'Dva dijela tetatarskog srca': Promovisana nova knjiga Gradimira Gojera

U prostorijama SPKD 'Prosvjeta' Sarajevo u ponedjeljak , 25. marta 2024. s početkom u 19 sati, upriličena je promocija knjige-teatarologijskog zapisa Dva dijela tetatarskog srca, autora Gradimira Gojera.

O Dva dijela teatarskog srca govorili su dramska umjetnica Jasna Diklić, reditelj i direktor NPS Dino Mustafić, te književni kritičar i esejist Alija Pirić.

Gradimir Gojer napisao je knjigu o dramskim umjetnicima Oliveri Kostić-Marković i Zvonimiru Zvonku Markoviću. Olivera Kostić-Marković i Zvonimir Marković bili su partneri, u životu i na sceni, baš kako to i naslov knjige kaže kao Dva dijela jednog teatarskog srca.

Aleksandar Marković, sin Olivere i Zvonimira Markovića, kaže da je ta knjiga prožeta ljubavlju. Nije to samo bibliografski posložena knjiga, nego je dotaknut i segment njih kao osoba, kao umjetnika koji su svojom harizmom davali ljubav publici, a publika im to vraćala aplauzom, a kritičari sjajnim kritikama.        

"Ta knjiga za mene predstavlja, iako je nisam pisao, moje životno djelo. To je, prije svega, priča o mojim roditeljima, kao glumcima koji su Sarajevu, BiH i šire, podarili nezaboravne uloge iz krasnog dramskog repertoara, kako dramskih klasika tako i pisaca suvremenih tekstova", kazao je za Fenu Aleksandar Marković.

To je i knjiga o ljubavi autora prema tim umjetnicima, koja se transcendentira na njegov dramaturški način. Knjiga je to i o ljubavi dvoje umjetnika, koji su se zaljubili potom postali i bračni par. Igrali su često zajedno na sceni, u paru.

"Knjiga je to i o njihovoj ljubavi prema meni, kao njihovom sinu, ali i mojoj ljubavi prema njima. Nekoliko se tu vrsta ljubavi prepliće", naglasio je.

Aleksandar Marković dodaje da je ta knjiga lijepo napisana jer, kako je kazao, Gojer dobro zna kako se takve stvari rade.

Kako je kazao, interesantno je bilo odrastati sa umjetnicima. To su posebni ljudi, sa neobičnim senzibilitetima koji se često ne poklapaju sa racionalnim i utvrđenim normama. 

"Život sa umjetnicima je interesantan, neobičan i zanimljiv, ali i oplemenjuje jer umjetnost sama po sebi oplemenjuje društvo i čovjeka. Tako sam i ja odrastao u plemenitoj i toploj atmosferi dvoje ljudi koji su mi bili i roditelji", kazao je.   

Teatarski put vodio je umjetnički par Marković kroz nekoliko pozorišnih kuća - od Beograda, Osijeka, do Sarajeva gdje su nastupali u Malom pozorištu (Kamerni teatar 55) potom i u Narodnom pozorištu Sarajevo. Zapaženi su i njihovi angažmani na radiju i televiziji. Samo na tadašnjem Radio Sarajevu (današnji BHR1), arhivirano je, ističe Aleksandar Marković, više od 350 tonskih zapisa radio-drama u kojima su učestvovali. Zvonimir Marković proglašen je 1976. godine glumcem godine Radio Sarajeva, a Olivera Marković 1958. godine za ulogu vještice u drami Ingmara Bergmana ' Danse Macabre'.

Olivera Marković je bila i pedagog, u Dramskom studiju pri Malom pozorištu. Odnjegovala je, zajedno sa ostalim profesorima tadašnjeg Dramskog studija, mnoge bh. glumce među kojima su Josip Pejaković, Jasna Diklić, Dragan Jovičić, Zijah Sokolović, Nada Đurevska, Vesna Mašić, Nisvet Omerbašić, Ferid Karajica, Hasija Borić...

Tokom rata u Bosni i Hercegovini, Olivera Marković okupljala je djecu, u svom stanu, u namjeri da ih skloni sa ulice i olakša im ratno djetinjstvo. Pripremali su priredbe, kasnije i ozbiljnije teatarske nastupe. Učinila je da teatrom i umjetnošću djeci bude lakše u ratu.

Olivera Kostić Marković ostvarila je brojne uloge u Hrvatskom narodnom kazalištu Osijek (1955. doo 1957.), između ostalog, Galina Šanc nazvana Gaša (Igor Torkar,  Šarena lopta) Julija Capuletti (Shakespeare, Romeo i Julija). U Malom pozorištu Sarajevo (1957. do 1964.) Perce (Vajzenborn Balada o Til Ojlenšpigelu) Kolombina ( Džo B. Pristli, Uklonite ludu) Dezdemona (Šekspir, Otelo). U Narodnom pozorištu  Sarajevo (1964. do 1998. kad odlazi u penziju, ali i dalje igra) Hatka (Ćamil Sijarić, Bihorci) Megi (Artur Miller, Poslije pada) Jula (Stevan Sremac, Pop Ćira i pop Spira)ril 1966.) Mande (Marin Držić, Tripče de utolče).  Kostić je igrala u nekoliko TV serija, filmova i drama.

Zvonko Marković igrao je u Hrvatskom narodnom kazalištu Osijek ( 1955. do 1957.) među ostalim, Lourenc Petkovšek nazvan Renc (Igor Torkar, Šarena lopta) Happy, sin ( Arthur Miller, Smrt trgovačkog putnika). Malo pozorište u Sarajevu: (1957. Do 1959.) Till Eulenspiegel (G.Weisenborn, Balada o Tillu Eulenspiegelu) Antoan (Antoine  Andre Paul, Rapsodija u plavom) Džo Klovn (Priestley John Boyton, Uklonite ludu, premijera 7.3.1959.). U Narodnom pozorištu Sarajevo (1959. do 1971.) uloge Henrik VIII (H. Gressieker, Henrik VIII. i njegovih šest žena) Arturo Ui (B. Brecht, Zaustavljivi uspon Artura Uija) Sava Savić (B. Nušić, Protekcija) Jozef Švejk (R. Kurka i L. Allan prema djelu J. Hašeka Dobri vojnik Švejk)  Čovjek s ulice (Robert Bolt, Thomas More, premijera 11.2.1965).

Izdavač knjige Dva dijela jednog teatarskog srca je ART RABIC Gorana Mikulića. U muzičkom dijelu nastupio je Armin Smajić, učenik 4. razreda Srednje muzičke škole Sarajevo u klasi prof. Belme Tuzović-Mujkić.