Na korijenima kulture Bosne: Kameni spavač oduševio publiku SCMF-a

Mnogobrojna publika je sa oduševljenjem prihvatila sinoćnju izvedbu 'Kamenog spavača' u kojoj su sudjelovali muzičari i pjesnici. 

Djelo banjalučkog kompozitora  Vlade Miloševića   Kameni spavač,  originalno napisano 1968. za gudački kvartet i recitatora, u SCMF-ovog verziji izvedeno je uz gudački kvartet i kvartet pjesnika.

Kvartet su izveli Deborah Wong (violina), Sonja Vojvodić, (violina), Aida Dajić (viola) i Lidija Paulin (violončelo), a stihove Maka Dizdara govorili su pjesnici i pjesnikinje Ahmed Burić, Ferida Duraković, Goran Simić i Šejla Šehabović: briljantna izvedba SCMF-ovog kvarteta bila je čvrst i stimulativan temelj za čitanje Makovih stihova, ali činjenica da je uloga recitatora povjerena stvarnim pjesnicima koji su na Makovom mjestu danas nosioci poetske riječi u BiH u publici je oživjela Dizdarove riječi i «probudila» Kamenog spavača i dala im savremenu frekvenciju i snažnu rezonanciju s publikom koja je pjesnike i muzičare nagradila trostrukim bisom.

Nesumnjivo da se radi o kapitalnom djelu bh. muzičke literature i o historijskoj izvedbi.

Vlado Milošević bio je bosanskohercegovački kompozitor, etnomuzikolog i akademik rođen u Banja Luci (1901–1990). Na širem prostoru Bosanske krajine, Vlado Milošević svojim djelovanjem je obilježio dvadeseti vijek, a poznat je kao prvi kompozitor bh. opere „Jazavac pred sudom“.

Sinoićnji, treći koncert SCMF-a  otvoren je kompozicijom Dine Rešidbegovića (r. 1975) XO za slobodni sastav (2015) koje su izveli Hanan Hadžajlić na flauti s procesorima, Belma Alić na ozvučenom violončelu i sam kompozitor Dino Rešidbegović s analognim modularnim sintetizatorima zvuka i ozvučenim klavirom. Njihov nastup predstavio je Rešidbegovića kao progresivnog kompozitora mlađe generacije, usmjerenog ka inovatorstvu, pogotovu prema savremenim načinima upotrebljavanje sintetizatora zvuka u savremenoj umjetničkoj muzici. Ovo djelo je vremenski i koncepcijski radikalan savremeni komad, i kao takvo jasno je usmjerilo publiku na pogled na repertoar iz pozicije današnjeg trenutka.

Prvi dio koncerta je završen izvanrednom izvedbom Gudačkog orkestra Muzičke akademije u Sarajevu. Riječ je o Gudačkom kvartetu  br. 8, op. 110, c mol (1960) Dimitrija Šostakoviča (1906–1975) koji je posvećen žrtvama fašizma i Drugog svjetskog rata, u verziji za gudački orkestar. Šostakovič se neosporno smatra najuglednijim sovjetskim kompozitorom 20. stoljeća. On počinje stvarati i sazrijevati u vrijeme kada se u Sovjetskom savezu širom otvorila vrata utjecajima Zapada u kojem se eksperimentisalo i tražio novi način izraza. Kao kompozitor, korijene je vukao iz tradicije i tonaliteta, ali je koristio disonancu i povremeni atonalitet kao izražajno sredstvo bez priklanjanja ijednoj tradicionalnoj školi. Kombinuje elemente klasike i romantizma, i također koristi komediju, sarkazam i ironiju. Njegov individualni stil je izrastao iz kontrasta skoro pa sentimentalnog lirizma i energičnog, grotesknog i disonantnog zvuka. Gudački orkestar Muzičke akademije je ovom izvedbom definitivno izgradio status novog važnog orkestra, ne samo u Sarajevu, nego i u regionu: izvedba je bila autoritativna izvedba profesionalnog orkestra koji zaslužuje da svoju vještinu redovno i profesionalno dijeli s publikom!

Drugi dio koncerta je bio posvećen djelima isključivo bh. kompozitora. Na programu su se našla djela Magdića, Komadine i Sijarića. Josip Magdić smatra se i bosanskim i hrvatskim kompozitorom i dirigentom, te jednim od prvih i najznačajnijih nositelja savremene muzike u Bosni i Hercegovini, danas nastanjen u Hrvatskoj. Na drugom dijelu koncerta izvedeno je njegovo djelo Vinjete za klarinet i klavir op. 72, iz njegovog sarajevskog razdoblja. Virtuozi na svojim instrumentima, Vedran Tuce (klarinet) i Azra Medić (klavir) su izveli ovo avangardno djelo s preciznošću rada na minijaturi, gdje se Tuce još jednom potvrdio kao vodeći klarinetist u BiH čije je internacionalno obrazovanje i karijera u savremenoj muzici važna činjenica na bh. muzičkoj sceni, a čijem se snažnijem koncertnom angažovanju iskreno nadamo. Azra Medić, moguće najaktivnija bh. pijanistica mlađe generacije, još jednom se pokazala kao pouzdan i nadahnut izvođač savremene muzike koji uvijek ide naprijed.

Zatim je izvedeno djelo True Believer za kamerni gudački orkestar (2013) Ališera Sijarića u izvedbi Gudačkog orkestra MAS, a posvećeno jednom od utemeljitelja ovog orkestra prof. Faruku Sijariću i pisano baš za ovaj ansambl. Kao profesor kompozicije Sijarić na Muzičkoj akademiji Sijarić nas i ovim djelom ohrabruje da je budućnost bh. kompozitrstva u dobrim rukama, jer je upravo ironijskim tretiranjem teksta Internacionale, koja je citirana u ovom komadu, uz primjenu savremenih kompozicinioh postupaka, Sijarić pokazao jedan dinamički i kritički odnos prema tradiciji i savremenom.

Zadnje djelo na repertoaru koje je izvedeno je Koncert za klavir i gudački orkestar br. 2 (1979) Vojina Komadine (1933–1997), u izvedbi vrhunskog mladog bh. pijaniste Zlatana Božute sa Gudačkim orkestrom MAS. Vojin Komadina je jedno od značajnijih imena kako bh, tako i ex. jugoslovenske muzike u drugoj polovini XX vijeka, a bio je i profesor na sarajevskoj Muzičkoj akademiji. Komad koji historijski ima mjesto prvog postmodernog djela bh. umjetničke muzike, Zlatan Božuta je donio u novoj interpretaciji, uz razumijevanje postmodernističke obrade tradicije kao materijala, pri čemu su stilovi baroka i klasike koji su ovdje citirani u Božutinoj interpretaciji dobili nadgrađeni postmodernistički zvuk. Energija, muzikalnost i tehničko umijeće mladog bh. pijaniste pokazali su nam vrata u novu generaciju ozbiljnih bh. umjetnika.