U petak premijera Bordel Eden: Predstava za 16+
Premijera dramske predstave "Bordel Eden" rađene prema motivima istoimene drame Benjamina Bajramovića, koju je režirala Mirjana Medojević, bit će izvedena na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo u petak i subotu, 10. i 11.juna 2022. godine s početkom u 18:00 sati.
U ovoj višesatnoj, savremenoj i provokativnoj predstavi koja nosi oznaku 16+, igraju: Amina Begović, Amra Kapidžić, Sanela Pepeljak, Sanela Krsmanović, Dina Mušanović, Ana Tikvić, Maja Salkić, Amila Terzimehić, Nerman Mahmutović, Riad Ljutović, Mak Čengić, Mirvad Kurić, Damir Čobo, Alen Konjicija i Faruk Hajdarević.
Tim povodom, danas je u Narodnom pozorištu Sarajevo održana press konferencija na kojoj su govorili članovi autorskog i glumačkog tima, te Dino Mustafić, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo.
Vlada ovog kantona studentima medicine daje mjesečno po 500 KM: Evo koji su uslovi za prijavu
"Bordel Eden" je posljednja ovosezonska premijera u jubilarnoj sezoni kada se obilježava sto godina rada Narodnog pozorišta, sve planirano smo realizirali, a u ukupnom saldu imamo 11 premijera. U osam mjeseci, radili smo intenzivno i preko svojih mogućnosti, to smo napravili svjesno kako bi pokazali da naše pozorište ima potencijal u umjetničkom smislu. U smislu da bude na usluzi svojim korisnicima i vjerujemo da će to biti standard koji će se i u budućnosti održati.
"Kada je u pitanju dramska produkcija, mi smo najavili da ćemo kao novo umjetničko rukovodstvo promišljati taj repertoar tako da on ima jedan širi estetski horizont od onoga na što smo možda navikli.
Ova premijera je nešto drugačije od onog što je očekivano - ne samo zbog dramaturgije prostora, naime, u ovoj predstavi u funkciji je čitava zgrada ili zbog višesatnog trajanja predstave nego i zbog načina na koji se radilo na ovoj predstavi, koja je inspirisana dramom Benjamina Bajramovića. Ova drama je označena najboljom na regionalnom konkursu Hartefakta, zbog stila rukopisa i načina rada Mirjane Medojević i zbog svega onoga što u institucionalnom pozorištu nedostaje, a to su autorski projekti, istraživački projekti, projekti na koje ne idete da bi se podredili ukusu publike zbog zabave eventualno.
Razmišljanje dramaturga
Moja prva „profesionalna dramaturgija”. Štagod to značilo. Čini mi se da nisam ništa mudriji i spremniji da pametno „poručujem” poruke sa konačnim značenjima publici nego što sam bio prije ovog angažmana. Ipak imao sam tu sreću da upadnem u rupu, istu onu u koju mislim da će upasti i publika; rupu koja nas vodi u neočekivano, istraživanje zahvaljujući kojem prolazimo kroz bizarne krajolike koji u svojoj začudnosti ogledaju stvarnost; duboku zečju rupu koju smo zajedno kopali mi – pisac Benjamin Bajramović, glumice i glumci, redateljica Mirjana Medojević, saradnice i saradnici. Svaki dio ove predstave do najsitnijeg detalja nastao je prateći prirodne impulse svih ovih ljudi. Predstava „Bordel Eden” nije proizvod nekog velikog koncepta ustanovljenog prije susreta sa čovjekom, nego rezultat priča, misli i osjećanja grupe koja je potaknuta dramskim tekstom otvorila vrata Zemlji čuda u kojoj svaki element funkcioniše kao simbol, ali ništa jasno ne predstavlja jednu određenu stvar.
Na putovanje polazimo zajedno, istinski osvještavajući prostor u kojem se nalazimo. Publika je slobodna da bira svog vodiča kroz ovo višesatno putovanje, jer glavnih likova nema. Samo ljudi, njihove sudbine i prilika za saosjećanje. Da li će to biti izgubljeni zeko, radoznao ali isprepadan i zbunjen onime na šta nailazi putem ili žena sa svojom ličnom historijom koja je došla da vidi šta se to krije u Narodnom pozorištu Sarajevo, može izabrati sam gledalac/gledateljica i u međuvremenu promijeniti svoj izbor. Na ovom tripu prolazimo kroz biblijski Eden, vrt užitaka, pakao, historijom obilježene sarajevske ulice i prigradska naselja gdje žive i rade prostitutke, košmare i sulude međuprostore protkane crvenim pozorišnim zavjesama u kojima jedino čitanje koje racio nudi jeste da sudjelujemo u snu. Ovo ima i smisla budući da snovi, iako nisu jasno shvaćeni, sugeriraju i otkrivaju duboke istine o nama – nama samima, oslanjajući se na asocijativnost koja uslovljava i dramaturgiju ove predstave.
Kao i u životu, njeni akteri se susreću na najneočekivanije načine, pronalaze priliku za dodir, a zatim se neočekivano razilaze, transformišu se u različitim situacijama, reinkarniraju u nove uloge. Ljubav i mržnja, požuda i užitak i brojne druge teme ispoljavaju se kroz slike, enigmatične, na prvi pogled „dramaturški inkonzistentne”, pokušaj da se opiše neopisivo i dešifruje ono što se ne može dešifrovati. Scene se pretapaju iz jedne u drugu, iz žanra u žanr, iz poezije u vulgarnost. Predstava se oslanja na element magijskog u pozorištu i formira jezik koji nadilazi pouzdavanje u čisti racio, podriva misao i logiku, što je uslovilo i strukturu. Strukturalno, ona funkcioniše kao slagalica za gledaoca u kojoj su događaji međusobno povezani, ali ne nužno uzročno-posljedično i gdje kroz cikličnost, sve (materijalno i duhovno) mijenja formu u vječnom ciklusu uništenja i ponovnog stvaranja.
Benjaminov dramski tekst, žanrovski obilježen kao groteskna melodrama, ima vrlo jak i eksplicitno predstavljen politički kontekst unutar kojeg se narod metaforički izjednačava sa prostitutkama dok paralelno, put ljubavi biva opstruiran izvanjskim silama. Na sceni smo to nastojali odvesti do krajnosti, koristeći elemente ponuđene u tekstu, propitujući odnos tijela, tj. mesa i duha. Jedna od junakinja dramskog teksta, Saba, sanja kako će iz pakla na koji je osuđena brodom otploviti na pučinu. U predstavi smo već na samom početku na splavu kojim plovimo i jasno je da ne postoji odredište, ali ne iz razloga što je sudbina mračna nego zato što je put na koji polazimo nepoznat.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.