Krcko Oraščić: Baletna zimska čarolija nagrađena ovacijama

Ova zvučna slika potvrđuje koliki je  poduhvat napravilo Narodno pozorište Sarajevo novom produkcijom ovoga baleta. Sve generacije prihvatile su  predstavu s oduševljenjem.  Nakon mnogo godina, klasičan balet ušao je na velika vrata na sarajevsku scenu. 

Kada je Petar Iljič Čajkovski 1892. skladao divnu muziku na priču Orašar i Kralj miševa, nije mogao slutiti da će  njene pojedine numere  postati  toliko poznate, da ih danas, na primjer,  supermarketi koriste kao obaveznu zvučnu kulisu tokom decembarskih praznika. Tadašnjoj a i kasnijoj popularnosti  Ščelkunčika, kako glasi originalan ruski naslov ovog baleta, svoj doprinos dao je i Marius Petipa, najveći koreograf tog vremena, čija se  koreografska postavka načelno poštuje i danas.

Za svojih 125 godina postojanja, Orašar je izrastao u naslov koji svaka, iole ozbiljna baletna kuća, treba imati na repertoaru. Narodno pozorište u Sarajevu  postavilo ju je na scenu nakon 44 godine, u koreografiji ukrajinskog stručnjaka s angažmanom u Beogradu, Konstantina Kostjakova. 

Ovo  je bio priličan izazov, prvenstveno zbog ograničene brojnosti sarajevskog ansambla. Nedovoljan broj igrača uspješno je kompenziran sudjelovanjem učenika srednje i nižih baletnih škola. U ulogama djece i čete  ljutitih miševa, oni su predstavi dali poseban duh svojom razdraganom i posvećenom igrom  na kojoj im treba čestitati. 

Kostjakov je, uz pomoć kostimografkinje Amne Kunovac Zekić,  scenografa Josipa Lovrenovića i majstora svjetla Moamerom Šakovićem,  lijepo dočarao atmosferu božićne noći u vrijeme carske rusije i svijet mašte  u glavi djevojčice koja je na poklon dobila drobili cu za orahe - drvenog vojnika Krcka Oraščića. 

Glavni plesni par zaslužuje najveće pohvale. Naša prvakinja Tamara Ljubičić, osim što osvaja gracilnošću, lakoćom i šarmom, tehnički je  precizna, glumački uvjerljiva  i nevjerovatno izdržljiva u teškim  koreografksim elementima. 

Slučaj je htio da pozornicu podijeli sa svojim školskim drugom sa kojim je pohađala baletnu školu u Novom Sadu. Igor Pastor u ulozi Orašara bio je dostojan partner i zaslužuje komplimente.  

Ostat će zapamćene  i ansamblske numere od kojih je posebno lijepo izveden i likovno osmišljen "bijeli balet" uz dječiji hor anđela, na kraju prvog čina.  

Kao jedini simfonijski orkestar u glavnom gradu BiH, Sarajevska filharmonija  odigrala je  značajnu ulogu izvođenja zahtjevnih partitura Čajkovskog. U Orašaru muzika nije tek puka pratnja za  baletsku igru, nego savršeno komponovana  simfonijska suita s brojnim instrumentalnim solima, značajnim temama, neobičnim zvučnim bojama.  U zgusnutom koncertnom rasporedu ovog orkestra, dirigentica Samra Gulamović uspješno je savladala težak zadatak.  

Više od 60 plesača na sceni, uz muzičare Sarajevske filharmonije i posvećeni autorski tim,  ostvarili su još jednu umjetničku pobjedu i zaslužuju čestitke. 

Ne treba čuditi da  je prva repriza najavljena za petak 1. decembar, već unaprijed rasprodana. Sljedeći termin je 26. decembar,  a ukoliko namjeravate božoćno vrijeme provesti uz ovu baletnu zimsku čaroliju, požurite s kupovinom karata.