Andrej Đerković: O Braci Dimitrijeviću, muzeju Ars Aevi, ratu u Gazi i opsadi Sarajeva

U saradnji sa "Centre de la photographie Genève" i Muzejom savremene umjetnosti Ars Aevi Sarajevo, u petak, 12. januara s početkom u 19 sati u Galeriji Manifesto bit će otvorena postavka "Braco Dimitrijević I met at 11.21 am, Sarajevo 2002", sarajevsko-ženevskog umjetnika Andreja Đerkovića.

Rad se odnosi na čuvenu seriju Slučajni prolaznici Ðerkovićevog poznanika i sugrađanina Brace Dimitrijevića.

Uoči otvorenja izložbe Andrej Đerković govorio je za portal Radiosarajevo.ba o svom radu, vizuelnom i kulturološkom identitetu našeg grada tokom opsade, ali i zašto je važno da Sarajevo konačno dobije Muzej savremene umjetnosti.

Radiosarajevo.ba: Izložba se otvara večeras, kako ste došli na ideju da rad 'Braco Dimitrijević I met at 11.21 am, Sarajevo 2002' postavite u galeriji Manifesto?

Đerković: Uradio sam dosta portreta dragih ljudi - Catherine Deneuve, David Byrne, Marina Abramović. Među njima je i Braco Dimitrijević. Ideja je došla kada je Ženevski centar za fotografiju pokrenuo platformu kako bi se prikazao značaj te institucije, koja je u susjedstvu sa Muzejom savremene umjetnosti u Ženevi.

Braco je u kolekciji Muzeja i ideja mi je bila da se konfrontuje to javno mnijenje i taj kulturni milje u Ženevi sa znanjem šta se nalazi u Kolekciji, tako da smo postavili portret Brace Dimitrijevića na fasadu, a osim toga u istoj kolekciji nalazi se i jedan moj rad. Dakle, na tom radu koji je postavljen na fasadi nalaze se dva sarajevska umjetnika. Želja je bila da se napravi suma summarum tog nekog shvatanja čitave kolekcije Muzeja.

S obzirom na to da je sarajevski muzej Ars Aevi u dugogodišnjem procesu pravljenja i kako se non-stop koristi diskusija o Kolekciji, ali ne s nekim direktnim pristupom, želja mi je bila da taj isti rad postavim i u Sarajevu kako bi se kao u ženevskom slučaju demistifikovalo kulturološko stanje u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Radiosarajevo.ba: Da li postoji neka simbolika brojeva u nazivu rada? 

Đerković: Simbolika se dobija sa vremenom. Danas ljudi zaboravljaju nešto što se desilo prošle godine, kod nas se stvari ne arhiviraju uopšte, često se diskutuje sa brojkama i datumima bez nekog dubljeg razmišljanja.

Radiosarajevo.ba: Koliko je Braco Dimitrijević uticao na Vaš rad?

Đerković: Slučajni prolaznik je par godina stariji od mene, znači da taj rad živi. Razvijao sam se s sa Bracom i njegovim radom, on je preživio i sve ideološke tranzicije, a i ove nove tehnološke (Instagram, TikTok). Slučajni prolaznici ne gube značaj koji su imali 70-tih godina, a koji je za društvo bio veoma važan.

Braco je izlagao u Zagrebu 70-tih za vrijeme Hrvatskog proljeća, u Napulju kad su u Italiji bile žestoke političke borbe između lijevih i desnih. Dakle, taj rad je preživio sve i veoma je značajno da se s njim propituje i naše saznanje o našem muzeju u Sarajevu, to šta bi on trebao da predstavlja.

Radiosarajevo.ba: Braco i Vi ste sarajevski umjetnici, koliko je glavni grad Bosne i Hercegovine bio važan za to što ste danas?

Đerković: Sarajevo je važno sa tim odrastanjem i srastanjem, mada je problem tog Sarajeva koje ne gleda značaj ljudi koji su tu. Govorili smo o tom arhiviranju, o tom razmišljanju, o radovima koji su bili prije deset, dvadeset, trideset godina. Veoma je važno, ako već ne postoji neka platforma dokumentarna, da postoji mogućnost da se kroz kustose i umjetnike, kroz te neke radove koji su prije prikazani u Sarajevu oni mogu pokazati novim generacijama.

Radiosarajevo.ba: Zadržat ćemo se na Sarajevu od prije trideset godina, pročitali smo Vaš tekst o tome što pamtite iz perioda opsade grada. Spomenuli ste Trio, Enesa Sivca, album Šareni dan.

Đerković: Biciklist od Enesa Sivca, Pozdrav iz Sarajeva 1993 grupe TRIO, dizajn Miodraga Spasojevića Štrike za Tifin album Šareni dan... Danas je konstantno priča o opsadi, ali radovi koji su nastali prilikom opsade, koji su značajni vizuelno i taj kulturološki identitet većinom je zaboravljen. Problem je što se u Sarajevu napravilo nekoliko institucija koje nisu povezane, nemamo neki konkretni pogled na taj period kroz vizuelnu umjetnost i kroz taj neki kulturološki identitet.

Radiosarajevo.ba: I Vi ste počeli stvarati u periodu opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine?

Đerković: Moja generacija je završila 1989. godine školu, radili smo neke svoje stvari, ali sa strane, nije to nama bilo nešto obavezno. Radio sam fotografiju na Dobrinji gdje sam živio i prva moja izložba je bila, evo prije tačno 30 godina u Khan Younisu u Gazi. Veoma je simbolično što sad stojimo ovdje 30 godina nakon te moje prve izložbe, a Khan Younis se svaki dan uništava. Kroz taj fakt se treba razmišljati, šta mi trebamo da radimo da se te neke stvari ne dese.

Radiosarajevo.ba: Potpisali ste i apel za prekid rata u Gazi, o kakvoj je inicijativi riječ?

Đerković: Da, to je bila inicijativa švicarskih umjetnika, nije ona banalna inicijativa. Riječ je o pismu predsjedniku Švicarske da ukine dostavu oružja izraelskoj vladi, da traži prekid vatre. Značajno je da je među tim umjetnicima i dosta ljudi koji su preživjeli rat, kao i dosta osoba koji su se kroz svoje projekte fokusirali na tu tematiku. Bilo je veoma važno da se to uradi na početku i bilo mi je logično da i ja učestvujem.

Radiosarajevo.ba: Možete li nam za kraj definisati Savremenu umjetnost u Sarajevu, postoji li ona u našem gradu?

Đerković: Savremena umjetnost u Sarajevu postoji kroz Sarajlije, ta umjetnost je sa Sarajlijama, nebitno da li su oni u Sarajevu ili su vani. Problem će uvijek biti dok se ne završi Muzej savremene umjetnosti, kad on bude gotov onda možemo reći da Savremena umjetnost postoji u Sarajevu. 

Uvijek naglašavam tri B, Bejrut, Belfast i Bilbao, tri grada koja su uništavana, ne samo četiri godine nego decenijama. U Bilbau su izgradili Guggenheim muzej, u Belfastu su uradili Muzej Titanika, u Bejrutu se renovirali muzej Moderne umjetnosti koji je čak bio uništen i sad tokom eksplozije u luci, tako da su te zgrade referrnce za te gradove. Ne znam zašto bi se Sarajevo izostavljalo s ovog spiska, a na kraju ima i jedno nezadovoljstvo. Naš muzej je konstruisao Renzo Piano i zadnjih 30 godina bude se frustracije kad se otvori nova zgrada Renza Piana u svijetu.

Vijadukt u Genovi, Operna kuća u Atini... U Ženevi su otvorili prije dva mjeseca njegovu zgradu i mislim da Sarajevo treba takvu neku referencu koja bi ga digla iz te neke lokalne perspektive.

*Sarajevskom postavkom rada 'Braco Dimitrijević I met at 11.21 am, Sarajevo 2002' u Galeriji Manifesto, kao i u ženevskom slučaju, isti ima zadatak da demistificira stanje kulturološke svijesti sarajevskog kulturnog miljea o nukleusu radova lokalnog Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi u čijoj se kolekciji također među autorima, nalaze ova dva sarajevska umjetnika.

Muzej Ars Aevi bi nakon tri desetljeća, ove godine, trebao dobiti svoju zgradu.