaj moći im daju lažni identiteti, u stvarnom svijetu napadaju uvijek puno slabije od sebe. U suštini su to sve kukavice devijantnog ponašanja", otvoreno nam je rekla Dalija.

Kada se oporavila od tog gubitka i kada su je opet napali, kako kaže, nije uopće više željela šutjeti.

"Progovorila sam i zbog sebe, jer nečasti da naručuju, internet žohari da udaraju, a ja da trpim nije više opcija, ali sam progovorila i zato jer imam odgovornost da ukažem na ovaj problem. Govor mržnje, cyber-nasilje i online zlostavljanje nije bezazleno, ne mora vam niko slati prijetnje da biste bili napadnuti i ostavlja ozbiljne posljedice. Zamislite kad može utjecati na mene naviknutu na hejtove, kako tek utječe na nekoga neformiranog, mlađeg i prvi put suočenog sa takvim napadom. I kada ste napadnuti, nemojte šutjeti.

Reagujte odmah, roditelji nemojte djeci govoriti da ignorišu ako izloženi bilo kakvom obliku online nasilja. Spasite sve sporne poruke, postove, napravite screenshotove svih spornih sadržaja, ništa ne brišite. Odmah prijavljujte školama, nadležnim, svu pažnju usmjerite na napadače i borite se sve dok zlostavljač ne bude sankcionisan. Djecu tako trebamo naučiti da ne smiju biti žrtve koje pasivno trpe samo zato jer su fino odgojeni i ne mogu shvatiti sve gadosti ljudskog uma. Kad ste napadnuti, onda se svim sredstvima branite. To vrijedi i za nas odrasle i za djecu", ispričala nam je Dalija navodeći kako upravo zbog djece kod kojih elektronsko nasilje može izazvati vrlo ozbiljne i trajne psihičke posljedice moramo se mi odrasli educirati, i početi što češće javno govoriti o nasilju i govoru mržnje na društvenim mrežama, pa to mozda posredno dovede i do adekvatne legislative koja će propisivati vrlo jasne sankcije.

Savjet ignoriši, pusti da pišu šta hoće i šuti koristi samo nasilnicima, a nije uopšte dobronamjeran prema žrtvi koja odlući reći nekome da je meta elektronoskog ili bilo kakvog drugog nasilja. Dakle, ako ne možete pomoći, nemojte onome ko je skupio hrabrost da progovori govoriti da šuti i ignoriše. Šutnja ohrabruje nasilnike i devijantno ponašanje nameće kao normu, stava je Dalija Hasanbegović Konaković. 

Dalija nam je još otkrila kako na početku nije planirala prijaviti nasilje jer nije vjerovala da će imati ikakvog efekta.

"Ali nakon što me sredinom juna verbalno napala jedna osoba, psovala mi i dobacivala 'četnikušo', dok sam bila u šetnji s djetetom, a što je bila direktna posljedica laži napisanih o meni, podnijela sam prijavu FUP-u. Oni su to tada kvalifikovali kao ugrožavanje sigurnosti iz člana 183 Krivičnog zakona FBiH jer cyber nasilje kod nas nije krivično djelo i zakon ga ne tretira. Dostavila sam im dokazni materijal i dok sam čekala da me pozovu da dam izjavu u svojstvu svjedoka, isti mali internet žohari koji stoje iza tih lažnih facebook profila su me opet napali. Ovaj put prijeteći meni i mojoj porodici", ispričala nam je Dalija navodeći kako je nakon toga malo drugačije pristupila cijeloj situaciji.

"Konsultovala sam se sa advokatima, stupila u kontakt sa nekim međunarodnim organizacijama i ambasadama, upoznala ih sa problematikom u kojoj jedna internesna opcija vrlo otvoreno širi govor mržnje i uzrokuje vjersku netrpeljivost. Zatim sam otišla opet u FUP prijaviti nove napade, ali ovaj put i po članu 163. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Taj član tretira izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti i zaprijećena kazna zatvora je od jedne od pet godina. Svi napadi na mene, kao i sve objave tih lažnih stranica su klasična definicija javnog izazivanja i raspirivanja inarodnosne, rasne ili vjerske mržnju, razdora ili netrpeljivosti među konstitutivnim narodima i ostalima koji žive u Federacijii, kako to kaže prvi stav tog člana Krivičnog zakona", pojasnila je Dalija za Radiosarajevo.ba navodeći kako je uz to, imenovala i direktno ljude za koje po svojim saznanjima sumnja da stoje iza tih lažnih profila.

"Slučaj je proslijeđen tužilaštvu i svaki dan treba biti dodijeljen tužilac koji će raditi na tome. Pratim šta će da bude i svi međunarodni faktori koje sam kontaktirala su vrlo zainteresirani da vide kako će se postupati po ovoj prijavi. Ukoliko naše tužilaštvo procijeni da ovdje nema elemenata kršenja zakona, spremna sam pravdu tražiti i na međunarodnim sudovima. Jer ponavljam, ovo nisu neki pojedinačni lažni profili, neki anonimni ljudi. U mom slučaju sihronizovano cyber nasilje vrši precizno dirigovana veća grupa lažnih profila koji su svi u službi jedne interesne opcije i koji ne prezaju ni od čega da ostvare cilj onih kojih koji ih plaćaju ili koji su im obezbijedili zaposlenja. Sama činjenica da najbrutalnije lažima I vulgarnostima napadaju mene jer žele naštetiti mom suprugu govori o kakvim se ljudima radi", prokomentirala je Dalija za naš portal.

Osim borbene Dalije koju je javnost upoznala tek kada je krenula u obračun sa online zlostavljačima, poznata novinarka otkrila nam je još neke detalje o sebi koje ne znamo, o svom porijeklu... 

"Hadži Mujaga Merhemić je bio deda mog tate, dakle moj pradjed. Bili su najbogatiji dok komunističke vlasti nisu odlučile da muslimanska, vjernička porodica ne treba biti toliko bogata i po raznim osnovama skoro svu imovinu su mu uzeli. Zahvaljujući jedino i isključivo mojoj mami, koja je boreći se raznim vukovima uspjela sačuvati, umnožiti i zaštiti od propasti taj mali dio imovine koji je nama ostao nakon pogibije mog tate, a zatim smrti njegovih roditelja, moja sestra i ja smo danas solidno materijalno zbrinute", ispričala nam je Dalija navodeći kako je njena imovina danas predmet interesovanja kao dio imovinskog kartona mog supruga.

"Tako je tih nekoliko nekretnina, koje sam ja naslijedila, na kojima sam suvlasnik i njihova neka procjenjena idealna vrijednost postala svima vrlo zanimljiva i dala neki potpuno lažni dojam da sam odrasla u svili i kadifi. Ipak, realnost je bila potpuno drugačija. Živjeli smo na visokoj nozi do moje 8. godine i pogibije mog tate. Moja sestra je bila toliko mala da ga se ni ne sjeća. Onda smo od prve klase avionom i raspusta u Hong Kongu i Dubaiju, došli u situaciju da ne možemo kupiti ni voćni jogurt. Moja mama je ostala udovica sa dvije male djevojcice u 38. godini i samo ona zna koliko joj je snage, žrtvovanja i umijeća trebalo da djeci organizuje normalan život", ispričala nam je Dalija otkrivajući da čim su malo stali na noge, počeo je rat.

"Žena sa dvoje djece, bez ikakve muške zaštite i bez ikakvih veza, nije uspjela ni iz nekoliko pokušaja ubaciti se na spisak za izlazak iz Sarajeva i cijeli rat smo bile tu. Tokom rata smo potrošili i ono malo ušteđevine što smo imali, a pristup toj imovini koja sada daje taj dojam imućnosti nismo imali još godinama poslije rata", otkrila nam je.

Kako nam je ispričala, radi od svoje 17. godine, bila je odličan student, pa je dobivala prestižne stipendije britanske i američke vlade i tako se školovala u inostranstvu, ali je tokom školovanja uvijek i svuda radila.

"Jer sam morala. Tako sam između ostalog i prevodila sam po cijelu noć užasno dosadne sudske spise sa bosanskog na engleski, bila prodavačica u draguljarnici u Londonu, bila čak i talac u radnji dok su je pljačkali, vodila studentski internet centar na fakultetu u Missouriju, radila za ured atašea za kulturu Republike Turske u New Yorku 2004 tokom njihove prve I megauspješne kampanje za promociju turizma 'Turkey Welcomes You', nosila revije na vrhunski organizovanoj sedmici mode Amele Radan koju su predvodile prekrasne Džejla ' Amra, bila je to odlična zarada ' divno druženje, sa 18 sam bila u spotu Seven UP-aa. Od poslova u struci, radila sam za ABC News 'World News Tonight with Peter Jennings' koji je 25 godina bio najgledaniji u Americi, radila sam za Centar za istraživačko novinarstvo, vodila sam sektor za razvoj poslovanja najvećeg holdinga za strateško komuniciranje u Emiratima. Ne mogu se više ni sjetiti svega", otkrila nam je Dalija dodajući kako je pripadala generaciji koja se takmičila između sebe ko će sebi zaraditi za bolji džeparac, za ljetovanje, za ekskurziju.

"Momci su prali šoferšajbe na benzinskim pumpama, djevojke su i čuvale djecu i išle u nabavku starijima, neke su šile, neke pola radnog vremena radile u prodavnicama. Mi se nismo sramli ni jednog poštenog posla, nismo nikada očekivali da nam roditelji nešto daju. Bili smo presretni što je rat prošao, što smo ostali živi, što smo slobodni i u svemu smo vidjeli beskrajne mogućnosti", prisjetila se navodeći da je sretna što je to tako.

"Sigurno je divno odrastati potpuno nesvjestan brige za egzistenciju, ali ja svoj put sada ne bih mijenjala. Mama je u mene usadila odgovornost, čestitost i radne navike, život me naučio da se odmalena borim i budem nezavisna, tako da sada nemam straha od novih početaka i promjena. U džunglu da me bacite, znam da ću se snaći", rekla je za Radiosarajevo.ba novinarka Al Jazeere Balkans Dalija Hasanbegović Konaković.