Saša Džino u novom horor romanu prorekao Trumpovo ludilo: "Mislio sam da pretjerujem"

Ja, demon naziv je novog horor romana Saše Džine, sarajevskog pisca i likovnog umjetnika koji svoje knjige samostalno izdaje i grafički oblikuje u okviru izdavačke kuće Fildžan pun opskurnosti.

Uoči promocije, koja je zakazana za srijedu navečer, 18. mart, u BKC-u, Džino je o romanu i temama kojim se on bavi govorio za portal Radiosarajevo.ba.

Inercija priče

"Ja, demon je žanrovski horor i on ima društvenu kritiku kao nus pojavu romana. Nije bio od starta, sam od sebe aktivistički ili da je imao bilo kakve pretenzije da bude takav.

Pošto sam u to vrijeme puno gledao filmove i čitao knjige o demonic possessionu, najpoznatiju Egzorcist (The Exorcist) od Williama Petera Blattyja, razmišljao sam šta se još može dodati na tu temu, jer je taj demonic possession podžanr horora vrlo rigidan i uvijek se ponavljaju slični klišeji. Ima opsjedanje demona, onda dolazi egzorcist koji će izvući demona iz čovjeka, nevažno iz koje je frakcije i religije.

Od Egzorcista koji je izašao 70-ih do danas vrlo malo se pomjerio žanrovski, tako da sam u Ja, demon totalno htio da izvrnem priču, u smislu da vidimo šta taj demon razmišlja iz njegove perspektive priča, odnosno koja mu je uopće motivacija da opsjeda ljude i tjera ih da rade loše stvari, odakle dolazi, koja je njegova prošlost, koji mu je cilj i slično.

To je bila sama inercija priče i ona je došla do tačke društvene kritike sama od sebe nekim organskim putem, odnosno po pravilima logike priče, više nego da sam ja imao namjeru da ona od starta bude društveno aktivistička", rekao je Džino za portal Radiosarajevo.ba.

Vrlo zanimljiv je vizuelni identitet romana, koji prikazuje i Donalda Trumpa. Upravo je američki predsjednik, zajedno sa svojim saradnicima, jedan od aktera priče.

"Put demona polazi iz tačke nekog ovdašnjeg podneblja i on završava do tačke američkog predsjednika, kojeg ja ne imenujem u romanu, ali očigledno je da je aluzija na Donalda Trumpa, Jeffreyja Epsteina i cijelu kliku oko njega.

Ja sam pisao roman u vremenu kad je Trump tek došao na vlast, tako da je ovo u romanu bukvalno kao prorčanstvo onog što se danas dešava. Skoro pa precizne njegove budalaštine koje su se ostvarile iz romana za koji sam ja mislio da možda čak i pretjerujem", istakao je sarajevski pisac.

Širok spektar utjecaja

Interesovalo nas je da li i koliko Ja, demon žanrovski odmiče od njegovih prethodnih djela.

"Kad sam počinjao s pisanjem prije 10-ak godina krenuo sam sa žanrom horora, onda se to prelilo u žanr naučne fantastike, iz naučne fantastike na neki svakodnevni realizam, takozvani slice of life i onda sam se s njega opet vratio na horor. Nikad ne biram koji ću žanr, nego dođe priča i onda nju smjestim u okvir samog žanra", istakao je Džino.

Govoreći o inspiraciji i autorima koji su imali utjecaj na njega, raspon je velik.

"Što se tiče književnosti, bukvalno od klasike do savremene književnosti, od Williama Shakespearea,  Victora Hugoa, čak i Lava Tolstoja, do Cormaca McCarthyja. Zavisi za koji žanr. Ako je naučna fantastika onda Philip K. Dick ili ako je horor onda je Clive Barker.

Svestrano posmatram književnost, malo koji žanr i pravac ne volim. Zavisi od perioda, šta me u kojem trenutku fura, za šta sam zainteresovan ili slično. Širok je spektar utjecaja što s tiče same književnosti", kazao je ovaj autor.

Za kraj je Džino izdvojio tri horor romana koji bi svi ljubitelji horora trebali pročitati.

"Konkretno, što se tiče demonic possessiona, Egzorcist od Williama Petera Blattyja. To je onako klasik horora, mada je horor kao žanr jako mlad.

Zatim Monah (The Monk) od Matthewa Gregoryja Lewisa. To je baš klasik iz 18. stoljeća.

I recimo Groblje kućnih ljubimaca (Pet Sematary) od Stephena Kinga", zaključio je Džino u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.